U Hrvatskoj grobar ne može biti baš svatko samo tako

Vijesti 27. stu 201707:39 > 07:49
Ilustracija

Hrvatska je zemlja apsurda i birokracije. Dok, primjerice, u Slunju vodoinstalater može obavljati dužnost ravnatelja knjižnice, a u Dubrovniku kuharica kave mora poznavati povijest grada, u Babinoj Gredi ne mogu zaposliti grobara dok ne provjere njegovo znanje nekoliko hrvatskih zakona. Da apsurd bude veći, za to zanimanje dovoljna osnovna škola.

Antun Lešić (65) mirovinu je zaradio na babogredskom groblju. Na vječni je počinak ispratio 1.800 sumještana. “Ne može se uzeti slobodno sedam dana, a da nema zamjene.Vjenčanje se može odgoditi, ali sahrana ne može”, istaknuo je Lešić u razgovoru za Novu TV.

Nakon njegova umirovljenja općina je raspisala natječaj za novoga grobara. Od kandidata se traži poznavanje hrpe zakonskih propisa. “Sve je provedeno u skladu sa zakonom. Zakon propisuje testiranje. To su bila četiri zakona – primjerice Zakon o komunalnom gospodarstvu, Statut općine, Zakon o grobljima”, rekao je Boris Bauković iz Babine Grede.

Kada je Dan općine te koliko općina ima vijećnika – samo su neka od pitanja u testu kojeg su morali riješiti kandidati za grobara. “Test je bio meni dosta lagan. Imao sam polovično rješenje i to je bilo dosta za prolaz. Pitanja su bila u okviru lokalne samouprave. Kako izgleda općinska zastava, to je jedno od najlakših pitanja. Bilo je još nekih vezano za Zakon o grobljima, što se tiče posla koji ću ja nadam se raditi”, rekao je Nedjeljko Blažanović, kandidat za grobara.

Zna li iskopati grobno mjesto, Nedjeljka nitko u testu nije pitao. Tajnama zanata podučio ga je stari grobar Antun. “On je bio nešto bolestan. Išao na bolovanje. Od nas nekih šest muških koji su bili nitko nije htio ni čut ni približit se groblju. Ja sam tako iz neke znatiželje otišao i vidio sam da to nije strašno za mene”, dodaje Blažević.

I tako dok je državna i lokalna administracija zatrpana procedurama i dok oni ispisuju, raspisuju, testiraju, odlučuju – život prolazi, a ljudi umiru.