Vlasnica OPG-a: "Prodam li rajčicu za euro, a ne za tri, neću zaraditi za kruh"

Pritom je za primjer uzeo rajčicu.

"Što vrijedi ako deset malih proizvođača rajčice idu svaki samostalno? Pa neće hotelijeri čekati hoće li im ovi kada i koliko dobaviti. Pitanje je sigurnosti opskrbe pa se sklapaju dugoročni ugovori. Tako to najčešće funkcionira između turističke industrije i agrokompleksa", kazao je Grgić za naš portal.

Na istom tragu nedavno je i energetski stručnjak Davor Štern gostujući na N1 ustvrdio kako je poljoprivredna proizvodnja u Hrvatskoj sve manja, a neorganiziranost sve veća pa bi stoga trebalo okrupnjivati poljoprivredne površine i poticati obiteljska poljoprivredna gospodarstva na ujedinjavanje u zadruge, a ne da svaki bude za sebe.

"Cijeli svijet je organiziran u kooperative, a mi bježimo od toga. Uvozimo sve više hrane koja će jednoga dana postati oružje, a mi se razoružavamo i ne vodimo računa", rekao je Štern nedavno na N1.

"U Italiji 3 kilograma tikvica po cijeni kilograma naše"

Na tom tragu, ali s neposrednim iskustvima, proizvođačica povrća Marina Galović, vlasnica OPG-a u zagrebačkim Strugama, okupila je četrdesetak OPG-ova sa šireg zagrebačkog područja u Udrugu povrćara Grada Zagreba i Zagrebačke županije. Kaže kako to nije poslovno udruživanje, nego je više s ciljem razmjene informacija.

"Poslovno udruživanje OPG-ova nije moguće sve dok se u Hrvatskoj ne donese zakon o zaštiti poljoprivredne proizvodnje i dok se strane trgovačke lance ne prisili da uzimaju domaće proizvode. Sve dok Vlada ne napravi taj korak, mi od udruživanja OPG-ova nemamo ništa", ističe.

Za ugostiteljski i turistički sektor Galović kaže kako nemaju interesa za domaće proizvode.

"Mi smo im preskupi jer je naša proizvodnja manja, a cijene su više. Zato svi oni idu u Italiju kupovati namirnice koje potom prodaju pod hrvatski proizvod. Tamo je proizvodnja masovna pa su cijene niže. Primjerice, u Italiji je kilogram tikvica 30 centi, a kod nas 80 centi do jednog eura. Tamo naš ugostitelj dobije tri kilograma za jedan kilogram naše tikvice. Gledaju da prođu povoljnije kako bi smanjili cijenu obroka, ali u konačnici ne smanjuju ništa nego si povećavaju zaradu", tvrdi.

"Nama uvoz povrća uopće nije potreban"

Dok Vlada ne stane iza malih proizvođača i ograniči ogroman uvoz hrane, malim proizvođačima - dodaje ona - ne ostaje puno prostora.

"Nije stvar u udruživanju OPG-ova. Ja ih već danas mogu udružiti tisuću. Imali bi masu robe, ali što bi radili s njom kada je trgovački lanci ne žele uzeti? Oni daju 35 centi za kilogram paprike u otkupu i 20 centi za kilogram tikvice i time nas ucjenjuju jer je to ispod naših proizvodnih cijena. Vani su cijene takve zbog masovne proizvodnje, a to kod nas ne funkcionira."

No prostora za veću proizvodnju ima i u Hrvatskoj, ali pod drugačijim uvjetima.

"Nama uvoz povrća uopće nije potreban. Trenutno se u povrtlarstvu radi na samo dva posto obradivih površina, a s tim smo na 50 posto proizvodnje. Zamislite onda koliki su naši kapaciteti. Ali zašto ulagati vlastiti novac i saditi više kad ni ovo što sad proizvedemo ne možemo prodati? Država ne stoji iza nas pa se moramo sami snalaziti. Nažalost, osuđeni smo na prodaju "na sitno" i ucjenjivačke ugovore trgovačkih lanaca", kaže.

Dobiju najmanje plavog dizela, a najviše ga trebaju

Početkom godine Galović je gostovala na N1 kazavši tada kako puno OPG-ova posluje na granici rentabilnosti. Osam mjeseci kasnije, usred suše kakva se ne pamti godinama i nekoliko pogubnih olujnih nevremena, ona ističe kako je situacija sada još i teža.

"Nismo još dobili ni odštetu Grada Zagreba za štetu od zadnjeg nevremena, a ne možemo više ni navodnjavati jer smo potrošili godišnju kvotu plavog dizela. Početkom tjedna preuzela sam zadnje litre plavog dizela i dok ih imam mogu navodnjavati. Svi mi povrćari imamo traktorske pumpe za navodnjavanje koje bi, kad potrošimo plavi dizel, trebali puniti eurodizelom. A eurodizel po skoro dva eura za litru ja ne mogu platiti. Puno OPG-ova obustavit će proizvodnju do jeseni baš zbog toga. Na adrese nadležnih ministarstava i državnih agencija poslala sam apel za hitno povećanje kvote plavog dizela za povrćare, voćare i bobičare zbog navodnjavanja u uvjetima ekstremnih vrućina, ali nitko mi nije odgovorio."

Upozorava kako povrćari, kojima je plavi dizel najpotrebniji za navodnjavanje, imaju pravo na najmanje kvote.

"Važeći zakon, star 30 godina, propisuje da količinu plavog dizela dobijete prema površini zemlje koju imate. A svi mi povrćari imamo do pet hektara površine i dobijemo najmanje. Ratari dobiju silno puno plavog dizela, koliko im uopće nije potrebno jer ukupno triput izlaze u polje, a mi koji navodnjavamo dobijemo najmanje."

"Prodam li rajčicu za euro, a ne za tri, neću zaraditi za kruh"

Cijene povrća i voća u trgovačkim lancima niže su nego na tržnicama, a nedavno se kroz medije provlačila priča o rajčici na tržnicama nekih gradova po cijeni od 10 eura za kilogram. Doduše, riječ je bila o cherry rajčicama koje su znatno skuplje no zdvajalo se i nad cijenama ostalih sorti. Galović kaže kako se cijene u maloprodaji ne mogu uspoređivati s veleprodajnima.

"Jedan trgovački lanac uzme od proizvođača tisuću gajbi rajčice koje proda u jednom danu, a jedan štand na tržnici proda jednu gajbu u danu. Kako se te količine uopće mogu uspoređivati i cijenom i bilo čime? Kad otkupljuju, trgovački lanci dobiju nižu cijenu jer uzimaju veliku količinu. To se ne može usporediti s OPG-om koji obrađuje jedan hektar polja", smatra Galović.

Osim toga, kaže kako je mjesečni trošak najma klupe na tržnici 500 eura, a uz dnevne troškove po metru klupe za suncobran i vagu ukupan trošak raste na 1.000 eura mjesečno.

"Usto trebate sebi pokriti plaću, doprinose i troškove proizvodnje. Pa ako budem prodavala rajčicu za jedan euro, a ne za tri po koliko prodajem, neću si moći zaraditi za kruh. Normalno je da su cijene u maloprodaji veće. A trgovački lanci već deset godina u maloprodaji stavljaju veleprodajne cijene i uništavaju našu proizvodnju. Na Zelenoj tržnici mrkva s OPG-ova košta euro za kilogram, a trgovački lanci u maloprodaji drže cijenu od 60 centi. Meni je proizvodna cijena mrkve 70 centi i ne mogu je dati ispod toga", objašnjava naša sugovornica.

Zbog suše propadne 60 posto ekološki uzgojenog povrća

Osim toga, kaže, ne mogu se uspoređivati ni kvaliteta, svježina i zdravstvena ispravnost namirnica domaćih proizvođača s većinom uvoznih.

"Svi mi OPG-ovi u povrtlarstvu u Hrvatskoj radimo po zelenoj agendi i europskim standardima ekološke ispravnosti. No zbog toga imamo i do 60 posto otpada u ovim ekstremnim vremenskim uvjetima jer jednostavno ne možemo zaštititi povrće od svih nametnika. A dok se mi držimo zelenih agendi, istodobno na police trgovačkih lanaca dolazi povrće iz trećih zemalja koje tretirano raznim pesticidima. Bitna je samo zarada od uvoza, da PDV kaplje u državnu blagajnu, a nas k'o šljivi", zaključila je predsjednica Udruge povrćara Grada Zagreba i zagrebačke županije.