Auto na suncu za sat vremena prelazi 60 stupnjeva. Šebalj otkrio kako se zaštititi od vrućine: "Prva minuta je pakao..."

Dovoljno je da vanjska temperatura iznosi 25 stupnjeva, a unutrašnjost automobila parkiranog na suncu za dvadesetak minuta može se zagrijati na 38 stupnjeva. Kada je vani 36 stupnjeva, temperatura u kabini nakon deset minuta doseže 45 stupnjeva, nakon pola sata 55, a za sat vremena prelazi 60 stupnjeva.

Istraživanja pokazuju da su u parkiranim vozilima izmjerene temperature između 41 i 76 Celzijevih stupnjeva, dok se za vedrih ljetnih dana prosjek približava 68 stupnjeva. Kabina pritom može biti više od 20 stupnjeva toplija od vanjskog zraka, piše Krešimir Antunović za Jutarnji list.

Ne zagrijava se samo zrak, već i sjedala, upravljač, armatura, stakla i obloge koje još neko vrijeme zadržavaju toplinu i nakon uključivanja klima-uređaja.

'Važno je rashladiti automobil prije ulaska jer je ta prva minuta pakao'

Juraj Šebalj, jedan od najiskusnijih hrvatskih automobilista, ističe da automobil prije ulaska treba rashladiti. "Važno je rashladiti automobil prije ulaska jer je ta prva minuta pakao", kaže Šebalj.

Savjetuje da se ne ulazi odmah u vozilo i ne očekuje da će klima trenutačno riješiti problem. Automobil je najprije dobro otvoriti i kratko provjetriti, a neki vozači pritom spuštaju prozore i otvaraju prtljažnik. Šebalj kaže da na sjedalu drži ručnik koji ublažava dodir s užarenom površinom i upija prvi znoj.

"Svatko ima svoj ritual. Ja ne sjedam u automobil iste sekunde. Malo ga raspušem tako da uključim klimu na najjaču postavku", objašnjava.

'Cijeli je automobil iznutra užaren na 60 ili 70 stupnjeva'

Sličan postupak preporučuje i HAK: najprije otvoriti vrata i prozore, zatim ih zatvoriti te uključiti klima-uređaj. Nekoliko minuta korisno je koristiti unutarnju recirkulaciju zraka, nakon čega ponovno treba uključiti dovod svježeg zraka. Ventilacijske otvore preporučuje se usmjeriti prema gore, a ne izravno prema putnicima.

Šebalj upozorava da se zrak u vozilu može brzo rashladiti, ali da unutrašnje površine još dugo isijavaju toplinu.

"Cijeli je automobil iznutra užaren na 60 ili 70 stupnjeva. Sve je poput radijatora. Nekada treba deset ili dvadeset minuta da se istemperira i prestane toliko isijavati", upozorava.

'Puhanje klime usmjeriti u prostor kabine, a ne u vozača i putnike'

Mjerenja potvrđuju da se sjedala hlade sporije od zraka, zbog čega se to posebno osjeti tijekom kraćih vožnji. Nakon početnog hlađenja temperaturu treba postaviti umjereno, a zrak usmjeriti mimo lica, ruku i nogu.

"Ako nam klima puše izravno u zglobove, može izazvati upalne efekte, tako da preporučujem puhanje usmjeriti u prostor kabine, a ne u vozača i putnike", govori Šebalj.

HAK upozorava i da pretjerano hlađenje nije poželjno jer nagli izlazak iz vrlo rashlađene kabine na temperaturu od 40 stupnjeva može izazvati slabost, omaglicu, drhtavicu i lupanje srca.

Govoreći o iskustvima iz pustinjskih utrka, Šebalj kaže da je u Dubaiju i drugim dijelovima Bliskog istoka viđao vozače koji automobile ostavljaju upaljene kako bi klima nastavila raditi.

"Tamo je 50 stupnjeva. Kod nas se temperatura ipak samo malo igra", kaže Šebalj.

HAK: Vrućina i nedovoljna hidracija smanjuju koncentraciju, reflekse...

Dodaje da je tijekom pustinjskih utrka neprestana hidracija ključna za podnošenje visokih temperatura.

"Cijelo vrijeme pijem. To je jedini način na koji se mogu rashladiti. Oznojiš se, odijelo se natopi i taj te znoj zapravo hladi", govori Šebalj, piše Jutarnji.

HAK upozorava da vrućina i nedovoljna hidracija smanjuju koncentraciju, reflekse i sposobnost prosuđivanja te navodi da pri temperaturi od 35 stupnjeva mogućnost pogreške u prometu raste za 30 posto. Umor, vrtoglavica, glavobolja, grčevi i jaka žeđ znakovi su da vozač treba stati, odmoriti se i rashladiti.

"Mi smo jedine životinje u svemiru za koje znamo da se znoje. Imamo najbolji sustav hlađenja vodom, najbolji sustav hlađenja u svemiru", zaključuje Šebalj.