Ispostavilo se da je ova pasmina pasa zapravo dijelom - kojot

Novo istraživanje genetskog podrijetla pasa, objavljeno u časopisu Nature Communications, moglo bi donekle objasniti zašto. Ispostavilo se da čivave dijele dio gena s divljim kojotima (Canis latrans).

DNK – genetski nacrt zapisan u svakoj stanici tijela živog organizma – u sebi nosi povijest evolucije. Roditelji prenose svoj DNK potomstvu, a iako mutacije katkad mogu malo izmijeniti taj nacrt, upravo DNK omogućuje znanstvenicima da prate podrijetlo organizama kroz vrijeme, piše Science Alert.

Tu povijest nije lako iščitati, ali suvremena računalna tehnologija pomaže znanstvenicima dešifrirati tu golemu genetsku bazu podataka i bolje je razumjeti.

Tim sa Sveučilišta Stanford testirao je dva nova računalna programa, nazvana Gnomix i Gnofix, koji istodobno analiziraju genome velikog broja životinja i procjenjuju njihove međusobne srodstvene veze, rekonstruirajući tako njihovu evolucijsku povijest.

Taj postupak – stručno nazvan određivanje lokalnog podrijetla (local ancestry inference, LAI) – istraživačima može pomoći utvrditi podrijetlo pojedinih dijelova DNK unutar životinjskog genoma.

Upravo su tako naišli na poprilično neobičnu značajku u genomu najmanjeg psa na svijetu. Otkrili su da čivave s divljim kojotima dijele više segmenata svojeg genoma.

Već su postojali dokazi da su poznate suvremene meksičke pasmine – čivava i bezdlaki xoloitzcuintli, često nazivan jednostavno xolo – mješavina europskih i pretkolumbovskih pasa.

Većina današnjih pasmina domaćih pasa europskog je podrijetla, no te su dvije pasmine uspjele sačuvati dijelove svojeg podrijetla iz „Novog svijeta“.

Program Gnomix pomogao je potvrditi sjevernoameričko podrijetlo čivave i xola: u obiteljskom stablu čivave pronađeni su geni kojota, dok više od četiri posto genoma xola potječe od arktičkih pasa.

Studija nije otkrila kada su točno geni kojota mogli ući u genetsku lozu čivava, no prethodna istraživanja upućuju na to da se to dogodilo prije Kolumbova dolaska u Ameriku.

Također ne znamo je li križanje bilo namjerno ili slučajno niti koje su osobine čivave možda naslijedile od svojih autohtonih predaka – premda njihove goleme uši i izražajno zavijanje neodoljivo podsjećaju na kojote.

Za razliku od nekih drugih malih pasa za društvo, čivave su unatoč svojoj veličini poznate po neovisnom, ponosnom i samouvjerenom karakteru. Voljeli bismo vjerovati da je za to zaslužan divlji kojot koji se krije u njima, iako je to teško sa sigurnošću tvrditi.

„Utvrđeno je da se divlji kojoti i vukovi prirodno križaju, osobito na geografskim područjima na kojima su ponašajne osobine nalik vučjima korisne“, objasnila je zoologinja Jacqueline Boyd, koja nije sudjelovala u istraživanju, u članku za The Conversation.