Nekad simbol Putinove moći, danas Ahilova peta Kremlja

Oleksandra je još prije nekoliko tjedana upozorila svoje roditelje na Krimu da naprave zalihe hrane i potrepština za hitne slučajeve. No njezina majka upozorenje nije shvatila ozbiljno.

Krim je trebao biti najveći uspjeh ruskog predsjednika Vladimira Putina – uporište u ratu protiv Ukrajine, odskočna daska za projiciranje ruske vojne moći preko Crnog mora i domaći simbol njegovih imperijalnih ambicija. Sve je to sada pod prijetnjom jer Ukrajina postupno preuzima nadzor iz zraka nad prilazima okupiranom poluotoku, napada opskrbne pravce i nastoji izolirati te oslabiti ruske snage na jugu, piše POLITICO.

"Moja je majka bila uvjerena da ni Rusija ni Ukrajina nikada neće učiniti ništa što bi ugrozilo Krim", prisjetila se Oleksandra, koja zbog sigurnosti rodbine nije željela otkriti prezime. Čak i dok su projektili lansirani s Krima pogađali Kijev, govorila je: "Ali Krim je poseban."

U 12 godina otkako je Rusija anektirala poluotok, Moskva je stvorila dojam da je Krim nedodirljiv zahvaljujući snažnoj militarizaciji i gospodarskoj integraciji. No ono što je nekoć bilo strateška prednost za Putina sada se pretvara u ozbiljnu slabost – i vojnu i političku.

Danas 2,5 milijuna stanovnika Krima, među njima i Oleksandrini roditelji, žive uz nestanke struje i vode, bez redovitih isporuka robe i goriva, dok ukrajinski dronovi napadaju energetsku infrastrukturu i vojne objekte. Mobilne mreže često nestaju zbog prekida napajanja, javni prijevoz gotovo je prestao funkcionirati, a prodaja goriva građanima i tvrtkama zabranjena je. Cijene su naglo porasle, a turistička sezona, od koje mnogi žive, praktički je propala.

Vlasti su krajem lipnja proglasile izvanredno stanje.

Za mnoge je i odlazak s Krima postao gotovo nemoguć. Ukrajinski dronovi uništili su mostove i nadziru kopneni koridor preko okupiranog juga Ukrajine prema Rusiji. Većina vlakova više ne prometuje. Početkom lipnja više od 3.000 vozila čekalo je izlazak preko Kerčkog mosta, za koji Kijev tvrdi da je izgrađen bez suglasnosti Ukrajine te ga smatra nezakonitim.

"Bojala sam se da će moja majka za sve okriviti Ukrajinu", rekla je Oleksandra, koja od 2014. živi u Kijevu nakon pritiska ruskih sigurnosnih službi. Ruske vlasti na Krimu procesuirale su tisuće ljudi zbog navodne povezanosti ili simpatiziranja Ukrajine.

Umjesto toga, dok Ukrajina pokušava izolirati Krim i promijeniti odnos snaga na jugu bojišta, Oleksandrina majka sada vjeruje – poput mnogih Ukrajinaca – da će upravo ondje rat završiti.

"Ima tu nadu", rekla je Oleksandra. "Ali nisam sigurna da shvaća koliku bi cijenu to moglo imati."

"Krim je zlatni ključ"

Krim je doista poseban. Rat u Ukrajini započeo je njegovom aneksijom 2014. godine, čime je poluotok postao gotovo sveti simbol ruske imperijalne moći. Iako su Ujedinjeni narodi i zapadne zemlje zbog tog očitog kršenja međunarodnog prava uvele sankcije Moskvi, s vremenom su aneksiju uglavnom prihvatile kao svršenu činjenicu.

Tijekom posljednjeg desetljeća Rusija je od nekadašnjeg turističkog raja stvorila golemo vojno uporište koje joj je omogućilo brzo zauzimanje velikih dijelova južne Ukrajine tijekom invazije punog opsega 2022. Krim je postao sigurna pozadina bojišta, opskrbljujući ruske snage na jugu i omogućujući projekciju vojne moći, dok su stanovnici poluotoka uglavnom bili pošteđeni rata.

To se ovog ljeta dramatično promijenilo.

Zahvaljujući prednosti u dronovima srednjeg dometa, Ukrajina sada može ozbiljno narušiti, pa čak i uništiti dio ruskih vojnih sposobnosti na jugu zemlje prekidanjem logističkih pravaca koji održavaju vojsku. Kijev se nada da će time prisiliti Rusiju na prebacivanje postrojbi s drugih dijelova bojišta, smanjiti pritisak na ukrajinsku vojsku te oslabiti ruske napade na gradove.

"Želimo uništiti rusku vojnu prisutnost na Krimu i mislim da ćemo u tome uspjeti", rekao je Andrij Zagorodnjuk, predsjednik Centra za obrambene strategije i bivši ukrajinski ministar obrane.

Slabljenje ruskog vojnog položaja na Krimu važno je i izvan Ukrajine jer bi otežalo vojne operacije koje Moskva vodi iz svojih crnomorskih luka. Primjerice, poluotok je od 2015. do 2024. bio glavno logističko središte ruske vojne kampanje u Siriji.

Krim ima i golemo osobno značenje za Putina, čija je popularnost u Rusiji snažno porasla nakon što je poluotok, koji je Rusko Carstvo koloniziralo prije otprilike 300 godina, ponovno došao pod rusku kontrolu. Njegov gubitak bio bi ozbiljan udarac Putinovu ugledu i mogao bi potaknuti nezadovoljstvo njegovim vodstvom i ratom.

"Krim je zlatni ključ ruskih imperijalnih ambicija", rekao je Ilja Pavlenko, bivši zamjenik ravnatelja Glavne obavještajne uprave Ukrajine.

Neki ukrajinski saveznici – ponajprije američki predsjednik Donald Trump, koji je prošle godine izjavio da Ukrajina "nema aduta" – ranije su sugerirali da bi prepuštanje Krima Rusiji moglo biti dio mirovnog sporazuma. No Rusiji bi upravljanje poluotokom moglo postati vojno i administrativno preskupo i preteško, a kamoli održavanje obećanog mira i blagostanja koje je stanovnicima nudila 2014.

"Sada sami stvaramo svoje adute", rekao je Pavlenko.

Obični ljudi

Iako je ukrajinska kampanja usmjerena na slabljenje ruske vojne moći i ugleda, neizbježno pogađa i civilno stanovništvo Krima. Osim tisuća Rusa koje je Moskva poticala da se dosele na poluotok, ondje i dalje žive brojni ukrajinski građani, uključujući autohtone krimske Tatare koji su posljednjih godina bili izloženi posebno snažnoj represiji.

Prema riječima Refata Čubarova, predsjednika Medžlisa krimskih Tatara – predstavničkog tijela koje su ruske vlasti zabranile, a danas djeluje iz Kijeva – stanovnici Krima trebali bi se pripremiti na još teže razdoblje. Savjetovao im je da stvore zalihe hrane i lijekova, izbjegavaju ruske vojne objekte i osiguraju skloništa od mogućih napada.

"Ne znamo kako će ovo završiti", rekao je.

No može li završiti povratkom Krima pod ukrajinsku kontrolu? Posljednji put to se činilo mogućim tijekom velike ukrajinske protuofenzive 2023., no očekivanja su splasnula nakon što tada nije došlo do značajnijeg pomicanja bojišnice.

"Na Krimu postoji određeni optimizam da bi ovaj put moglo završiti oslobođenjem. Ali ljudi također kažu: 'Nemojte nas ponovno razočarati kao 2023.'", rekao je Čubarov.

Pavlenko ističe da je Rusija desetljećima vojno, gospodarski, obrazovno i propagandno pripremala preuzimanje Krima, pa Ukrajina mora odgovoriti jednako širokim spektrom sredstava.

"Oduvijek govorimo da je Krim Ukrajina i da ćemo upotrijebiti sve metode kako bismo ga vratili. Krim se ne može vratiti samo vojnim putem... Sada vršimo vojni pritisak kako bismo našim diplomatima omogućili da za pregovaračkim stolom jasno kažu: 'Krim nije tema o kojoj ćemo odustati.'"

Zagorodnjuk smatra da Ukrajina ima možda još godinu dana da iskoristi tehnološku prednost koja joj sada omogućuje pritisak na Rusiju.

"Naravno da će nas Rusija s vremenom kopirati", rekao je. "Ne možemo si priuštiti gubljenje vremena."

To bi mogao biti prozor prilike da Ukrajina vrati dio južnog teritorija koji Rusija drži od 2022. godine. No, iako Ukrajina želi Krim učiniti još težim i skupljim za Rusiju nego što je sada, jednako bi ga teško i skupo bilo zadržati i pod ukrajinskom kontrolom.

"Vjerujem da je oslobođenje Krima moguće", zaključio je Zagorodnjuk. "Ali ne u neposrednoj budućnosti."