Spustio se jedanaest kilometara do dna oceana i tamo, na najdubljem mjestu na Zemlji, našao plastičnu vrećicu

Marijanska brazda nalazi se u zapadnom dijelu Tihog oceana i najdublje je poznato mjesto na našem planetu.

Njezina najdublja točka zove se Challenger Deep i, prema jednom od najpreciznijih mjerenja iz 2019. godine, duboka je 10.935 metara.

Kako bi se ta dubina lakše predočila, često se koristi usporedba s Mount Everestom. Kada bi se najviša planina na svijetu spustila na dno brazde, njezin bi vrh i dalje bio više od dva kilometra ispod površine mora.

Pedeset velikih zrakoplova na jednom čovjeku

Ono što ovaj prostor čini iznimno nepristupačnim nije samo dubina nego prije svega golemi tlak.

Na dnu je tlak više od tisuću puta veći nego na površini i iznosi oko 1086 atmosfera.

Kako bi se dočarala njegova snaga, često se navodi usporedba prema kojoj bi takav tlak na ljudsko tijelo djelovao kao da je na njega naslagano pedesetak velikih putničkih zrakoplova.

Čovjek takve uvjete ne može preživjeti bez posebne zaštite. Do dna je stoga moguće stići isključivo posebno konstruiranom podmornicom sposobnom izdržati ekstreman tlak, a takvih je plovila na svijetu vrlo malo.

Manje ljudi nego što ih je hodalo Mjesecom? Ne baš

Koliko je Challenger Deep nepristupačan najbolje pokazuje broj ljudi koji su se uspjeli spustiti do njegova dna.

Prvi su to učinili Don Walsh i Jacques Piccard 1960. godine u batiskafu Trieste. Više od pola stoljeća poslije, 2012., samostalno se spustio filmski redatelj James Cameron, a Victor Vescovo je 2019. postavio novi rekord.

Don Walsh tada je imao 87 godina i nalazio se na brodu koji je pratio Vescovovu ekspediciju.

Iako se često navodi usporedba s Mjesecom, treba je pažljivo formulirati: Mjesecom je hodalo samo 12 ljudi, dok se broj osoba koje su se spustile u Challenger Deep posljednjih godina povećao zahvaljujući novim ekspedicijama.

Četiri sata na dnu i sendvič s tunom

Vescovo je tijekom rekordnog zarona na dnu proveo oko četiri sata.

Kretao se područjem dna i snimao ono što je vidio – stijene, dubokomorske organizme, ali i predmete kojima ondje nikako nije mjesto.

Nakon obavljenog posla učinio je nešto gotovo nevjerojatno s obzirom na to gdje se nalazio. Isključio je pogonske sustave, naslonio se u sjedalu i pojeo sendvič s tunom dok je podmornica mirovala iznad dna najdubljeg poznatog mjesta na Zemlji.

Kasnije je govorio o zadovoljstvu prizorom koji je imao pred sobom, ali i tehničkim postignućem cijelog tima koji je omogućio takav zaron.

Plastična vrećica na gotovo 11 kilometara dubine

Ono što je ondje pronađeno bilo je znatno manje impresivno.

Uz dubokomorske organizme, među kojima su bili i primjerci potencijalno novih vrsta, zabilježen je i otpad koji je proizveo čovjek.

Na toj golemoj dubini pronađeni su plastični otpad i omoti, što je još jednom pokazalo koliko je onečišćenje plastikom prodrlo čak i u najudaljenije dijelove oceana.

To nije bio prvi takav nalaz. U istraživanju objavljenom 2018. godine znanstvenici su analizirali bazu podataka koja je obuhvaćala tisuće dubokomorskih zarona tijekom nekoliko desetljeća. Među najdublje zabilježenim komadima otpada nalazila se plastična vrećica pronađena na gotovo 11 kilometara dubine.

Ranija istraživanja pokazala su i da su sitni rakovi koji žive u nekima od najdubljih oceanskih brazdi u svojim organizmima imali tragove sintetičkih vlakana i drugih materijala povezanih s plastikom.

Vescovov tim također je prikupio uzorke za daljnje analize.

Kako plastika dospijeva na samo dno oceana?

Nameće se pitanje kako obična plastična vrećica može završiti na mjestu do kojeg čak i čovjek uz najnapredniju tehnologiju iznimno teško dolazi.

Plastični otpad koji dospije u more može s vremenom obrasti mikroorganizmima i drugim morskim organizmima. Taj proces povećava njegovu masu i može pridonijeti tome da otpad počne tonuti prema morskom dnu.

Duboke oceanske brazde pritom mogu djelovati kao svojevrsne zamke za materijal koji se spušta kroz vodeni stupac. Sedimenti, organski materijal, ali i otpad mogu se postupno nakupljati u njihovim najdubljim dijelovima.

Zato otkriće plastike na dnu Marijanske brazde nosi posebno snažnu poruku: trag ljudske aktivnosti stigao je čak i do jednog od najnepristupačnijih mjesta na Zemlji.