Ljudski organi ne stare postupno: Istraživanje otkriva dva razdoblja naglih promjena

Studiju, objavljenu u časopisu Nature Aging, proveli su znanstvenici iz instituta Sanford Burnham Prebys Medical Discovery Institute u San Diegu i američkog Nacionalnog instituta za zdravlje.

Uz pomoć umjetne inteligencije analizirali su oko 25.000 snimki biopsija 40 različitih vrsta tkiva, prikupljenih od približno 1000 preminulih donora u dobi od 21 do 70 godina, piše Nova.rs.

Cilj je bio utvrditi kako se starenje vidi na strukturnoj razini, odnosno u samoj građi tkiva.

Umjetna inteligencija pratila promjene u tkivima

Istraživači su razvili model umjetne inteligencije nazvan PathStAR, koji prepoznaje promjene u strukturi tkiva povezane sa starenjem te ih povezuje s molekularnim procesima u organizmu.

Prilikom analize jajnika, na 250 histopatoloških snimki uočena su dva razdoblja ubrzanog starenja – između 35. i 40. godine te ponovno između 55. i 60. godine.

Kada su proširili istraživanje na druga tkiva, znanstvenici su otkrili da svaki organ ima vlastiti ritam starenja. Krvne žile, primjerice, pokazivale su izraženije promjene uglavnom između 30. i 39. godine, dok su se kod tkiva maternice i vagine promjene intenzivirale početkom pedesetih.

Ipak, kod većine analiziranih tkiva pojavljivao se sličan obrazac – dva razdoblja u kojima se proces starenja naglo ubrzava.

Uloga kronične upale

U tim su razdobljima znanstvenici zabilježili i povećanu aktivnost gena povezanih s upalnim procesima. To upućuje na mogućnost da kronična upala ima važnu ulogu u promjenama koje se događaju u tkivima tijekom starenja.

Rezultati se djelomično podudaraju s istraživanjem Stanfordova sveučilišta iz 2024. godine, prema kojem se najveće molekularne promjene u tijelu događaju sredinom četrdesetih i početkom šezdesetih godina. Međutim, neke metode korištene u toj studiji naknadno su dovedene u pitanje, pa novo istraživanje donosi drukčiji, strukturni pogled na starenje.

Žele izraditi "atlas starenja"

Znanstvenici sada planiraju razviti svojevrsni atlas strukturnog starenja ljudskog organizma. Takva bi mapa mogla pomoći u otkrivanju trenutaka kada pojedina tkiva prolaze kroz najbrže promjene, što bi dugoročno moglo pridonijeti razvoju učinkovitijih preventivnih mjera i terapija.

Istraživanje zasad ne znači da svi ljudi stare na isti način niti da se starenje može zaustaviti. Njegov je ključni zaključak da ljudsko tijelo nema jedan univerzalni „sat starenja“ – različiti organi imaju vlastitu dinamiku, a promjene se kod mnogih od njih odvijaju u svojevrsnim valovima, osobito tijekom tridesetih i pedesetih godina života.