Preminuo Neven Frangeš, skladatelj i jedan od najistaknutijih jazz glazbenika

Rođen je u Zagrebu, gdje je završio osnovnu školu i Klasičnu gimnaziju te pohađao Glazbenu školu „Vatroslav Lisinski“. Nakon što je započeo studij opće lingvistike na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, prevagnula je njegova posvećenost glazbi te je 1972. godine upisao Muzičku akademiju u Zagrebu, na kojoj je diplomirao s odličnim uspjehom na I. odsjeku za kompoziciju i glazbenu teoriju. Orgulje je studirao u klasi prof. Žarka Dropulića, klavir kod istaknutoga hrvatskog pijanista i pedagoga Ranka Filjaka, a teorijske predmete pohađao je kod profesora Natka Devčića, Anđelka Klobučara, Mila Cipre, Bruna Bjelinskog, Igora Kuljerića i drugih uglednih hrvatskih skladatelja i pedagoga.

Suradnja na svjetskoj razini

Već u najranijoj mladosti pokazivao je izrazit interes za jazz, improvizaciju i suvremene glazbene izričaje. Sa samo četrnaest godina prvi je put nastupio sa sastavom legendarnoga vibrafonista Boška Petrovića, što je presudno odredilo njegov umjetnički i profesionalni put. Tijekom bogate karijere surađivao je s brojnim hrvatskim i svjetskim jazz glazbenicima, među kojima su Boško Petrović, Damir Dičić, Mario Mavrin, Elvis Stanić, Miljenko Prohaska, Art Farmer, Niels-Henning Ørsted Pedersen, Martin Drew, Ernie Wilkins, Toots Thielemans, Lou Donaldson, Clark Terry, Chet Baker i Bob Mover.

Njegova diskografija obuhvaća velik broj gramofonskih ploča i CD-ova nastalih u suradnji s istaknutim jazz umjetnicima. Posebno se izdvajaju albumi "Sarabanda", "From Moscow to L.A." i "Un Chien Andalou", snimljeni u duetu s Boškom Petrovićem, kao i album "Zvira voda", posvećen hrvatskoj glazbenoj baštini. Na tom su izdanju, uz Petrovićev vibrafon, sudjelovali i mezzosopranistica Ruža Pospiš-Baldani, a album donosi obrade međimurskih popijevki koje su ostvarili Boško Petrović i Neven Frangeš. Album je nagrađen nagradom „Josip Slavenski“.

Zapažena karijera i na rock sceni

Kao jazz glazbenik nastupao je u gotovo svim europskim zemljama, u Sjedinjenim Američkim Državama te u državama bivšega Sovjetskog Saveza. Uz jazz ostvario je zapaženu karijeru i na hrvatskoj rock-sceni. Kao aranžer i suradnik sudjelovao je na ključnim albumima Drage Mlinarca "Rođenje", "Sve je u redu" i "Negdje postoji netko", a godinama je surađivao i s grupom Parni valjak na albumima koji su osvojili više nagrada Porin. Tijekom karijere ostvario je i brojne suradnje s hrvatskim glazbenicima iz područja klasične glazbe.

Kao skladatelj napisao je glazbu za više od stotinu kazališnih predstava koje su režirali najistaknutiji hrvatski redatelji, među kojima su Georgij Paro, Božidar Violić, Vlado Habunek, Dino Radojević, Joško Juvančić, Ivica Kunčević i Želimir Mesarić. Autor je glazbe za igrane filmove, televizijske drame, dokumentarne i animirane filmove.

Dubrovačke ljetne igre

Njegova povezanost s Dubrovačkim ljetnim igrama započela je 1972. godine, kada je kao student prvi put sudjelovao na Festivalu. Tada je surađivao sa skupinom "Pozdravi" Ivice Boban te sudjelovao u predstavi "Kristofor Kolumbo" Miroslava Krleže, u režiji Georgija Para, izvodeći scensku glazbu skladatelja Pere Gotovca. Ta su iskustva obilježila njegov daljnji umjetnički razvoj i trajno ga povezala s Dubrovačkim ljetnim igrama. Na Igrama je tijekom više od tri desetljeća djelovao kao skladatelj, izvođač, producent i organizator glazbenoga programa. Od 2005. do 2009. godine bio je ravnatelj glazbenog programa Dubrovačkih ljetnih igara. Posebno mjesto u njegovu opusu zauzimaju glazbe skladane za predstave "Držićev san" u režiji Ivice Boban te "Romeo i Julija" i antologijsku predstavu "Tužna Jele", obje u režiji Ivice Kunčevića.

Od 2011. do 2014. godine bio je umjetnički voditelj Međunarodne škole jazza Hrvatskog glazbenog saveza i festivala "Jazz Is Back!" u Grožnjanu. Dugogodišnjim pedagoškim radom ostavio je snažan trag i u obrazovanju mladih glazbenika te je obnašao dužnost redovitog profesora na Akademiji dramske umjetnosti Sveučilišta u Zagrebu.

Brojne nagrade

Osim umjetničkog rada, aktivno je sudjelovao u oblikovanju hrvatskoga glazbenog života. Bio je jedan od osnivača Scene Amadeo u Zagrebu, član kulturnih vijeća Grada Zagreba i Ministarstva kulture Republike Hrvatske te predsjednik Upravnog odbora nagrade Porin. Djelovao je i kao predsjednik jazz komisije Nagrade Status. Bio je dugogodišnji aktivni član Hrvatske glazbene unije, Glavnog odbora i Predsjedništva HGU-a, Upravnog odbora Unisona, kao i Ureda za izvoz glazbe.

Za svoj umjetnički rad primio je brojna priznanja. Dobitnik je triju nagrada Porin u kategoriji jazza, višestruki dobitnik Nagrade Status za najboljega jazz pijanista te nagrade „Josip Slavenski“. Svojim umjetničkim, pedagoškim i organizacijskim djelovanjem ostavio je trajan i neizbrisiv trag u hrvatskoj glazbenoj kulturi.