Ova sovjetska bomba bila je 3.300 puta moćnija od one bačene na Hirošimu: "Kao da je Zemlja ubijena"

U ranim jutarnjim satima 30. listopada 1961. godine bombarder je poletio s uzletišta na sjeveru Rusije i krenuo kroz oblačno nebo prema ledenom arktičkom otoku Novoj Zemlji. Ispod trupa zrakoplova visjela je nuklearna bomba veličine manjeg školskog autobusa – najveća i najmoćnija bomba ikada napravljena, piše Bulletin of the Atomic Scientists.

"Nadzemaljski spektakl"

U 11:32 sati bombardir je otpustio oružje. Dok je bomba padala, otvorio se golemi padobran koji je usporio njezino spuštanje i pilotu dao dovoljno vremena da se udalji na sigurnu udaljenost. Otprilike minutu kasnije bomba je detonirala. Snimatelj koji je promatrao eksploziju s otoka kasnije je opisao prizor:

„Vatrena kugla goleme veličine uzdigla se i nastavila rasti. Bila je sve veća i veća, a kada je dosegla nevjerojatne razmjere, krenula je prema gore. Iza nje se činilo kao da je cijela Zemlja uvučena u lijevak. Prizor je bio fantastičan, nestvaran, a vatrena kugla izgledala je poput nekog drugog planeta. Bio je to nadzemaljski spektakl.“

Sama bljeskalica trajala je više od minute. Vatrena kugla proširila se na gotovo deset kilometara u promjeru – dovoljno da obuhvati cijelu središnju jezgru Washingtona ili San Francisca, odnosno čitav Midtown i Downtown Manhattana. Tijekom nekoliko minuta uzdigla se i pretvorila u golem gljivasti oblak. Za manje od deset minuta dosegnula je visinu od oko 68 kilometara i promjer od približno 96 kilometara. Jedan civilni svjedok rekao je da je izgledalo „kao da je Zemlja ubijena“.

Desetljećima kasnije oružje će dobiti naziv po kojem je danas najpoznatije – Car bomba (Tsar Bomba), odnosno „carska“ ili „imperatorska bomba“.

Projektirana za maksimalnu eksplozivnu snagu od 100 milijuna tona TNT-a (100 megatona), ova grdosija teška oko 27 tona detonirana je na samo polovici svojeg predviđenog kapaciteta. Ipak, sa snagom od 50 megatona bila je više od 3.300 puta jača od atomske bombe bačene na Hirošimu, u kojoj je poginulo najmanje 70.000 ljudi, te više od 40 puta snažnija od najjače nuklearne bombe koja se danas nalazi u američkom arsenalu.

Samo jedno njezino testiranje predstavljalo je otprilike desetinu ukupne eksplozivne snage svih nuklearnih pokusa koje su ikada provele sve države svijeta zajedno.

Pozornost svijeta

U trenutku detonacije Car bomba privukla je pozornost cijelog svijeta, uglavnom kao simbol neodgovornosti, zastrašivanja i nuklearnog ludila. Međutim, već dvije godine kasnije Sovjetski Savez i Sjedinjene Države potpisali su i ratificirali Ugovor o djelomičnoj zabrani nuklearnih pokusa, kojim su zabranjena atmosferska testiranja nuklearnog oružja, pa je bomba od 50 megatona postupno pala u zaborav.

Od samog početka Sjedinjene Države nastojale su umanjiti važnost ovog testa. U SAD-u i kasnije u postsovjetskom prostoru postalo je uobičajeno opisivati ga kao politički spektakl bez većeg tehničkog ili strateškog značaja.

No nedavno deklasificirani dokumenti iz vremena administracije predsjednika Johna F. Kennedyja pokazuju da je Car bomba u Washingtonu shvaćena mnogo ozbiljnije nego što se javno priznavalo – ne samo kao oružje nego možda i kao model koji bi vrijedilo oponašati. Istodobno, memoari bivših sovjetskih stručnjaka za nuklearno oružje, tek nedavno dostupni izvan Rusije, sugeriraju da je uloga ove goleme bombe u razvoju sovjetskog termonuklearnog programa bila znatno važnija nego što se dosad smatralo.