Analitičar o sporazumu Saudijske Arabije, Turske i Pakistana: Uskoro bi se mogle pridružiti još dvije države

"Prije nekoliko godina objavio sam jedan znanstveni rad koji je na neki način zagovarao ovakav razvoj ne samo sigurnosnih već i općih aranžmana na području 'plodnog polumjeseca'. Sporazum iz Meke je početak jednog takvog razvoja", kaže Admir Mulaosmanović, stavljajući u kontekst nedavni vojno-sigurnosni pakt između Pakistana, Turske i Saudijske Arabije.

Dodaje kako je riječ o sporazumu sila iz regije koja je propatila kroz godine kolonijalnih, neokolonijalnih i imperijalističkih ratova.

"Stalno ističemo da živimo u svijetu koji se nalazi u strašnoj promjeni; neki će reći od COVID-a, neki od ruske invazije na Ukrajinu. Puno toga se mijenja: sigurnosna arhitektura, savezi, značaji država i regija. Ova regija Bliskog i Srednjeg istoka je vjerojatno najviše u svijetu patila u 20. stoljeću."

"Tu su se vodili u osnovi neokolonijalni, imperijalistički ratovi, ta regija je dosegnula određen nivo samorazumijevanja i shvaćanja potrebe da se unutar regije pronađu mehanizmi koji će donijeti neku vrstu stabilnosti, sigurnosti i odbacivanja malignih utjecaja sila iz Washingtona, Moskve, Pekinga... Mislim da je primarno stvar o tome", kaže Mulaosmanović.

Mulaosmanović kaže kako se na sporazum iz Meke može gledati i kao na određeni vid zamjene sada već de facto propalog saveza zaljevskih zemalja (Vijeće zaljevske kooperacije).

"Možemo i reći da je to zamjena za neke propale regionalne inicijative poput GCC-ja. Ovaj sporazum govori o početku kooperacije na drugačijim temeljima. Pakistan i Saudijska Arabija potpisali su bilateralni sporazum krajem 2025. Tada sam govorio da to neće imati nekakav značaja ne bude li imao svoj razvojni put."

Smatra da nije slučajno da je riječ upravo o Turskoj, Saudijskoj Arabiji i Pakistanu.

"Turska je pak na tom području, ali i u čitavom svijetu, slovi kao država koja ima razvijenu vojnu industriju, država koja je napravila neviđeni tehnološki iskorak. Saudijska Arabija nosi ogroman značaj kada su u pitanju prirodni resursi, ali prije svega predstavlja središte muslimanskog svijeta: Meka i Medina. A Pakistan je jedina muslimanska država s nuklearnim kapacitetom. Kada spojimo to sve - nuklearni kapacitet, duhovno središte i napredna muslimanska zemlja - dobivamo razloge ovog sporazuma."

Dodaje kako ga ne bi čudilo da se sporazumu uskoro pridruže još dvije države iz uže i šire regije.

"Sporazum je otvoren, što je i logično. Sirija je vjerojatno dio sporazuma, Egipat je razmišljao, očekujem njega tu u narednih nekoliko godina. Bilo je znakova koji su doveli do razumijevanja da se na regionalnom planu stvari uzmu u svoje ruke: genocid u Gazi, rat protiv Irana, povlačenje SAD-a i povlačenje Rusije nakon pada Asadovog režima u Siriji."

U načelu, zaljevske zemlje doživjele su svojevrsno 'buđenje' nakon američko-izraelskog rata protiv Irana, kada ih je SAD ostavio na cjedilu unatoč velikoj količini vojnih baza na njihovom području.

"Zaljevske zemlje pretrpjele su štetu zbog baza SAD-a na svom području. Vidjelo se da sigurnosni sporazum, sigurnosna arhitektura nije uspostavljena da brani te zemlje, prije svega Saudijsku Arabiju. Mnogi dužnosnici pitali su se čemu služe te baze? Ispostavilo se da one služe primarno za obranu i sigurnost Izraela."

"Rat protiv Irana doveo je do toga da se počinje propitivati suština sigurnosnog kišobrana uspostavljenog na Bliskom istoku u proteklih nekoliko desetljeća. Bilo je toga i prije, ali kada su bombe počele padati po Emiratima, Kataru, Kuvajtu, Arabiji, počelo se pitati: 'Kakav je to sigurnosni kišobran?'", kaže Mulaosmanović.