Penavino povjerenstvo bit će već četvrto u nizu. "Imamo poratni šampionat u viktimologiji"

Naime, Ivan Penava će, kako je danas potvrdio i Andrej Plenković, biti na čelu povjerenstva koje će istraživati komunističke zločine iz Drugog svjetskog rata i poraća u Hrvatskoj.

Ono će se uklapati u politički i programski okvir Domovinskog pokreta, no neće biti prvo takvo. Naprotiv, bit će još jedno u nizu onih koja su se već bavila istom temom u različitim vremenima i formatima, ali sa slabašnim rezultatima.

Vukojevićeva komisija

Godine 1991. Hrvatski državni sabor osnovao je Komisiju za utvrđivanje ratnih i poratnih žrtava, a na čelu joj je bio Vice Vukojević, jedan od tadašnjih HDZ-ovih tvrdolinijaša, kasnije i ustavni sudac. Komisija je osnovana temeljem Zakona o utvrđivanju ratnih i poratnih žrtava Drugog svjetskog rata. Djelovala je sve do 2002. kada je donesen zakon o prestanku važenja spomenutog Zakona.

"Ideja Komisije bila je popisati sve žrtve u Hrvatskoj stradale tijekom Drugog svjetskog rata, ali i poslije završetka rata, poći od podataka Zemaljske komisije (Socijalističke republike Hrvatske) – ne osporavati podatke Zemaljske komisije, nego dodatno popisati i one žrtve koje nisu ušle u popis Zemaljske komisije zbog ideološkog kriterija", kazao je Vukojević u razgovoru za Slobodnu Dalmaciju 2015. godine.

Sva dokmentacija koju je prikupila Vukojevićeva Komisija predana je na čuvanje Hrvatskom državnom arhivu.

Granićeva komisija

Iste 2002. godine, kada je ugašena Komisija kojoj je Vukojević bio na čelu, ondašnja lijevo-liberalna Vlada na čelu s Ivicom Račanom osnovala je tijelo gotovo identičnog naziva - Komisiju za istraživanje komunističkih zločina počinjenih u Drugom svjetskom ratu i poraću. Na čelo Komsije imenovan je Goran Granić, tadašnji potpredsjednik Vlade iz redova HSLS-a. Za razliku od Vukojevićeve, Granićeva komisija nije dugo trajala jer je već sljedeće 2003. godine SDP s partnerima izgubio izbore i vlast vratio HDZ-u.

"Komisiji su bila podastrta dva izvješća s nizom podataka o zločinima, no trebalo je nastaviti istraživanje. Mi taj posao nismo dovršili samo zato što smo izgubili vlast na izborima", kazao je Granić za Večernji list devet godina kasnije.

Kusićevo Vijeće

Niz sličnih institucionalnih pokušaja nastavilo je Vijeće za suočavanje s posljedicama vladavine nedemokratskih režima, osnovano u ožujku 2017. odlukom Vlade na čelu s Andrejom Plenkovićem. Tom su Vijeću, na čelu s tadašnjim predsjednikom Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU) akademikom Zvonkom Kusićem bile namijenjene dvije zadaće: izrada sveobuhvatnih preporuka usmjerenih na suočavanje s prošlošću te izrada preporuka pravnog reguliranja uporabe i isticanja obilježja, znamenja i simbola nedemokratskih režima. Nakon godinu dana vijećanja Vijeće je isporučilo Dokument dijaloga koji, međutim, nije rezultirao konkretnijim rezultatima. Problem je očito bio u onomu što u normalnijim okolnostima biva prednost - ideološki šarolikom sastavu Vijeća unutar kojeg nije postignuta veća suglasnost. Osim toga, preporuke Vijeća nisu bile obvezujuće za Vladu.

"Preporuke koje su nam u tom segmentu dali su vrlo korisne i Vlada će ih razmotriti i nastojati u svojim aktivnostima, posebice u pogledu obrazovanja i pravodobnog informiranja mladih, objasniti što su bili ti režimi i kakve su njihove posljedice na stanje, a nekada i zaista velike podjele u hrvatskom društvu", izjavio je premijer Plenković na sjednici Vlade 1. ožujka 2018. godine.

A Penavino povjerenstvo?

Može li se s iskustvima tih prijašnjih tijela očekivati uspjeh povjerenstva kojemu će na čelu biti Penava, upitali smo političkog analitičara i profesora političke filozofije Žarka Puhovskog.

"Nema nikakve šanse da taj pokušaj uspije jer ovi prije su imali bolju klimu. Na primjer, Vukojevićeva komisija je uzela sebi velike ovlasti. Oni su, uzimajući si prava policijskog isljeđivanja, temeljito kršili ljudska prava onih koje su ispitivali, a opet nisu postigli ništa. Račanova komisija je više-manje bila alibi kojim je trebalo pokazati da su u SDP-u barem jednako dobri Hrvati kao i oni na drugoj strani. I od toga nije bilo ništa. A u Vijeću na čelu s akademikom Kusićem radilo se o tome da se, kad ne ide promjena realnosti, pokuša nešto učiniti bar u promjeni terminologije. Međutim, ni to nije imalo značajnijeg odjeka", kaže.

"To je nerješiv problem"

Puhovski smatra da se radi o nerješivom problemu.

"Doslovce će ostati tisuće i tisuće žrtava iz ovog novijeg rata, a kamoli iz onog iz 1940-ih, koje neće biti pronađene. Imamo oko 1700 neidentificiranih žrtava rata devedesetih, a iz Drugog svjetskog rata može se govoriti o desecima tisuća žrtava. To je nerješiv problem jer u Hrvatskoj nije moguće postići komunikacijsku pristojnost u kojoj bi žrtve bile važnije od političke pozicije onih koji o njima govore."

S jedne strane, dodaje Puhovski, postoje oni koji govore da 1940-ih nije bilo pravih logora, a s druge oni koji će, kao na nedavnoj svečanosti povodom godišnjice oslobođenja Zagreba, govoriti o tomu bez ijedne riječi o žrtvama antifašizma.

"Sve dok imamo takvu situaciju, nikakve komisije i povjerenstva ne mogu pomoći. Neka grobišta će se preskakati, neka druga neće", ističe.

"Isticanje vlastitih i umanjivanje tuđih žrtava"

Puhovski kaže da se u Hrvatskoj vodi "poratni šampionat u viktimologiji".

"Uvijek za novi rat treba zauzeti poziciju tako da se naglase vlastite žrtve, a umanje one na drugoj strani. I rat 1991. u Hrvatskoj doista je počeo tako što se sa srpske strane stalno govorilo o žrtvama iz 1941. godine. Danas to ne uspijeva jer nema atmosfere za to. Ljudi naprosto ne prihvaćaju taj tip borbene zapjenjenosti, samo ponekad uz pivo i Thompsona, pa je to onda politički neproduktivno. To su manje-više shvatili svi osim Penave", zaključio je.