Oreščanin: Povećanje plaća bez produktivnosti vodi u rast javnog duga i inflacije

Dražen Oreščanin iz Glasa poduzetnika gostovao je u Novom danu i s Ninom Kljenak razgovarao o problemima u hrvatskom gospodarstvu i zahtjevima tri sindikalne središnjice SSSH, NHS i MHS te SUH za povećanjem minimalne plaće na 1100 eura, prosječne na 2200 eura te prosječne mirovine na 1100 eura neto.

Oglas

Oreščanin naglašava vezu između plaća i produktivnosti:

"Sindikati imaju legitimno pravo tražiti bilo što. O tome trebaju pregovarati sa svojim socijalnim partnerima. Kažu, mi želimo takvu plaću jer je to 3050 eura bruto plaća, no to je bez zdravstvenog osiguranja, iako bi ga trebali uračunati – jer je to prosječna bruto plaća u Europi. Ali nisu rekli – mi želimo da ukupna produktivnost hrvatskog gospodarstva bude kao u Europi. Po produktivnosti i bruto društvenom proizvodu, uz neka manja odstupanja, može se vezati godišnja bruto plaća zaposlenika u europskim gospodarstvima. Takav zahtjev s njihove strane je validan, ali pokazuje da ili ne razumiju uzročno-posljedičnu vezu između produktivnosti I veličine plaća, ili to svjesno zanemaruju."

"Hrvatsko gospodarstvo ima puno problema"

Osvrnuo se i na hrvatsko gospodarstvo, te naglasio ovisnost o uvozu:

"Hrvatsko gospodarstvo ima puno problema, mi smo ovisni o uvozu, cijene onoga što dolazi iz uvoza su jednake, slične ili veće kao na drugim tržištima, a plaće su takve kakve jesu. Ako se plaće budu na silu povećavale bez podloge u produktivnosti, ono što će se događati je da će se sve više povećavati javni dug I razlika između javnog i privatnog sektora te će se kreirati dodatna inflacija.

Ako se poveća cijena rada koja je uključena u konačnu cijenu proizvoda ili usluge ti proizvode ili usluge će poskupjeti.

OECD je naglasio da su prije prošlih parlamentarnih izbora jako povećanje plaće u javnom sektoru i da to, već sada, nije ni realno i održivo. Produktivnost ne ovisi samo o tome koliko je netko na svom radnom mjestu produktivan. Ovisi i o tome što ta osoba radi i proizvodi.

Uzmimo za primjer da jedan radnik u satu proizvede 100 čavala. On može biti produktivniji tako da umjesto 100 proizvede 120 čavala, ali može biti produktivniji tako da umjesto čavala radi elektronske sklopove za robote, koji koštaju i vrijede više nego čavli. Ono što je problem hrvatskog gospodarstva je da većina gospodarstva proizvodi – čavle."