Je li u Njemačkoj moguće smijeniti kancelara protiv njegove volje?

Ne čudi da se u njemačkim medijima, političkoj areni i javnosti govori o njegovom odlasku s funkcije. No je li u Njemačkoj uopće moguće smijeniti kancelara protiv njegove volje?

To je tema koja ovog tjedna izaziva najviše pažnje u Berlinu - ima li kancelar Friedrich Merz i dalje podršku svoje demokršćansko-socijaldemokratske koalicije? Ili će podnijeti ostavku? Hoće li ga čak smijeniti njegovi ljudi? I je li uopće moguće smijeniti kancelara?

Jedno je sigurno - podrška kancelarovoj politici u anketama pala je na rekordno nisku razinu. U posljednjem istraživanju "Deutschlandtrend", koje je početkom rujna za javni servis ARD proveo institut za istraživanje javnog mnijenja Infratest dimap, samo je 13 posto ispitanih građana u reprezentativnom uzorku reklo da Merz dobro obavlja svoj posao, prenosi Deutsche Welle.

Težak poraz u Saskoj-Anhaltu

Prije nešto više od dva tjedna Merzova Kršćansko-demokratska unija (CDU) doživjela je težak poraz na pokrajinskim izborima u saveznoj pokrajini Saskoj-Anhaltu. Pobijedila je Alternativa za Njemačku (AfD), i to unatoč činjenici da tamošnji Ured za zaštitu ustava tu stranku ocjenjuje kao "dokazano desno-ekstremističku".

Kritike na račun Merza već se dulje čuju i iz njegovih vlastitih redova. Zamjera mu se loša komunikacija, primjerice kada opetovano upozorava da Nijemci moraju raditi više i dulje.

No Friedrich Merz i dalje je njemački kancelar. Ali pod kojim je okolnostima uopće moguće smijeniti kancelara? Njemački ustav, odnosno Temeljni zakon, kako se u Njemačkoj naziva, kancelaru daje snažnu ulogu. Njemačke kancelare nije lako smijeniti.

Brandt podnosi ostavku, Schmidt izabran

Naravno, ako Merz sam odluči odustati, može podnijeti ostavku, iz bilo kojeg razloga. To ne mora nužno značiti i kraj koalicije.

Primjer za to je kancelar Willy Brandt iz Socijaldemokratske stranke Njemačke (SPD), koji je u svibnju 1974. izvukao posljedice nakon što je otkriveno da je istočnonjemački špijun djelovao u njegovoj neposrednoj blizini. Brandt je podnio ostavku. Vladajuće stranke, socijaldemokrati i liberali iz FDP-a, brzo su se dogovorile da nastave koaliciju.

Samo deset dana kasnije dotadašnji ministar financija Helmut Schmidt (SPD) izabran je za novog kancelara. Za to je potrebna apsolutna većina svih zastupnika, a ne samo onih koji su prisutni. Ta se većina naziva "kancelarskom većinom". Schmidt ju je bez problema osvojio i ostao na čelu njemačke vlade osam godina.

Vjerojatnost da bi se nešto slično dogodilo u Merzovu slučaju vrlo je mala. Čini se da je aktualni kancelar odlučan ne odustati.

Nije moguće jednostavno smijeniti kancelara

Druga je mogućnost da se u Bundestagu pojave nove većine, primjerice nakon raspada koalicije, ili da kancelar izgubi toliko podrške da mu njegovi ljudi više ne vjeruju. U tom slučaju postoji instrument "konstruktivnog izglasavanja nepovjerenja".

To znači da parlament većinom izglasa nepovjerenje kancelaru, ali istodobno mora imenovati osobu koja će ga zamijeniti na mjestu šefa vlade. Dakle, kancelara nije moguće jednostavno smijeniti glasanjem.

Primjer je već spomenuti Schmidt. On je 1982. izgubio podršku FDP-a, manjeg koalicijskog partnera SPD-a. Liberali su željeli promjene gospodarske politike koje je Schmidt odbijao.

Zastupnici FDP-a zajedno su s konzervativcima iz Unije CDU/CSU za kancelara predložili tadašnjeg čelnika oporbe Helmuta Kohla (CDU). Kohl je dobio većinu. Schmidt je smijenjen, Kohl je preuzeo kancelarsku dužnost i na njoj ostao 16 godina.

CDU je uvijek bio lojalan svojim čelnicima

Vjerojatnost takvog razvoja događaja u Merzovu slučaju također je vrlo mala. Konzervativci i socijaldemokrati ne žele okončati svoju koaliciju. A kandidati koji bi mogli zamijeniti Merza nisu na vidiku ili je njihova kandidatura vrlo malo vjerojatna, poput premijera Sjeverne Rajne-Vestfalije Hendrika Wüsta (CDU).

Osim toga, CDU je u pravilu vrlo lojalan svojim političkim čelnicima. "Ubojstvo kancelara" putem javnog izglasavanja nepovjerenja u Bundestagu za većinu je konzervativnih zastupnika jednostavno nezamislivo.

Glasanje o povjerenju

I još nešto - parlament se u političkoj krizi ne može sam raspustiti i raspisati nove izbore. I ovdje kancelar ima neizravnu ulogu: može postaviti pitanje povjerenja i zatražiti od zastupnika da mu i dalje pružaju podršku za vođenje vlade. Tim se instrumentom poslužilo više kancelara kako bi, unatoč protivljenju vlastitih stranačkih kolega, proveli sporne odluke.

Tako je tadašnji kancelar Gerhard Schröder (SPD) u studenome 2001. u Bundestagu postavio pitanje povjerenja i povezao ga s pitanjem podrške angažmanu njemačkih snaga u Afganistanu. Schröder je dobio povjerenje i mogao je nastaviti provoditi svoju politiku.

Vjerojatnost da bi se to dogodilo i u aktualnom slučaju Friedricha Merza također je prilično mala. Merz je već najavio da ne vidi smisao u tome da sada postavi pitanje povjerenja. Osim toga, njemu prije svega nedostaje povjerenje stanovništva, što potvrđuju loši rezultati anketa. Međutim, u parlamentu zasad nema znakova većeg osipanja podrške koaliciji.

Ako kancelar izgubi glasanje o povjerenju, to može dovesti do raspuštanja parlamenta i raspisivanja novih izbora. Nakon poraza u parlamentu šef vlade može zatražiti od predsjednika države da raspusti parlament i raspiše nove izbore.

Tako je u prosincu 2024. postupio bivši kancelar Olaf Scholz (SPD), nakon što je FDP napustio vladu koju je do tada činio zajedno sa socijaldemokratima i Zelenima.

Scholz je zatražio od predsjednika Franka-Waltera Steinmeiera da raspusti Bundestag i raspiše nove izbore. Steinmeier to nije morao učiniti, ali se to u pravilu događa. Čini se isključenim da bi se Merz sada poslužio takvim sredstvom. Ni SPD ni Unija, koju čine CDU i CSU, nemaju interes za nove izbore.

Posljednji savezni (parlamentarni) izbori u Njemačkoj za sastav Bundestaga održani su prije godinu i pol dana, točnije 23. veljače 2025. Bili su to izvanredni prijevremeni izbori raspisani nakon raspada dotadašnje vladajuće koalicije. Sljedeći redovni savezni izbori u Njemačkoj očekuju se početkom 2029.