Tko je zapravo Ali Khamenei? Vrhovni vođa Irana stjeran u kut: "Preostaje mu malo dobrih opcija"

Kad se u listopadu prvi put nakon pet godina pojavio u javnosti, vrhovni vođa Irana, ajatolah Ali Hosseini Khamenei, poslao je nepokolebljivu poruku. Izrael "neće dugo opstati“, rekao je desecima tisuća pristaša u džamiji u Teheranu tijekom propovijedi u petak.

"Moramo se suprotstaviti neprijatelju jačajući svoju nepokolebljivu vjeru“, rekao je 84-godišnjak okupljenima, prenosi Guardian.

Nekoliko dana prije toga, Izrael je ubio Hassana Nasrallaha, dugogodišnjeg glavnog tajnika Hezbollaha, snažnim bombama bačenima na sjedište te militantne islamističke organizacije u Bejrutu. Ubojstvo je bio osobni udarac za Khameneija, koji je Nasrallaha poznavao desetljećima.

Izraelska zračna ofenziva protiv Irana, započeta u petak, predstavlja još jedan takav udarac. Teheran je odgovorio prkosom te ispaljivanjem projektila i dronova na Tel Aviv, no čini se da ni jedno ni drugo neće zaustaviti izraelske napade. Iranska protuzračna obrana očigledno je neučinkovita, a koalicija islamističkih milicija koju je Khamenei godinama gradio kako bi zastrašio Izrael – u biti je razbijena.

Malo opcija

Khameneiju sada preostaje malo dobrih opcija – situacija koju je taj pažljivi, pragmatični, konzervativni i nemilosrdni revolucionar oduvijek nastojao izbjeći.

Rođen kao sin skromnog svećenika u svetom gradu Mašhadu na istoku Irana, Khamenei je prve korake kao radikal poduzeo u uzavreloj atmosferi ranih 1960-ih. Tadašnji šah Mohammad Reza Pahlavi pokrenuo je veliku reformu koju je konzervativno svećenstvo većinom odbacilo.

Kao mladi vjerski student u Komu, teološkom središtu, Khamenei je upijao tradiciju šijitskog islama i radikalne ideje tada rastuće konzervativne oporbe koju je predvodio ajatolah Ruhollah Homeini. Do kasnih 1960-ih, Khamenei je vodio tajne misije za Homeinija, koji je bio u egzilu, i organizirao mreže islamističkog aktivizma.

Bio je pod utjecajem i drugih ideologija. Iako je bio strastveni ljubitelj zapadne književnosti – posebno Tolstoja, Huga i Steinbecka – mladi aktivist bio je uronjen u tadašnje antikolonijalne ideje i protu-zapadne osjećaje. Upoznao je mislioce koji su nastojali spojiti marksizam i islamizam u nove ideologije, cijenio je djela o "zapadnoj opijenosti“ svoje zemlje te prevodio djela egipatskog ideologa Sayyida Qutba, koji je nadahnuo naraštaje islamističkih ekstremista.

Brzo se uspinje hijerarhijom

Iako je više puta bio zatvaran od strane zloglasnih iranskih službi sigurnosti, Khamenei je uspio sudjelovati u masovnim prosvjedima 1978. koji su na kraju prisilili šaha na bijeg i omogućili povratak Homeinija. Kao štićenik neumoljivog svećenika, brzo se uspinje hijerarhijom novog radikalnog režima, a 1981., nakon pokušaja atentata u kojemu je ostao bez funkcije jedne ruke, izabran je za ceremonijalnog predsjednika, prenosi Guardian.

Nakon Homeinijeve smrti 1989., Khamenei je izabran za njegova nasljednika, nakon što je ustav promijenjen kako bi i vjerski manje kvalificirana osoba mogla preuzeti tu ulogu – s daleko većim ovlastima. Khamenei ih je brzo iskoristio da učvrsti svoju kontrolu nad razgranatim i fragmentiranim državnim aparatom postrevolucionarnog Irana.

Jedno od ključnih uporišta moći postao je iranski Revolucionarni gard (IRGC), aktivističko srce režima i moćna vojna, društvena i ekonomska sila. No Khamenei je, kao i uvijek, tražio i druge moćne saveznike i klijente.

Tijekom 1990-ih dodatno učvršćuje svoju vlast, eliminirajući protivnike i nagrađujući lojalne. Čak su i pjesnici koje je nekoć javno hvalio bili mete sigurnosnih službi. Disidenti u inozemstvu bili su lovljeni, a odnosi s Hezbollahom, koji je IRGC pomogao osnovati nakon revolucije, dodatno su ojačani.

U svakom trenutku slijedio je strategiju pragmatičnog provođenja nepopustljivih principa projekta koji mu je ostavio mentor.

Kada je 1997. reformist Mohammad Khatami pobijedio na izborima s velikom većinom, Khamenei mu je dopustio nešto slobode, ali je marljivo i često silom štitio srž režima i njegovu ideologiju od ozbiljnih izazova.

Khamenei nije spriječio Khatamijeve pokušaje da uspostavi bolje odnose s Washingtonom nakon napada 11. rujna 2001. godine te se, slijedeći Homeinijev primjer, odrekao oružja za masovno uništenje.

No istovremeno je podržavao napore IRGC-a da nanesu štetu američkim snagama u Iraku nakon invazije 2003. te proširi iranski utjecaj u toj susjednoj zemlji. Time je dodatno razvio strategiju oslanjanja na posrednike za širenje moći u regiji i zastrašivanje Izraela – „Malog Sotone“, kako su ga revolucionari nazvali 1979., dok su SAD proglasili „Velikim Sotonom“.

Nuklearni sporazum

Iako je bio skeptičan prema nuklearnom sporazumu koji su iranski diplomati mukotrpno pregovarali sa SAD-om i drugima, Khamenei nije spriječio njegovo provođenje 2015. godine. Analitičari se još raspravljaju je li pokušao obuzdati ili potaknuti tvrdolinijaše u IRGC-u koji žele da Iran razvije nuklearno oružje.

Uzastopni valovi nemira i reformskih inicijativa nailazili su na brutalnu represiju, kao i trajno oštro postupanje prema ženama, LGBT osobama i vjerskim manjinama. To je, uz pogoršanje gospodarskih prilika, razočaralo mnoge pristaše režima i dodatno proširilo postojeće nezadovoljstvo.

U inozemstvu je Khamenei odlučio snažno ulagati u tzv. osovinu otpora – Hamas u Gazi, Hezbollah u Libanonu, pokret Huti u Jemenu i razne islamističke militantne milicije u Siriji i Iraku. To je možda nekoć djelovalo kao pametna taktika, ali je kolabiralo pod težinom izraelskih napada, dok je povijesni savez s Damaskom okončan padom režima Bashara al-Assada u prosincu.

Živeći sa suprugom i djecom u kompleksu u Ulici Palestine u Teheranu, Khamenei je naglašavao svoju skromnost. Neki skeptici sumnjaju u autentičnost tog asketizma, ali njegov ugled zbog skromnog načina života – u kontrastu s raskošnim bogatstvom mnogih drugih dužnosnika – donekle je ublažio narodno nezadovoljstvo.

Tijekom više od tri desetljeća vlasti, Khamenei je pokušavao balansirati između sukobljenih snaga unutar Irana, izbjeći otvoreni rat i očuvati Homeinijevo naslijeđe – kao i vlastitu moć te moć svojih najvjernijih sljedbenika.

Danas je narušenog zdravlja. Spekulacije o njegovu nasljedniku su sve češće. Duga karijera približava se kraju, a pred njim je najveći izazov starosti. Brutalna igra ravnoteže mogla bi uskoro završiti.

Tijek događaja pratimo OVDJE.