Gubitak američkih vojnika u Njemačkoj samo je vrh izazova s ​​kojim se Europa suočava

Trump je izjavio da će SAD povući 5000, a vjerojatno i mnogo više, vojnika stacioniranih u Njemačkoj, nakon što je njemački kancelar Friedrich Merz kritizirao američko rješavanje iranskog sukoba, rekavši da je Teheran ponizio Washington.

Trump je također kritizirao Španjolsku i Italiju jer nisu pomogle američkoj kampanji protiv Irana. Na pitanje bi li razmotrio povlačenje američkih trupa iz tih zemalja, Trump je odgovorio: "Vjerojatno... gle, zašto ne bih? Italija nam nije bila od nikakve pomoći, a Španjolska je bila užasna, apsolutno užasna".

Španjolska je uskratila američkoj vojsci dopuštenje za korištenje njezinih baza ili zračnog prostora za misije ili napade povezane sa sukobom. Trumpova kritika Italije dolazi unatoč tome što je njezina premijerka Giorgia Meloni ključni saveznik, piše u analizi CNN.

Trump se dugo žalio da SAD nepravedno preuzima teret kada je u pitanju zapadna sigurnost, jednom prilikom istaknuvši europsku ekonomsku silu Njemačku kao "neposlušnu" po tom pitanju. Djelomično povlačenje SAD-a još je jedna iteracija ove sage, ali ona koja naglašava veće probleme.

Kako spremnost SAD-a da podupre europsku sigurnost slabi, a ruska prijetnja raste, Njemačka, Ujedinjeno Kraljevstvo i Francuska obećavaju uvesti novo doba potrošnje. Ali imaju planinu na koju se moraju popeti, i ne dugo za to.

SAD mijenja prioritete

"Ako želimo ostati transatlantski, moramo ojačati europski stup unutar NATO-a", rekao je u subotu njemački ministar obrane Boris Pistorius nakon što je Trump govorio o povlačenju trupa. Pistorius je sugerirao da je smanjenje broja vojnika bilo očekivano, nazvavši ga "predvidljivim".

Slično tome, Merz je u nedjelju za njemački kanal ARD rekao da nema povezanosti između trenja s Trumpom i smanjenja broja američkih trupa, prema Reuterovom prijevodu intervjua. Tisuće američkih vojnika i dalje su u Njemačkoj, iako je njihov broj znatno manji od onoga što je nekad bio.

Prema podacima američkog Ministarstva obrane, od prosinca 2025. u Njemačkoj je bilo stacionirano 36.436 aktivnih pripadnika američke vojske. Na vrhuncu Hladnog rata, oko 250.000 aktivnih vojnika bilo je stacionirano u tadašnjoj Zapadnoj Njemačkoj. Kišobran je ukinut iako Rusija i dalje predstavlja prijetnju, a najnoviji američki potez "naglašava potrebu da Europa više ulaže u obranu", rekla je u subotu glasnogovornica NATO-a Allison Hart.

Washington se želi usredotočiti na izazove "gdje samo američka sila može igrati odlučujuću ulogu" u Aziji i vlastitoj hemisferi, prema riječima visokog dužnosnika Pentagona, Elbridgea Colbyja. Zahtijeva "mnogo veće napore naših saveznika da pojačaju i preuzmu primarnu odgovornost za konvencionalnu obranu Europe", dodao je Colby.

Iz američke perspektive, rekao je, "u ovoj viziji nema ništa antieuropsko. Naprotiv, ona odražava nadu i doista povjerenje u sposobnost Europe da djeluje značajno i energično".

Neki Europljani to vide drugačije, kao gubitak solidarnosti i zajedničkog cilja i kao upečatljiv primjer američkog unilateralizma.

"Najveća prijetnja transatlantskoj zajednici nisu njezini vanjski neprijatelji, već kontinuirani raspad našeg saveza", rekao je u subotu poljski premijer Donald Tusk. "Svi moramo učiniti što je potrebno da preokrenemo ovaj katastrofalni trend", dodao je.

Preokretanje trenda zahtijeva veće obrambene izdatke većine članica NATO-a, ponovni porast proizvodnje oružja, ulaganja u nove tehnologije i dublju suradnju. Prema trenutnim planovima, godišnja obrambena potrošnja Europe trebala bi se gotovo udvostručiti do 2030. godine, dosegnuvši gotovo 750 milijardi dolara. No, mudro korištenje tog novca zahtijeva i drugačiji način razmišljanja. Kad je riječ o obrani, vlade ljubomorno čuvaju nacionalne preferencije, pa je došlo do povijesnog nedostatka suradnje u proizvodnji i nabavi.

Analitičari kažu da manje proizvodne serije znače da oprema poput njemačkog borbenog tenka Leopard košta daleko više od američkog. SAD proizvodi jedan glavni borbeni tenk, a Europa ih proizvodi dvanaest.

Propast francusko-njemačkog projekta izgradnje nove generacije mlaznih borbenih zrakoplova primjer je nepomirljivih nacionalnih interesa. Usred stalnih prepirki oko vodstva projekta, izvršni direktor francuskog proizvođača zrakoplova Dassault, Eric Trappier, rekao je o svom susjedu: "Ako to žele sami napraviti, neka naprave".

Postoji još jedan izazov dok se Europa odvikava od američkog naoružanja. Europska unija želi da barem polovica obrambenih izdataka država članica ostane unutar EU do 2030. godine. Razlog je jednostavan: ne možete izgraditi vlastite kapacitete ako kupujete gotovu opremu negdje drugdje. Povijesno gledano, gotovo 80% kupnji otišlo je izvan zone, uglavnom u SAD.

Upravljanje tom tranzicijom bez stvaranja novih ranjivosti bit će ogroman izazov, onaj koji već stvara glavobolje Europi usred porasta američke potrošnje oružja i streljiva u ratu protiv Irana, kako od strane vlastitih snaga tako i od strane saveznika u Zaljevu.

Raketni jaz

Nedostatak u sustavima raketne obrane posebno je akutan, a to je područje u kojem je Europa već slaba. Analitičari opisuju "zapanjujuću" stopu trošenja presretača raketne obrane poput Patriota i THAAD-a u sukobu u Zaljevu, a SAD će saveznicima u Zaljevu poslati još takvog oružja vrijednog nekoliko milijardi dolara.

Značajno je da je, uz smanjenje broja vojnika u Njemačkoj, Pentagon izjavio da više neće slati, kako je planirano, bojnu dugometnih raketa opremljenu raketama Tomahawk i hipersoničnim raketama.

Europski proizvođači proizvode različite presretače raketa, ali ne u velikim razmjerima, a posebno ne one sposobne za suprotstavljanje balističkim i naprednim krstarećim raketama. Oni ne nude "jedinstvenu, potpunu zamjenu za američke sustave", prema nedavnoj studiji Centra za strateške i međunarodne studije.

Veća koprodukcija ublažila bi krizu, ali kako je navedeno u izvješću CSIS-a, to "zahtijeva stupanj transatlantskog povjerenja i određivanja prioriteta koji možda više ne postoji".

U tome leži europska dilema. Brzi put prema ponovnom naoružavanju ide kroz SAD, ali zahtijeva međusobno povjerenje i dosljednost. Sporiji put zahtijeva od Europe da troši više, prevlada fragmentiranu industrijsku strukturu i pokuša uzeti u obzir jesu li prioriteti Washingtona danas prolazna faza ili novi poredak.

Postoje znakovi napretka, s Ujedinjenim Kraljevstvom koje je usko uključeno u izgradnju europskog obrambenog identiteta unatoč Brexitu, te sve većim brojem zajedničkih projekata između obrambenih tvrtki i Ukrajine.

Tvrtke poput Saaba u Švedskoj, njemačkog Rheinmetalla i BAE-a u Velikoj Britaniji imaju rekordne narudžbe. Švedska i Finska, koje su se nedavno pridružile NATO-u, brzo su se integrirale u savez. Ali, udruživanje suvereniteta kako bi se ubrzala sposobnost Europe da se brani ostaje sveti gral, zaključuje CNN.