Svjetsko povrće nestaje: "Rješenje nije samo uzgajati više"

Novo istraživanje međunarodnog tima stručnjaka za prehranu, poljoprivredu i botaniku, objavljeno u časopisu Proceedings of the National Academy of Sciences (PNAS), upozorava da bi očuvanje raznolikosti povrća moglo biti ključno i za zdravlje ljudi i za budućnost planeta, piše Science Alert.

"Rješenje nije samo uzgajati više povrća, nego i više različitih vrsta povrća", ističe voditelj istraživanja Maarten van Zonneveld.

Prema istraživanju, ljudi u svijetu u prosjeku konzumiraju oko 40 posto manje povrća nego što se preporučuje za zdravu prehranu. To je posebno zabrinjavajuće jer je nedovoljan unos povrća među pet vodećih prehrambenih čimbenika rizika za globalno zdravlje.

Industrijska poljoprivreda suzila izbor

Prije industrijalizacije poljoprivrede uzgajao se mnogo veći broj biljnih sorti. Danas je situacija bitno drukčija. Primjerice, u svijetu postoji više od 4000 sorti krumpira, no u SAD-u se široko koriste tek njih otprilike pet do osam.

Masovna proizvodnja, monokulture i moderni opskrbni lanci postupno su smanjili broj sorti koje završavaju na našim stolovima. Pritom nisu ugrožene samo raznolikost i otpornost usjeva, nego i nutritivna vrijednost prehrane.

Procjena Organizacije UN-a za hranu i poljoprivredu (FAO) pokazuje da je oko 24 posto procijenjenih divljih srodnika povrća ugroženo izumiranjem.

Gubitkom genetske raznolikosti gubimo i potencijalno vrijedne izvore vitamina i minerala, ali i biljke koje bi mogle biti otpornije na sušu, visoke temperature i druge posljedice klimatskih promjena.

Povrće koje bi moglo biti dio rješenja

Istraživači posebno izdvajaju nekoliko manje poznatih vrsta.

Spider plant, tamnozeleno lisnato povrće koje se uzgaja u Africi, bogato je važnim hranjivim tvarima i pokazuje dobru otpornost na klimatske promjene.

Slippery cabbage, jedno od popularnijih tamnozelenih lisnatih povrća na Pacifiku, moglo bi imati velik potencijal za poboljšanje prehrane žena i djece.

Gorka dinja (bitter gourd) raširena je u Aziji i na Karibima, a njezini brojni divlji srodnici mogli bi pomoći u razvoju otpornijih usjeva za tropske krajeve.

Tu je i dobro poznata bundeva, koja podnosi sušu i visoke temperature, a njezin je plod bogat beta-karotenom. Unatoč velikoj komercijalnoj važnosti, njezin genetski potencijal još je nedovoljno iskorišten i očuvan.

Istraživači smatraju da bi upravo ovakve vrste mogle biti početak šireg povratka raznolikosti u lokalnu poljoprivredu. No, upozoravaju, potrebno je djelovati prije nego što neke od tih biljaka nestanu.

Kako sami možemo pridonijeti?

Promjena ne mora početi samo na velikim poljoprivrednim gospodarstvima. Vrtlari mogu birati stare, autohtone i „heritage“ sorte povrća, a čuvanje sjemena iz vlastitog vrta omogućuje očuvanje raznolikosti iz godine u godinu.

I kupnja na tržnicama i kod manjih lokalnih proizvođača može biti jednostavan način da u prehranu uključimo veći izbor povrća.

Jer problem nije samo u tome što jedemo premalo povrća. Jedemo i premalo različitih vrsta. A upravo bi ta raznolikost mogla biti važna za zdraviju prehranu i poljoprivredu otporniju na klimatske promjene.