Plenković je izgovorio "mucice". O, Bože!

Na stranicama Hrvatskog sabora stoji kako je Aktualno prijepodne "jedan od mehanizama parlamentarne kontrole izvršne vlasti" i "vrijeme kada zastupnici upućuju usmena pitanja Vladi Republike Hrvatske" dok je "član Vlade kome je pitanje upućeno dužan odgovoriti ili obrazložiti razloge zbog kojih ne može odgovoriti".

No Aktualno prijepodne odavno je pozornica prozirnog politikanstva i niskih strasti jer i zastupnici iz parlamentarne većine i oni iz oporbe znaju da od svih prijenosa sjednica Sabora širi auditorij običava gledati jedino tu epizodu u kojoj uvijek dobije obilje svađa, prepucavanja, nadmudrivanja i drugih verbalnih spački primjerenijih reality showu.

Mucica, hinjena odmilica

Na svakom aktualcu čuje se ili dogodi nešto pamtljivo, ne nužno i pametno. Tako će se ovotjedni još dugo pamtiti po - mucicama. Štoviše, mucice će ući u podeblji leksikon pseudopolitičkih pojmova koji označuju pojedina razdoblja ovdašnjeg političkog života.

Citat je sljedeći: "Vas ne zanima Gospić, vas zanimaju prijevremeni izbori i promjena vlasti. Mucice, igrat ćemo se do izbora, igrat ćemo se malo čvršće, i veselimo se toj igri."

Problem je što je to izgovorio predsjednik Vlade Andrej Plenković, najodgovorniji čovjek u državi koji bi po tom ključu trebao biti i najozbiljniji.

No hinjena odmilica "mucica" koju je uputio saborskoj zastupnici Možemo! Ivani Kekin već fluorescentnim sjajem blješti u onom nepisanom leksikonu ovdašnjih pseudopolitičkih pojmova i u antologiji saborskog bezvezništva. Pardon, govorništva.

"Mucice, come out to play-ay!"

Ta plišana riječ, stručno - deminutivni hipokoristik, kada je izgovori ozbiljna odrasla osoba na najvišoj državnoj funkciji i u najvišem predstavničkom tijelu, nesumnjivo je neprimjerena ma koliko taj mislio kako je prikladno da baš tamo bude izrečena. Uludo bi bilo misliti kako Plenković nije komunikacijski osviješten i da ne zna kakav efekt - nakon vala zgražanja, imitiranje - postiže časteći oporbenu zastupnicu tom blesavom rječju. Vjerojatno mu nije u trenu pala na pamet i kliznula s jezika. Moguće je da se prethodno te riječi kao "pogodne" dosjetio nekakav HDZ-ov kolegij zadužen za distribuciju iskričavih komentara na račun političkih protivnika.

S druge strane, taj krindžoliki "Mucice, igrat ćemo se..." slabašan je pokušaj parafraziranja čuvene fraze iz kultnog filma Ratnici podzemlja "Warriors, come out to play-ay!" koju izgovara vođa jedne od uličnih bandi, The Roguesa iliti Bitangi.

Dječji vrtić Sabor

No Sabor, koliko god se ondje neki trudili zvučati opasno, nije njujorško podzemlje. Tamo takve parafraze zvuče djetinjasto.

Čak se i prispodoba dječjeg vrtića za rasprave u Saboru čini prikladnom zbog sve te graje, dovikivanja i dobacivanja, umirivanja "odgajatelja" ("Mir u sabornici! Molim vas da se stišate!") i dijeljenja opomena.

I Plenkovićevo "Mucice..." koliko god bilo mačističko i domišljeno da se cilja šire - HDZ je sljedećih dana na društvenim mrežama nastavio dijeliti tu etiketu i drugima - na koncu nije zvučalo drugačije nego nezrelo i nedoraslo.

"Mucice" i "narikače"

Nisu "mucice" nulta točka verbalnih mačističkih eskapda u političkom prostoru. Plenković je tim sarkastičnim tepanjem učinio otprilike isto što i Zoran Milanović godinama prije kada je saborske zastupnice Daliju Orešković i Marijanu Puljak nazvao "samodopadnim narikačama".

Nisu "mucice" ni najgore što se čulo u Saboru, kako se to možda nekome čini iz plitke ovotjedne vizure. Puno gorih, čak i morbidnih izjava pamte saborski zidovi. Recimo, HDZ-ov Šime Đodan je nekom prilikom 1995. godine poručio liberalu Mladenu Vilfanu: "Daj ušuti ti s tom glavom idealnom za nabijanje na kolac!" Kada je na to vrisnuo Vilfanov kolega Vlado Gotovac, vjerojatno ponajbolji orator koji je sjedio u novodobnom Hrvatskom saboru, Đodan mu je dobacio da je "najšupljiji govornik u Europi".

Dovikivali su zastupnici zastupnicama i da "manje pričaju, a više rađaju" (Vice Vukojević Đurđi Adlešič) ili da ih je "dragi Bog stvorio za madraca, a ne za mudraca" (Anto Kovačević Vesni Pusić) te ih savjetovali da se "drže pristojnosti kao što se drže plesa oko štange" (Vladimir Šeks Gordani Sobol).

Ako ne govoriš tako politički si nebitan

Sve te grube uvrede ujedno su bile i programatske. Oni koji su ih izgovarali, time su jasno politički i svjetonazorski legitimirali sebe i svoje stranačke ciljeve. Takve su i "mucice" samo prilagođene današnjem kriteriju grubosti političkih rasprava.

U jeziku politike nema više tvrde granice između prihvatljivog i neprimjerenog, odmjerenog i nepristojnog, čak i privatnog i javnog. Sve se izmiješalo. Najbolju prođu imaju najjednostavnije poruke, vulgarne usporedbe i banalne metafore. Pa ako ne govoriš tako politički si nebitan. A te logoreje ne služe suvisloj raspravi, nego samo da se političkog protivnika unizi pred njegovima, a sebe uzvisi pred svojima.

Problem je s "mucicama" što ih je izgovorio predsjednik Vlade, koji u Sabor ne bi trebao dolaziti kao narogušeni patron, nego kao naj-odgovor-niji dužnos(t)nik u državi kojemu je kao takvom dužnost dati odgovore bez banalnih (među)stranačkih podbadanja ma koliko ga živcirala oporbena pitanja i one i oni koji ih postavljaju.