Zašto svako dugo putovanje danas nazivamo "odisejom"? Značenje riječi se promijenilo kroz stoljeća

Pojam potječe iz Homerove "Odiseje", starogrčkog epa koji prati Odiseja, kralja Itake. Nakon deset godina provedenih u Trojanskom ratu, još desetljeće pokušava vratiti se kući, iako bi put od Troje do Itake u tadašnjim uvjetima plovidbe trajao tek tjedan ili dva. Razlog njegova dugog lutanja nisu tehnička ograničenja, nego niz prepreka – od srdžbe bogova i prirodnih nepogoda do ljudskih pogrešaka.

Na tom putu Odisej i njegovi ljudi prolaze kroz niz iskušenja. Susreću Kiklopa, Sirene, Scilu i Haribdu, njegove suputnike čarobnica Kirka pretvara u svinje, silazi u podzemni svijet, a nimfa Kalipso godinama ga drži zatočenim. Do kraja epa svi njegovi ljudi ginu, a Odisej se tek nakon dvadeset godina vraća kući.

Ipak, riječ "odiseja" danas ima mnogo pozitivnije značenje. Umjesto patnje i očaja, često priziva avanturu, istraživanje i uzbudljivo putovanje. Zato se koristi u nazivima poput NASA-ine misije Mars Odyssey, kreativnog natjecanja Odyssey of the Mind, pa čak i monovolumena Honda Odyssey, koji se reklamirao kao automobil za ljude koji "nisu tipični vozači monovolumena". Bivši direktor Applea John Sculley svoju je autobiografiju također nazvao "Odyssey", piše CNN.

Prema lingvistu i bivšem uredniku rječnika Johnu Kellyju, razvoj same riječi bio je vrlo jednostavan. Engleski "odyssey" potječe od latinskog Odyssea, odnosno grčkog Odusseia, što doslovno znači "priča o Odiseju". Samo ime Odisej nema sasvim jasno podrijetlo, iako se u samom epu tumači kao "onaj kojeg mrze bogovi i ljudi".

U engleskom jeziku riječ se stoljećima koristila isključivo kao naziv Homerova epa. Tek krajem 19. stoljeća počela je označavati svako dugo i neizvjesno putovanje, bilo stvarno ili metaforičko. Jedan od prvih koji ju je tako upotrijebio bio je škotski pisac Robert Louis Stevenson u romanu "Kidnapped", nakon čega se izraz brzo udomaćio u svakodnevnom jeziku.

David Elmer, profesor grčke književnosti na Harvardu, smatra da je zajedničko svim značenjima riječi upravo duljina i složenost putovanja, a ne osjećaji osobe koja putuje. Slično razmišlja i klasični filolog Alexander Forte sa Sveučilišta New York, koji ističe da je odiseja prije svega putovanje vrijedno prepričavanja – ono koje obilježavaju neočekivani obrati i velike prepreke koje je putnik ipak uspio nadvladati.

Stručnjaci podsjećaju da je središnja tema Homerova epa zapravo nostos – starogrčki pojam za povratak kući. No, iako Odisej neprestano govori da želi stići na Itaku, brojni književni kritičari smatraju da ga pokreće i znatiželja te želja za pustolovinom.

Profesorica Sheila Murnaghan sa Sveučilišta u Pennsylvaniji ističe da Odisej često svjesno bira istraživanje umjesto najbržeg puta kući. Primjerice, umjesto da s otoka Kiklopa uzme hranu i odmah otplovi, ostaje kako bi upoznao njegova stanovnika. Na otoku čarobnice Kirke provodi čak godinu dana, a upravo ga njegovi ljudi moraju nagovarati da nastavi putovanje.

Zbog toga mnogi smatraju da je Odisej mnogo više od čovjeka koji očajnički želi stići kući – on je simbol osobe koju pokreće želja za istraživanjem i novim iskustvima. Upravo je to razlog zbog kojeg riječ "odiseja" danas označava svako dugo, neizvjesno i nezaboravno putovanje, bez obzira na to je li ono ispunjeno patnjom, avanturom ili oboje.