Deutsche Welle
Ruski dom: Leglo špijunaže u centru Berlina?

Francuske vlasti optužuju Ruski dom u Berlinu za špijunažu. Koji dokumenti reguliraju njegove aktivnosti i u kojoj mjeri njemačko-ruski sporazum o kulturnoj suradnji još uvijek ispunjava prvotno postavljene ciljeve?
Početkom kolovoza je javnost saznala da francuske vlasti Ruski dom znanosti i kulture u Berlinu povezuju s mogućim aktivnostima ruskih obavještajnih službi. Ustanova u središtu njemačke prijestolnice dio je državne kulturne agencije Rossotrudničestvo, koja se od 2022. nalazi pod sankcijama Europske unije. Sankcije su uvedene zbog ruskog rata protiv Ukrajine.
„S obzirom na postupanje prema njemačkim kulturnim institucijama i organizacijama, savezna vlada sveobuhvatno i kontinuirano preispituje međunarodnopravnu osnovu Ruskog doma“, izjavio je glasnogovornik njemačkog Ministarstva vanjskih poslova Martin Giese 10. kolovoza na konferenciji za novinare u Berlinu. Na pitanje DW-a o budućim aktivnostima organizacije s obzirom na sankcije protiv Rossotrudničestva naglasio je da između Njemačke i Rusije postoje dva bilateralna sporazuma o pitanjima nekretnina koja se ne mogu jednostavno ukinuti. „To je, da tako kažemo, sporazum koji regulira raspolaganje Ruskim domom ovdje u Berlinu, ali i Goethe-Institutom koji vodimo u Moskvi." Svaka mjera protiv jedne institucije imala bi neposredne posljedice i za onu drugu.
Imunitet Ruskog doma
Rad Ruskog doma reguliran je sporazumom iz 2013. godine između vlada Rusije i Njemačke o lokacijama Ruskog doma u Berlinu i Goethe-Instituta u Moskvi. Sporazum vrijedi na rok od 99 godina i ugovorno obvezuje obje države da, među ostalim, preuzmu plaćanje poreza na nekretnine za odgovarajuću zgradu partnerske zemlje.
Sporazum također predviđa da „zgrade i građevinski kompleksi, u mjeri u kojoj služe službenim državnim svrhama, uživaju imunitet od mjera prisilne provedbe“. Strane ugovornice nemaju pravo bez suglasnosti druge strane prodati te komplekse ili ih u cijelosti prepustiti na korištenje trećim stranama.
Sporazum o kulturnoj suradnji
Između Moskve i Berlina postoji i međuvladin sporazum o kulturnoj suradnji, potpisan u prosincu 1992., koji je stupio na snagu u svibnju 1993. godine. Njegovo trajanje je pet godina i automatski se produljuje za isto razdoblje, osim ako jedna od strana ne obavijesti drugu najmanje šest mjeseci prije isteka važećeg razdoblja.
Oba sporazuma, onaj o lokacijama Ruskog doma i Goethe-Instituta te sporazum o kulturnoj suradnji između Rusije i Njemačke, i dalje su na snazi u petoj godini ruskog rata protiv Ukrajine, dok su od 2022. neki bilateralni sporazumi otkazani ili su izgubili valjanost. Među njima su sporazum o vojno-tehničkoj suradnji (okončan u srpnju 2025.), sporazum o izbjegavanju dvostrukog oporezivanja (čije je glavne odredbe Rusija suspendirala u kolovozu 2023.) te niz europskih sporazuma povezanih s prestankom članstva Rusije u Vijeću Europe.
Ograničenja protiv Goethe-Instituta
Članak 1. sporazuma o njemačko-ruskoj kulturnoj suradnji navodi da ugovorne strane „potiču i podržavaju državne, društvene i druge inicijative radi daljnjeg razvoja sveobuhvatne kulturne suradnje i partnerstva na svim razinama“. U članku 2. potvrđuje se namjera ugovornih strana da „svim zainteresiranim osobama omoguće širok pristup kulturi, uključujući umjetnost, književnost i povijest druge zemlje“, dok članak 14. jamči da će ugovorne strane „poticati osnivanje kulturnih ustanova druge ugovorne strane na području svoje države i olakšavati njihovo djelovanje".
Najvažnija njemačka organizacija koja radi na popularizaciji njemačkog jezika u inozemstvu i promicanju međunarodne kulturne suradnje jest Goethe-Institut. U Rusiji je već u svibnju 2023. morao znatno reducirati svoje aktivnosti zbog ograničenja koja su predviđala smanjenje broja njemačkih službenika u Rusiji. Nekoliko tjedana ranije računi Goethe-Instituta u Rusiji bili su blokirani na zahtjev Ruske središnje banke, nakon što je državno odvjetništvo u Berlinu pokrenulo istragu protiv Ruskog doma i optužilo ga za kršenje sankcija. U tom su kontekstu bili blokirani i računi ruskog kulturnog centra.
Digitalne usluge Goethe-Instituta, uključujući tečajeve jezika, i dalje su dostupne, a knjižnice podružnica u Moskvi i Sankt Peterburgu, unatoč logističkim poteškoćama, i dalje dobivaju aktualnu njemačku literaturu, uvjeravali su predstavnici Instituta DW početkom godine. „Dosad se još nismo suočili s državnom cenzurom. Ipak, nastojimo koliko god možemo pridržavati se strogih zakonskih propisa u odgovarajućoj mjeri“, poručili su iz Goethe-Instituta.
DAAD „nepoželjna organizacija"
Članak 5. sporazuma navodi da će „ugovorne strane, u okviru svojih mogućnosti, studentima, doktorandima i znanstvenicima druge zemlje stavljati na raspolaganje stipendije za školovanje, stručno usavršavanje i istraživački rad te će nastojati olakšati izdavanje dozvola boravka i poboljšati uvjete boravka u zemlji domaćinu“. U stvarnosti je Njemačka akademska služba za razmjenu (DAAD) sredinom veljače 2026. morala obustaviti svoj rad u Rusiji. To se dogodilo nakon što su je ruske vlasti proglasile „nepoželjnom organizacijom".
Za studente i kandidate za znanstvene stupnjeve koji se već nalaze u Njemačkoj, međutim, prema navodima DAAD-a ništa se nije promijenilo. Stipendije se i dalje dodjeljuju bez ikakvih izmjena, poručuje organizacija.
Izravni kontakti praktično nemogući
Prema članku 9. sporazuma o kulturi, ugovorne strane pozdravljaju „izravne kontakte između društvenih skupina i udruga, uključujući sindikate, crkve, vjerske zajednice, umjetnička udruženja, političke, kulturne i druge zaklade“. Međutim, posljednjih godina više njemačkih zaklada u Rusiji proglašeno je „nepoželjnim organizacijama“.
Nakon ruske invazije na Ukrajinu kao takve su označene Zaklada Konrad Adenauer, Zaklada Heinrich Böll, Zaklada Friedrich Ebert, Zaklada Friedrich Naumann, Zaklada Hanns Seidel i Zaklada Rosa Luxemburg, sve stranačke zaklade koje su prije rata djelovale u Rusiji.
U kolovozu 2025. je i njemačka Zaklada Sjećanje, odgovornost i budućnost proglašena „nepoželjnom“. Osnovana je u spomen na žrtve nacionalsocijalizma, a u početku je, među ostalim, bila zadužena za isplatu odšteta prisilnim radnicima tijekom Drugog svjetskog rata. Kasnije je financijski podupirala međunarodne humanitarne projekte. U rujnu prošle godine i organizacija Friede Allen proglašena je „nepoželjnom“. Ta udruga pomaže svećenicima Ruske pravoslavne crkve koji su zbog svojeg javnog protivljenja ratu suspendirani iz službe ili su na drugi način ostali bez sredstava za život.
Onima koji surađuju s „nepoželjnim organizacijama“ u Rusiji prijete kaznenopravne mjere. To sve „izravne kontakte“ predviđene sporazumima čini praktično nemogućima.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Pridruži se raspravi ili pročitaj komentare