U Pressingu s Ilijom Jandrićem gostovao je saborski zastupnik SDP-a Davorko Vidović koji se smatra jednim od utemeljitelja stranke. Komentirao je previranja i napete odnose u SDP-u kao i generalnu situaciju na političkoj sceni.
“Mogu se smatrati jednim od utemeljitelja”, rekao je Davorko Vidović na početku i dodao: “Moje prijateljstvo s Ivicom Račanom seže u kraj osamdesetih kad je stao na moju stranu. Kao mladi sociolog na Partiji sam iznio tezu da se partija i društvo ne mogu demokratizirati ako je samo jedna partija, no poklopili su me. A Račan mi je stao u zaštitu.”
Kao branitelj u Domovinskom ratu priključio se SDP-u, a na pitanje kako to da njegov odabir u tom trenutku nije bio HDZ, odgovara:
“Imao sam dosta ponuda, bio sam pomoćnik obrane Siska. Osnivali smo 120. brigadu HV-a i preuzeli zapovijedanje obranom grada. Organizirali smo se profesionalno, prve postrojbe koje su stvarane bile su sastavljene od HDZ-ovaca. Iskoristili smo baze podataka, ljudi su se uključili i organizirali smo profesionalnu postrojbu kroz koju je prošlo preko 3.300 boraca, bilo je svakakvih ljudi, uglavnom obični radnici. Bilo je puno ljudi koji su bili članovi partije, bivši direktori, profesionalno smo se postavili. Izazov je bio graditi ljevicu koja nije komunistička, koja će pokazati da možeš biti domoljub, a ne nacionalist; da se može biti na strani slabijih, a da se ne bude komunist; da se može graditi nova ljevica. Imao sam dosta problema od strane dogmata, bilo je pritisaka. Početkom 1992. su našli popis za likvidaciju na kojem sam prilično visoko kotirao, to je bio neprijateljski popis. Poručivali su mi da sam prvi na redu.”
“Opstrukcije nije bilo”
Na pitanje zašto smatra da zastupnici, koji su isključeni iz SDP-a, trebaju ostati u saborskom klubu stranke, Vidović kaže:
VEZANE VIJESTI
“Meni je nepoznato da se ovakav slučaj ikad dogodio, to je rijetkost i u širim razmjerima, da stranka izbacuje vlastite zastupnike. Radi se o načinu na koji su ti ljudi isključeni iz stranke i kojima je onemogućeno da rade posao za koji su izabrani na listi i programu SDP-a. To je bila predsjednikova odluka. Bilo je isključenja, postoje jasno definirane situacije i razlozi zašto se nekog isključuje – korupcija, podizanje optužnice, kršenje javnog morala, obijesna vožnja… Ja s takvim ljudima ne bih želio biti u Klubu. No u ovom slučaju nijedan argument za isključenje nije dat.”
Peđa Grbin je rekao da su opstruirali kampanju, no Vidović to kategorički odbija: “To je netočno.”
Na pitanje koji je onda razlog za njihovo isključenje, odgovara: “Riječ je o strategiji koja se otpočetka pripremala. Bio sam uvjerenja do prije dva mjeseca da su svi problemi i sukobi završeni. Predsjednik stranke za kojeg nisam glasao, je izabran, dobio je legitimitet i nitko ga nije opstruirao. U stranci je urušen dijalog, nemate priliku nešto reći. Nakon što je vodstvo izabrano, očekivalo se da je stanje sređeno. Imali smo pristojnu atmosferu u Klubu. Razlog je nažalost, kako ga vidim, osvetnički i to je najgori mogući politički motiv. Čini mi se osvetnički jer ti ljudi nisu nikoga ni sa čime ugrožavali. Opstrukcije nije bilo. Napravljeno je nekoliko katastrofalnih poteza koje sam pripisaivao neznanju, političkom neiskustvu…”
“Neselektivno, masovno čišćenje sa zlom namjerom…”
No, tvrdi da ovo nije njihova osveta, odnosno osveta Davora Bernardića i te frakcije, te ističe da nikakve frakcije ne postoje:
“Kategorično mogu izjaviti da nikakve dvije frakcije ne postoje u SDP-u. Bernardić je zbog osobnih, zdravstvenih razloga čak manje izbivao iz Sabora, a kamoli da mu padne napamet organizirati skupinu. Nikakvog puča ni pobunjenika nije bilo. Neki dan sam dobio SMS, 25 članova koji su ostali u SDP-u kolektivno će sad napustiti stranku. To je masakr koji je napravljen među članstvom.”
Vidović ipak smatra da se situacija u SDP-u ne može uspoređivati s onom u Domovinskom pokretu: “Nisu to iste relacije, ovi ljudi su sami željeli otići, a ovi žele ostati u Klubu.”
Ako ipak ne dođe do kompromisa, Vidović kaže da je za njega sinoć priča završena:
“Sinoć je po meni priča završena. Od Glavnog odbora ne očekujem ništa dobro, daljnje zaoštravanje. Predsjedniku se ništa neće dogoditi. Ideja da se ide na glasanje je bila moja, da pomognemo predsjedniku da sačuva obraz.”
Dodaje da uvijek postoji mogućnost da i njega isključe iz stranke: “Ne isključujem tu mogućnost. Bojim se da je raspoloženje kod Grbina takvo da on smatra da bi odustajanje od radikalnog koncepta značilo njegov poraz. GO je prvi očišćen, iz njega je izbačeno 14 ljudi jer “se ne uklapaju”. Sad je osigurana većina. No, uvjeren sam da i oni koji su sad u Odboru, da su ljudi s osobnim kredibilitetom, koji imaju vlastitu pamet da će teško dignuti ruku da se 18 zastupnika Kluba izbaci iz stranke. Ako mene izbace, bit će mi žao, emocije su to, najbolje godine sam dao SDP-u.”
Smatra da Grbinova politička sudbina ovisi o njemu i njegovim odlukama: “Ovo dosad je pogrešno po mom sudu. Ovo je neselektivno čišćenje, masovno i vidim u tome zlu namjeru. Nama treba stari SDP, ljudi s idealima, koji su 90-tih pod prijetnjom u poluilegali stvarali stranku koja je bila azil za ponižene i uvrijeđene, manjine, to su ljudi koji su stvarali stranku, takav SDP nam treba, stranka koja je okrenuta prema slabijima, a ne stranka koja se bavi čišćenjem.”
“SDP 2000. postao zanimljiv karijeristima, a od 2007. je kartelizirana stranka”
Ističe da je velika razlika između SDP-a prije 20 godina i danas:
VEZANE VIJESTI
“Velika je razlika. Možda sam politički dinosaur, ali općenito mislim da su stranke tih 90-tih bili ozbiljniji političari, ljudi koji su vodili stranke. Ta stranka je doista djelovala i davala odgovore na izazove s kojim se novo demokratsko društvo suočavalo. 2000. postajemo zanimljiva stranka za karijeriste raznih vrsta. Mnogi su me tražli za članstvo, a bez političkog motiva. Hrvatska je još uvijek zemlja izrazitog klijentelizma. 2007. dolaskom Milanovića se okrenula stranka, došlo je do kartelizacije SDP-a. Kartelizirane stranke drugačije funkcioniraju, elitizira se, okreće se PR-u, istraživanju javnog mnijenja, naglašava se ono čime bi mogli dobiti izbore.”
Smatra da je upravo Zoran Milanović odgovoran za kadrovsku pustoš u SDP-u.
“Apsolutno, siguran sam da je tako. Mislim da je to dovelo do toga da iz jednog pragmatičnog pristupa koji je zasnovan na načelima na kojima je nekadašnji SDP počivao, došlo je do ozbiljne kadrovske devastacije. SDP je izgubio kadrovsku infrastrukturu. Bernardiću bi uzeo kao olakotnu okolnost to što je bio pod nevjerojatnim udarom od prvog dana iz vlastite stranke.”
Na pitanje može li premijer Plenković mirno spavati uz ovakvu oporbu te prijeti li Hrvatskoj opasnost da samo jedna stranka bude dominantna, Vidović odgovara:
“To je opasna situacija. Imamo primjere država u okruženju koje su orbanizirane s autokratskom totalitarnom dimenzijom upravljanja. Nadmoć jedne stranke, iako HDZ stoji na mjestu, na njihovom mjestu ne bih bio tako siguran, pogotovo ne tako bahat. Oporba ima važan korektivni karakter, ako toga nema, mogućnost da ovi na vlasti prijeđu neke granice, snažno se povećava.”
“Horvat – najveći krimen Plenkovićeve vlade”
Ocjenjujući rad Plenkovićeve vlade s naglaskom na obnovi nakon potresa rekao je:
“Na zakon se čekalo 6 mjeseci i bilo je silno važno da se donese. Upozoravalo se da će se dogoditi ovo što se dogodilo. Izgubilo se iz vida da država ne funkcionira. Imamo novac za koji postoji opasnost da će biti izgubljen zbog nesposobnosti. Strašno mi je slušati ministra Horvata. Taj tip birokratskog izričaja, nesposobnost da se vidi glavnina problema… Držanje takvih ljudi u Vladi najveći je krimen Plenkovićeve vlade. Taj prostor je bio devastiran i prije potresa. Hrvatska nema regionalnu politiku. Na ovome se ne smije dobivati političke poene.”
Komentirajući što misli o Milanoviću kao predsjedniku Republike, Vidović je rekao:
“Nisam iznenađen, dobro sam upoznao Milanovića i njegovo funkcioniranje. Nažalost, bojim se da je ta funkcija predsjednika Republike u velikoj mjeri zbog tih permanentnih sukoba, retorike itd, izgubila na ugledu. No, Milanović je najomiljeniji političar, ima veliku podršku, mnogi podržavaju njegov stil držeći da je otvoren. Ako je tome tako, ne smatram se nekim tko može imati pravorijek oko toga je li uspješan. Ima dobrih poteza, ali je puno toga što ne smatram poslom predsjednika.”
Na koncu se osvrnuo i na Možemo.
“Nagledali smo se zvijezda repatica. Možemo je specifična, meni simpatična grupa ljudi, aktivista koji su se pojavili na političkoj sceni i koji su bili privlačni posebno mlađima koji ima lijevi, posebno zeleni senzibilitet i sad ostaje vidjeti mogu li oni uspostaviti na nacionalnoj razini infrastrukturu… Zagreb je osvojen, to je veliki test. Bude li dobrog SDP-a, koalicija s Možemo na idućim izborima je izgledna opcija.”
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Pridruži se raspravi ili pročitaj komentare