Onkolog upozorava na kuhinjsku naviku zbog koje milijuni čestica mikroplastike mogu završiti u hrani

Mikroplastika je posljednjih godina postala sve važnija tema u raspravama o zdravlju i sigurnosti hrane. Sićušne čestice plastike, kao i još manja nanoplastika, pronađene su u vodi za piće, morskoj soli i morskim plodovima, ali i u ljudskoj krvi, plućima te posteljici. Znanstvenici još istražuju kako one djeluju na ljudski organizam i kakve bi mogle biti dugoročne posljedice njihove prisutnosti, piše Nova.rs.

Jedan od mogućih izvora svakodnevne izloženosti nalazi se i u kuhinji. Plastične posude za čuvanje hrane, daske za rezanje, boce za vodu i ambalaža samo su neki od predmeta koji redovito dolaze u kontakt s namirnicama.

Stručnjaci upozoravaju da je važno obratiti pozornost na svakodnevne navike jer se izloženost može ponavljati iz obroka u obrok. Pritom nije potrebno potpuno promijeniti kuhinju, već uvesti nekoliko jednostavnih mjera opreza.

Zašto su izgrebane tave potencijalni problem?

Jedna od navika koju bi trebalo promijeniti jest korištenje metalnog pribora za kuhanje i grubih spužvi za ribanje tava s neprianjajućim premazom. Takvim postupcima oštećuje se njihova površina, zbog čega se sitne čestice premaza mogu osloboditi i dospjeti u hranu.

Dr. Jamie Koprivnikar, onkolog specijaliziran za hematologiju u Centru za liječenje raka John Theurer pri Sveučilišnom medicinskom centru Hackensack, za portal Parade upozorio je da su najveći problemi povezani s kemijskim premazima takvog posuđa, osobito kada se oštete ili izlože previsokim temperaturama.

Većina tava s neprianjajućom površinom presvučena je politetrafluoroetilenom (PTFE), poznatijim kao teflon. Upravo zahvaljujući tom sloju hrana se ne lijepi za površinu, no on nije otporan na sva oštećenja.

Ogrebotine nastale korištenjem metalnog kuhinjskog pribora ili čišćenjem abrazivnim sredstvima mogu uzrokovati propadanje i ljuštenje premaza. Prema upozorenju dr. Koprivnikara, pritom se mogu osloboditi kemijske tvari te tisuće, pa čak i milijuni čestica mikroplastike i nanoplastike koje mogu završiti u hrani.

Dodatni razlog za oprez je visoka temperatura. Ako se PTFE zagrije iznad približno 260 Celzijevih stupnjeva, može se početi razgrađivati i oslobađati štetna isparenja. Njihovo udisanje može izazvati takozvanu groznicu polimernih isparenja, stanje čiji su simptomi slični gripi.

Na potencijalne rizike upozorio je i dr. Mark Ashamalla, voditelj radiološke onkologije u Centru za liječenje raka pri zdravstvenoj ustanovi Episcopal. Posebno je istaknuo da oznaka "bez PFOA" ne znači nužno da je posuđe potpuno bez potencijalno štetnih kemikalija.

PFOA se od 2015. uglavnom više ne koristi u proizvodnji posuđa, no neke zamjenske tvari, poput spojeva GenX, također izazivaju zabrinutost zbog mogućih štetnih učinaka. Zbog toga oznaka "bez PFOA" ne jamči da proizvod ne sadrži druge spojeve iz skupine PFAS, poznate i kao "vječne kemikalije".

Kako sigurnije koristiti tave s neprianjajućim premazom?

Ako se ne želite odreći takvog posuđa, najvažnije je redovito provjeravati stanje zaštitnog sloja. Kada primijetite da je površina jako izgrebana, da se premaz ljušti ili vidljivo propada, preporučuje se zamijeniti tavu.

Dr. Ashamalla upozorava da staro i oštećeno posuđe tijekom pripreme hrane može oslobađati znatno više čestica nego novo.

Savjetuje i da metalne lopatice i žlice zamijenite drvenim ili silikonskim priborom koji neće grebati površinu. Jednako je važno izbjegavati grube spužve i abrazivna sredstva za čišćenje.

Pozornost treba obratiti i na temperaturu kuhanja. Umjesto zagrijavanja na najjačoj vatri, preporučuje se umjerena temperatura, a posebno treba izbjegavati pregrijavanje prazne tave.

Koje su alternative teflonskim tavama?

Za one koji žele zamijeniti posuđe s neprianjajućim premazom postoji nekoliko alternativa.

Dr. Koprivnikar izdvaja posuđe od nehrđajućeg čelika, koji je izdržljiv, svestran i kemijski nereaktivan materijal, zbog čega je pogodan za svakodnevnu pripremu različitih jela.

Dobra mogućnost je i emajlirano posuđe od lijevanog željeza. Ono dobro zadržava toplinu, jednostavno se čisti i ne zahtijeva posebno održavanje zaštitnog sloja.

Keramičko posuđe također je jedna od alternativa jer ima neprianjajući premaz bez PFAS spojeva. Ipak, takva površina s vremenom može izgubiti dio svojih svojstava i postati manje izdržljiva.

Za pečenje i čuvanje hrane stručnjak preporučuje staklene posude.