Povjesničar Ivo Banac gostovao je u Novom danu i komentirao presudu bh. šestorki u Haagu.

Kako ste vidjeli reakcije nakon presude u Haagu?

Mislim da su bile uvjetovane okolnostima, možda malo prenagle, što čudi, jer mislim da nismo mogli očekivati drugačiji ishod što se presude tiče. Ne može biti govora danas je li ova odluka pravedna ili nije, je li moralna ili nije, nego je li nešto što se ima prihvatiti ili nema prihvatiti. Nisam čuo nikoga tko tvrdi da osudu treba odbaciti. Uostalom, kako bi se to postiglo? Otići u Sabor i reći odbacujem ustavni zakon iz 1996. godine? To još nitko nije predložio. Na djelu je jedna javna predstava za publiku i to je suština cijele priče, koja će nestati čim ne bude aktualno.

Kako komentirate izjavu premijera Andreja Plenkovića, koji je rekao da je presuda duboko moralno nepravedna te da će se pokušati naći načine da se dio presude revidira?

Ne samo da ne vidim način, nego je u kontradikciji s onim što je sam premijer rekao 29. studenog. Sama Vlada govori da se ovdje ne radi o onom što ona inače tvrdi da se dogodilo i ne pokazuje nikakav način da se to može promijeniti.

Kako komentirate atmosferu u javnosti?

Mislim da javnost histerizira, da se stvara dojam da su svi protiv nas, a to jednostavno nije točno. Trebalo bi voditi promišljeniju politiku, koja bi bila konzistentnija od onoga što se kod nas događa.

Kakva je šansa za političku ili pravnu reviziju presude?

Ja doista ne vidim nikakav način kako bi se to moglo postići i kladio bih se da će, kad se prašina slegne, ova Vlada po svom uobičajenom načinu ponašanja zaboraviti ovu priču. To će podsjetiti na druge priče koje su se dogodile, da bude mnogo halabuke oko nečega, a onda se zaboravi za mjesec dana.

Kako komentirate put predsjednice u SAD?

Koliko sam vidio, tu postoji nekoliko točaka na njezinom itineraru. Ona želi stvoriti dojam da nešto radi. U Bostonu će održati govor o našoj vanjskoj politici, u Washingtonu o Inicijativi triju mora, možda malo zakašnjelo nakon izjava u Moskvi ili preuranjeno nakon što LNG na Krku nije ni u povojima, ne znam što može postići s Gutierezom, kao ni govoru u UN-u. Ja ne vidim ništa što bi maknulo čitavu situaciju od mjesta gdje se ona sad nalazi i gdje će se nalaziti.

Koja je povijesna uloga haškog suda?

To je vrlo kontroverzno pitanje, ja sam prošao kroz niz reakcija na njegovo djelovanje. Mislio sam da može uspostaviti razumijevanja rata i pravdu, ali to se nije dogodilo. Mislim da je dobro da je veliki niz procesa dovršen. Šteta je da je Milošević umro prije nego što je došlo do osude. Pitanje je je li doprinio pomirenju u ovom dijelu Europe, ali mislim da nije. Njegovi dijelovi, primjerice arhiv, koji će biti dostupni, to možda na bolji način postići, ali ovo što smo vidjeli nije doprionijelo miru, nego je tu situaciju i pogoršalo. Podvojena su mišljenja kakvi su rezultati.

Treba li ih promatrati i kroz broj osuđujućih presuda?

Ja mislim da dobar omjer odnosa i težina cijele situacije iz devedeetih godina pada na one koji su rat pokrenuli, a to je Milošević, srpska vrhuška i vrhuška JNA koja nije dotaknuta na Tribunalu.

Je li Srbija ikad u nekoj presudi spomenuta u kontekstu udruženog zločinačkog pothvata?

Tehnički govoreći ne, ali uzmemo li u obzir sve što je rečeno u prijašnjim presudama, vidi se da je logistika bila u srpskim rukama. Sudske presude ne mogu tako precizno govoriti o nekim stvarima koje su dio povijesne analize, od njih se ne može očekivati ono što inače moramo raditi i predstavljati na forumima.

Kako komentirate odlazak premijera Plenkovića u Mostar?

Premijer se hvalio da je kroz proteklu godinu čak šest puta bio u BiH, ovo će mu biti sedmi. Moglo bi se zaključiti, što se više putuje, rezultati su manji. Mislim da neće mnogo postići. Ako misli smirivati Hrvate u BiH, ne vidim da su nešto posebno nemirni. Ono što bi državni vrh, i premijer i predsjednica, trebali učiniti jest vršiti pritisak na Čovića i političko vodstvo HDZ-a BiH, koje je u ovom trenutku u partnerstvu s Miloradom Dodikom i to je problem i to treba riješiti, a ne solidarizirati se prešutno s tom politikom. Treba uspostaviti dijalog na državnoj razini oko niza otvorenih pitanja.

Je li trebao otići i u Sarajevo?

Ne može se to nametati, u BiH se putuje bez bilo kakvih prethodnih dogovora mimo bilo kakvih procesa, ovo je neslužbena gesta koja bi bila neutralnije koncipirana, da uključuje druga odredišta.

Koliko su političke reakcije iz Hrvatske o presudi odjeknule u svijetu?

Obzirom na sve što se trenutno u svijetu događa, ne bih rekao da su bile naročito pretjerane. Mediji reagiraju prema nahođenjima. Mislim da su kritični mediji prema reakcijama iz Zagreba iskoristili kalup, jer se na zapadu Europske unije stvara dojam o nekakvim populističkim vladama na istoku Europske unije i naše reakcije se uklapaju u taj kalup.

Guardian je napisao da je Plenković prvi premijer u Europskoj uniji koji je podržao osuđenog ratnog zločinca.

Moram reći da to nisam primijetio u Guardianu, njemački tekstovi su bili žešći. Guardian je objavio članak o Dretelju, što nije neka posebna novost, osim ako ga potisnete s radara, prema tome, reakcije su više manje očekivane.

Hoće li se promijeniti percepcija prema žrtvama u BiH?

Ja mislim da se o tome itekako mnogo govorilo, ima mnogo literature za sve koji žele znati. Cijela priča u BiH nažalost se pokušava uklopiti u posve pogrešne procjene o tzv. islamskom terorizmu i to po mnogočemu šteti, a i zlorabi, jer ako čitate reakcije na Mladićevo suđenje, vidjet ćete da se naglašava da je to bio pokušaj zaustavljanja islamskog terorizma na ovom terenu. Naravno, to je čista fikcija i nema veze s ovim što se događalo.

Kakvi su odnosi triju konstitutivnih naroda u BiH?

Loši i potrebno je krenuti nekim drugim putem, jer ovo što vidimo ne vodi rješenju. Nisam dovoljno nadahnut da odgovorim na to pitanje, ali mislim da treba suzbijati pokušaje kao uvijek rušenja BiH, a to najviše radi Dodikovo vodstvo u Banja Luci, iza kojega stoji niz čimbenika, prije svega službena Srbija i, što je mnogo važnije, službena Rusija.