Ako kupujete sir i ovo piše na pakiranju, znači da ste kupili lažnjak prepun štetnih tvari

Sir je prilično jednostavna namirnica. Popis njegovih sastojaka je kratak: svatko može napraviti sir kod kuće koristeći uglavnom mlijeko.

Sir je vjerojatno najbolji način da se mlijeko, kao hranjiva i zdrava namirnica, sačuva. Velik broj vrsta sira svjedoči o njegovoj popularnosti. Dok se neki sirevi lako mogu napraviti kod kuće, drugi zahtijevaju više pažnje, stručnosti i vremena. Primjerice, parmezan (Parmigiano-Reggiano) dozrijeva do tri godine, dok je za camembert potreban poseban soj plijesni – Penicillium camemberti – i kontrolirani uvjeti za postizanje njegove prepoznatljive teksture i okusa.

Neke vrste sira mogu biti prilično skupe. I, kao i mnogi drugi popularni i skupi proizvodi, često se krivotvore. Evo nekoliko savjeta kako prepoznati „lažni” sir od pravog.

Camembert

Camembert je jedan od najpopularnijih sireva u Francuskoj i ima velik broj obožavatelja diljem svijeta. Zbog toga postoje i njegove „kopije”.

Camembert de Normandie – pravi camembert – mora biti napravljen od nefiltriranog sirovog mlijeka s najmanje 38% masti, koje potječe od krava hranjenih travom i sijenom u sjevernoj francuskoj regiji Normandiji. Riječ je o proizvodu koji polako nestaje: danas samo oko 1% sireva proizvedenih u Francuskoj nosi PDO oznaku (zaštićena oznaka izvornosti).

Camembert ima karakterističnu kremastu unutrašnjost prekrivenu korom. Pravi sir ima blago smeđe mrlje na kori – snježno bijela kora upućuje na industrijsku verziju. Također, gusti, kremasti centar sira postaje mekši što duže stoji na poslužavniku, dok brie postaje tečniji. Kada kupujete camembert, potražite PDO oznaku na pakiranju.

Parmezan

Prije svega: ako proizvod nosi naziv „parmezan” na pakiranju (i proizveden je u Italiji), to ne znači nužno da je pravi. Pravi parmezan zove se „Parmigiano-Reggiano” i nosi PDO oznaku. Naziv „parmezan” može se koristiti za druge vrste sira izvan Italije. Ako želite pravi parmezan, izbjegavajte naribane varijante. Razlog: mogu sadržavati previše celuloze (drvenih vlakana).

Parmezan se obično prodaje u blokovima koje sami možete naribati. Čak i ako kupite blok sira koji nosi naziv „parmezan”, možda ćete dobiti sir poput pecorina (od ovčjeg mlijeka) ili neki drugi tvrdi zreli sir.

Procesirani „sir”

Na kraju, treba spomenuti vrstu „sira” koju bi svaki ljubitelj sira trebao izbjegavati: procesirani sir. To je možda najgora stvar koja se može dogoditi mlijeku. Procesirani sirevi često sadrže mlijeko samo djelomično, uz dodatak biljnog ulja, prehrambenih boja, emulgatora i šećera.

Najgori primjeri procesiranog sira mogu sadržavati samo 51% pravog sira. Postoje i „sirni analozi”, proizvodi koji izgledaju i imaju okus sira, ali ne sadrže prave sastojke.