Tijekom proteklih mjesec dana u medijima u Hrvatskoj su se pojavile vijesti o tome da je Državni insepktorat pronašao 25 serija jabuka i krumpira, uvezenih ali deklariranih kao da su domaći, te o tome da je 50 posto "ekstradjevičanskih" maslinovih ulja zapravo manje kvalitetno nego što stoji na etiketi. Pritom u obavijestima nije bilo informacije o tome tko je problematični proizvođač ili trgovac.
U oba slučaja, i pri obavijesti o lažno označenim jabukama i krumpiru i o problematičnom maslinovom ulju, bila je riječ je o priopćenjima koja su na adrese redakcija diljem Hrvatske poslana iz Državnog inspektorata, s informacijama o tome koliko je čega pronađeno kod trgovaca, koje su mjere inspektori poduzeli, kod ulja je čak navedeno iz kojih zemalja su uvezena, ali onoga što bi kupce najviše zanimalo, nije bilo.
Tportal primjećuje da Državni inspektorat jest napravio svoj posao, ali da kupci i dalje mogu kupiti te proizvode, osim ako nije naloženo da se oni odmah povuku s polica. Tportal postavlja i pitanje: Ako tih proizvoda ima u jednom trgovačkom lancu, ima li ih i u drugom, u kojem inspektori nisu bili?
Nakon što je objavljena informacija o jabukama koje su lažno deklarirane oglasili su se iz Hrvatske voćarske zajednice pitajući koji to zakonski propisi ne dozvoljavaju državnoj inspekciji da obavijesti potrošače i medije tko to laže i mulja na hrvatskom tržištu. Također su dodali da su kazne toliko simbolične da će ih već sutra svi ti neimenovani prevaranti nadoknaditi jednim šleperom novog uvoza.
Na upit tportala zbog čega ne objavljuju imena trgovaca, proizvođača i proizvoda, je li u pitanju strah od tužbi ili postoji neka zakonska prepreka, iz Državnog inspektorata dobili smo odgovor iz kojeg proizlazi da je za sve kriv Zakon o Državnom inspektoratu.
Ili, preciznije, čl. 57. st. 6., u kojem je, kako su naveli, propisano “da je Državni inspektorat dužan kao inspekcijsku tajnu čuvati svu dokumentaciju (zabilješku, zapisnik, nacrt rješenja, rješenje, zaključak, prekršajni akt, kaznenu prijavu, uputu za rad, izjavu stranke, predstavku, pritužbu) te sve druge podatke i dokaze utvrđene, odnosno nastale u vezi s inspekcijskim postupkom”.
Također su dodali da isti zakon u stavku 7. spomenutog članka propisuje da “dokumentaciju i podatke prikupljene ili utvrđene u inspekcijskom nadzoru te identitet podnositelja predstavke Državni inspektorat može dati samo sudovima, tijelima državne uprave i drugim državnim tijelima na njihov obrazloženi pisani zahtjev u postupcima iz njihove nadležnosti”.
Drugim riječima, dok se zakon ne promijeni, kupci će i dalje čitati priopćenja u kojima neće moći saznati koji su proizvodi lažno deklarirani te koji ih trgovci i proizvođači varaju.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Pridruži se raspravi ili pročitaj komentare