Priča o piscu koji je iz izraelskog zatvora prokrijumčario nagrađivani roman: "To je groblje živih"

Noć kada je roman Basima Khandakjija osvojio nagradu „Arapski Booker“ 2024., izraelski zatvorski čuvari upali su u njegovu ćeliju, pretukli ga, vezali mu ruke i noge te mu prijetili.

Četrdesetdvogodišnjak je zatim poslan u samicu zatvora Ofer, gdje je proveo 12 dana, piše Al Jazeera.

Vjeruje da je to bila odmazda zato što je osramotio izraelski zatvorski sustav uspjevši objaviti knjigu pred nosom čuvara i privući pozornost na sebe i uvjete u kojima je živio. Sada je napokon na slobodi, nakon što je odslužio 21 godinu od tri doživotne kazne.

„Još uvijek imam osjećaj kao da sanjam i užasavam se da ću se probuditi i ponovno naći u ćeliji“, rekao je Khandakji.

Nakon puštanja na slobodu još se ne može vratiti svojoj obitelji u Nablus. Izraelske vlasti protjerale su ga iz domovine, pa sada čeka u Egiptu dok se njegova obitelj bori da mu se pridruži.

„Vidjeli smo nove užase“

Iako je sretan što je pobjegao iz „groblja živih“ – kako opisuje izraelske zatvore – Khandakji još uvijek pokušava shvatiti užase koje je tamo vidio i tugu zbog toga što je morao ostaviti druge zatvorenike iza sebe.

Osuđen je 2004. pod optužbom da je bio dio „vojne ćelije“ i sudjelovao u samoubilačkom napadu u Tel Avivu, zločinu za koji kaže da je bio prisiljen priznati.

„Odvjetnik mi je rekao da moram potpisati priznanje … kako bi trojica mladića bila pošteđena doživotne kazne. Bila je to neka vrsta nagodbe – ti priznaš krivnju za određeno djelo, a oni puste mlađe, i tako je i bilo.“

Prema podacima Ujedinjenih naroda, najmanje 75 Palestinaca umrlo je u izraelskim zatvorima od listopada 2023., dok su organizacije poput B’Tselem i Palestinskog centra za ljudska prava razotkrile sustavno zlostavljanje.

Khandakji je mjesece provodio u samici i često je prebacivan iz zatvora u zatvor, boraveći u većini od 19 izraelskih ustanova u kojima se drže Palestinci – svaka „paklena“ na svoj način, kako je rekao za Al Jazeeru.

„Postoje namjerne politike izgladnjivanja, psihološkog i fizičkog mučenja, stalnog ponižavanja i namjernog uskraćivanja medicinske skrbi.“

Snimke oslobođenih palestinskih zatvorenika izazvale su zgražanje diljem svijeta: na fotografijama prije zatvaranja izgledali su zdravo i snažno, a po izlasku su bili svedeni na izmučene, kosturaste sjene svojih prijašnjih sebe.

Prema Khandakjiju, nakon 7. listopada 2023. – datuma Hamasovog napada u kojem je u Izraelu poginulo 1.139 ljudi, a oko 250 ih je zarobljeno – situacija se drastično pogoršala. Izrael je tada pokrenuo dvogodišnji genocidni rat protiv Gaze.

Zatvorenici su, kaže, počeli umirati zastrašujućom redovitošću, a čuvari su koristili „nove, stravične metode“ – posebno prema zatvorenicima koji su u velikom broju dovođeni iz Gaze.

„Zatvorenici su vidjeli kako čuvari vješaju tijela mrtvih zatvorenika po ćelijama i ostavljaju ih da trunu“, ispričao je.

„Jedan mi je rekao da je u pritvorskom centru al-Jalama vidio više od 12 tijela natrpanih u jednoj ćeliji.“

Khandakji kaže da će ga sjećanja na mrtve Palestince i brutalna mučenja koja je doživio progoniti cijeloga života.

„Glavna strategija vlasti bila je izgladnjivanje“, rekao je. „Tu je bilo i ‘hlađenje’ – uskraćivanje odjeće, pokrivača i grijanja tijekom oštrih zima.“

„Bilo je i stalnog premlaćivanja“, dodao je. „Koristili su zastrašujuće, divljačke metode – ciljajući u glavu, vrat i kralježnicu.“

Al Jazeera je zatražila komentar izraelskih zatvorskih vlasti na Khandakjijeve optužbe, no nije dobila odgovor.

Komunikacija s prijateljima i obitelji bila mu je zabranjena, kao i pristup vijestima iz vanjskog svijeta – iako je uspio saznati za smrt svoga oca.

„Bio sam lišen oca dok je bio živ, a nakon njegove smrti uskraćeno mi je i pravo da ga pokopam“, rekao je.

Gotovo 9.000 Palestinaca i dalje se nalazi u izraelskim zatvorima, mnogi uhićeni u masovnim racijama, a više od 3.500 ih je u tzv. „administrativnom pritvoru“, koji Izrael koristi kako bi opravdao neograničeno zatočenje bez optužnice i suđenja.

Kako je prokrijumčario nagrađeni roman

U zatvoru mu je, kaže, pisanje postalo utočište: „Pisanje mi je dalo sklonište, mjesto bijega kroz koje sam mogao pobjeći brutalnosti zatvora i povratiti slobodu – barem u mašti.“

Više je puta štrajkao glađu kako bi dobio bilježnice i olovke.

Pisao je kad god je mogao, skrivajući rukopise od čuvara i kloneći ih se dok ne bi uspio prokrijumčariti tekstove izvan zatvora – putem odvjetnika ili rijetkih posjetitelja.

Godine 2023. njegov roman „Maska, boje neba“ (A Mask, The Colour of the Sky) objavljen je u Libanonu na arapskom i ušao u uži izbor za Međunarodnu nagradu za arapsku fikciju, poznatiju kao „Arapski Booker“.

Roman pripovijeda priču o Nuru, palestinskom arheologu koji pronalazi izraelsku osobnu iskaznicu i preuzima identitet „Ura“, pridružujući se arheološkom iskapanju u nezakonitom izraelskom naselju.

Kroz roman Khandakji promišlja o otkrivanju palestinske antike i o razlici između ograničenog života Nura s palestinskom iskaznicom i Ura, kojemu njegova plava izraelska iskaznica omogućuje slobodu kretanja.

Kad je roman ušao u uži izbor, bijesni izraelski ultranacionalistički ministar sigurnosti Itamar Ben-Gvir zatražio je da mu se pogoršaju uvjeti u zatvoru, dok su ekstremisti na krajnjoj desnici pozivali na njegovo ubojstvo.

Osvojena nagrada donijela mu je 50.000 dolara i sredstva za engleski prijevod, čime je otvoren put globalnom čitateljstvu.

Kad je Izrael započeo rat u Gazi, uvjeti u zatvoru dodatno su se pogoršali – čuvari su mu oduzeli sav materijal za pisanje i razbili mu naočale za čitanje.

„Osjećao sam se potpuno bespomoćno“, rekao je. „Uskraćivanje olovaka i bilježnica bilo je kao da su mi oduzeli zrak.“

Sada, kao slobodan čovjek, planira objaviti novi roman koji je „napisao u mislima“ tijekom svoje posljednje godine zatočeništva. Temelji se na životu njegova bliskog prijatelja, pisca Walida Daqqe, koji je umro od raka nakon navodnog namjernog zanemarivanja liječenja od strane zatvorskih vlasti.