Analitičar koji je kazao da je granica rasta krajnje desnice 35 posto: "Još bliže smo tomu. Postaje opasno"

Tradicionalna, politički srednjestrujaška Europa suočena je s daljnjom radikalizacijom političkog prostora i rastom populističkih, mahom radikalno desnih stranaka.

Nakon za nju utješne i olakšavajuće promjene vlasti u Budimpešti, ta je Europa neugodno zatečena onime što se (zapravo očekivano) događa u dvjema stožernim europskim zemljama: nedavnim novim velikim izbornim uspjesima AfD-a u Njemačkoj te rezultatima anketa u Francuskoj koje zasad pokazuju kako u drugi krug predsjedničkih izbora u proljeće sljedeće godine ulaze kandidatkinja krajnje desnice Marine Le Pen i kandidat krajnje ljevice Jean-Luc Mélenchon.

Vatrozid ispred AfD-a

Od svoga prvog velikog izbornog uspjeha 2017. godine, kada je na saveznim izborima, nedugo nakon vrhunca izbjegličke krize, postao treća stranka u Njemačkoj, AfD je od izbora do izbora rastao različitim brzinama no konstantno, sve do lanjskih kada je postao druga stranka po snazi, sa samo osam posto osvojenih glasova i 12 zastupničkih mjesta manje od CDU-a. No ispred AfD-a je na saveznoj razini stvoren tzv. sanitarni kordon ili, kako ga ondje zovu - vatrozid (Brandmauer) koji su formirali CDU, SPD i Zeleni načelnim dogovorom da ne surađuju s tom strankom.

Međutim, rast AfD-a, u prvom redu na istoku zemlje, odnosno području bivše komunističke Demokratske Republike Njemačke, ne ometaju ni "sanitarne" prepreke.

Prošle nedjelje ta stranka je u saveznoj pokrajini Mecklenburg-Zapadno Pomorje na sjeveroistoku zemlje ostvarila relativnu pobjedu osvojivši 37,6 posto glasova (SPD 35,6 posto, a CDU tek 5,5 posto) udvostručivši svoj raniji izborni rezultat u toj pokrajini. Prethodno je AfD na pokrajinskim izborima u Saskoj-Anhaltu ostvario dosad najbolji regionalni rezultat osvojivši čak 43,8 posto glasova i 39 od 83 mjesta u pokrajinskom parlamentu u Magdeburgu. Apsolutna većina izmakla mu je za samo tri mandata pa je formiranje vlasti zapelo. No to je čak manje bitno u priči o usponu te radikalno desne populističke stranke koju su 2013. godine osnovali većinom bivši članovi CDU-a nezadovoljni politikom tadašnje kancelarke Angele Merkel u vrijeme dužničke krize u Europi.

Dokle može rasti krajnja desnica?

Ovih dana AfD-ov uspjeh u Saskoj-Anhaltu, a potom i u Mecklenburgu-Zapadnom Pomorju, u političkim mainstream krugovima upalio je novi alarm upozoravajući na daljnji rast krajnje desnice u Njemačkoj i šire.

Kada smo prije dvije godine razgovarali s političkim analitičarem Davorom Gjenerom o sve većem valu krajnje desnice diljem Europe, on je tada rekao kako je gornja granica njenog rasta 35 posto. U slučaju rasta preko te granice, dodao je, ne bi pomogli ni "sanitarni kordoni" kojima umjerene stranke lijevog i desnog centra zasad obuzdavaju krajnje političke opcije.

"Taj kordon ne bi više funkcionirao ako bi krajnja desnica na izborima prešla 35 posto. Mislim da smo vrlo blizu te granice", kazao je Gjenero prije dvije godine.

"Iza toga sve postaje opasno i neizvjesno"

Nakon apsolutne izborne pobjede AfD-a u Saskoj-Anhaltu i relativne u Mecklenburgu-Zapadnom Pomorju, Gjenera smo pitali ostaje li pri svojoj tvrdnji iz 2024. godine o 35 posto kao izbornom stropu čije bi probijanje otvorilo još širi prostor krajnjoj desnici.

"Nažalost, ostajem pri toj tvrdnji. To je granica kada sve postaje vrlo neizvjesno i opasno koliko god da je njemački model sprječavanja uspona nacionalističkih radikala izrazito dobar, a i francuski dvokružni model oji u drugom krugu izbora omogućuje ujedinjavanje stranaka ustavnog luka kako bi se osigurala zaštita ustavnog poretka", kaže Gjenero.

U Njemačkoj, dodaje, mješoviti izborni sustav jamči da netko drugi neće uspostaviti parlamentarnu većinu sve dok funkcionira dogovor među demokratskim političkim strankama.

"No kad se pojavi stranka s 35 ili više posto na izborima te još neka koja ne pripada ustavnom luku, tada se javlja golemi rizik da stvari odu u negativnom smjeru. To su veliki rizici za očuvanje demokratskog poretka", napominje.

Umjerene stranke nemaju odgovor

Na pitanje imaju li tradicionalne, umjerene demokratske stranke adekvatan odgovor na uspon onih radikalnih i populističkih, Gjenero spremno odgovara: "Naravno da nemaju."

"Jedan od preduvjeta pojave fašizma 1930-ih, uz masovne medije koji su tada postajali globalno relevantni, bila je situacija egzistencijalnog straha velikog dijela stanovništva: straha od gubitka socijalnog položaja, od neimaštine i neizvjesnosti. Upravo to se trenutno odvija u puno europskih zemalja, a vjerojatno najsnažnije u Njemačkoj. Tamo propada automobilska industrija koja je bila ponos Njemačke i svojevrsni iskaz Adenauerove politike socijalno-tržišnog gospodarstva. Veliki broj ljudi ostaje bez radnih mjesta, pada u rezignaciju te lako može otići van gabarita demokratskog ponašanja i okrenuti se onima koji nude jednostavna politička rješenja. A gdje ćete jednostavnijeg od tvrdnje da su krivci za njihovu nesreću pokvarena elita i strana radna snaga koju je, kao jeftiniju od njih, ta elita dovela u zemlju. Kada imate političku opciju koja to govori, otvara se prostor retorici u kojoj Europa opterećuje i šteti Njemačkoj i da se treba od eura vratiti marki te zatvoriti granice. Tada čak i ljudi koje smatrate pristojnima preko noći počnu tako misliti", smatra Gjenero.

"Tamo je najvidljiviji patogeni utjecaj Putinovog režima"

Zasad su glavna uporišta AfD-a savezne pokrajine Tiringija, Saska i Saska-Anhalt, a sada to postaje i Mecklenburg-Zapadno Pomorje, sve istoku zemlje. U tim demografski pustijim, većinom ruralnim i ekonomski siromašnijim područjima, koja ni nakon tri desetljeća nisu uhvatila korak sa zapadnom Njemačkom, svaka kriza snažnije pogađa stanovništvo. No tamo je stoga i znatno manje ekonomskih imigranata.

Očigledna politička podjela na bivšu istočnu i bivšu zapadnu Njemačku, u kojoj AfD puno više izbornih utvrda ima na istoku, prema Gjeneru proizlazi iz političke kulture.

"Za razliku do zapadne Njemačke koja je zemlja visoke političke kulture pa AfD-ovom populizmu tamo nisu širom otvorena vrata, istočna Njemačka je prošla lustraciju, ali nije prošla temeljnu izgradnju društva i društvenih institucija. Ostali su društvo u kome je na militaristički pruski model nasađen komunistički ruski totalitarizam. S visokim socijalnim očekivanjima koja nisu ispunjena, tamo nije ostvaren prelazak u poredak koji bi u potpunosti bio demokratski. Stoga ne čudi što je patogeni utjecaj Putinovog totalitarnog režima najvidljiviji upravo tamo", ustvrdio je Gjenero.