U selu sa 17 stanovnika raste nezadovoljstvo: "Izbrišite nas s liste UNESCO-a, živimo kao u kanalizaciji"

„Privatni posjed. Zabranjen ulaz“, „Zabranjeno fotografiranje“ stajalo je na vratima postavljenima ispred jedne tradicionalne drvene kuće u Vlkolincu.

„Jesmo li u zoološkom vrtu?“, rekao je 68-godišnji umirovljenik Anton Sabucha za AFP, pokazujući na natpise ispred svoje kuće, prenosi France24.

Dodao je kako turisti svakodnevno „idu kamo god žele, fotografiraju se i razgledavaju“.

Istaknuo je da se on i ostali mještani osjećaju poput statista na filmskom setu te je poručio da bi Vlkolinec trebaoizgubiti UNESCO-ov status svjetske baštine.

U selo dolazi 100.000 posjetitelja godišnje

Sabucha, koji je ujedno i najstariji stanovnik, jedan je od tek 17 ljudi koji u selu žive tijekom cijele godine, boreći se za očuvanje njegove autentičnosti i privatnosti u uvjetima snažnog turističkog pritiska.

Selo Vlkolinec, koje broji oko 45 drvenih kuća, prema službenim procjenama privlači oko 100.000 posjetitelja godišnje.

Posjetitelji se kreću među kućama, uglavnom obojanima u bijele, žute i smeđe tonove te voze bicikle ili pješače okolnim brdima središnje Slovačke.

'Turistima pokazuju nešto što više nije ovdje'

UNESCO je Vlkolinec uvrstio na popis svjetske baštine 1993. godine. Dva slična lokaliteta s tradicionalnim drvenim kućama nalaze se i u susjednim Mađarskoj i Češkoj.

Kako bi turistima približili lokalnu baštinu, u selu se organiziraju prikazi tradicionalnih obrta, od šivanja narodnih nošnji i ukrašavanja medenjaka do košnje trave i spremanja sijena.

Organiziraju se i festivali žetve te rekonstrukcije tradicionalnih vjenčanja. Ipak, Sabucha tvrdi da dio tih prikaza nikada nije bio stvarni dio života u Vlkolincu, dok se neki običaji više ne prakticiraju.

„Pokazuju im nešto što više nije ovdje“, gunđao je.

'Mještani misle da općina čini više za turiste nego za stanovnike'

Iako većina stanovnika ne traži ukidanje UNESCO-ve oznake, žele da se njihovi problemi ipak riješe, rekao je Jan Ondrik, predsjednik građanske udruge Vlkolinec.

„Mještani smatraju da općina čini više za turiste nego za stanovnike“, izjavio je za AFP.

Vlkolinec nema odgovarajuće pristupne ceste, parkirališta ni javne toalete koji bi mogli podnijeti veliki broj posjetitelja.

Zbog toga se, kako navodi Ondrik, neki turisti „olakšaju u nečijem vrtu“, a povremeno se dogodi i da zalutaju u privatne kuće.

Voditelj odjela za kulturu i turizam grada Ružomberoka Miroslav Parobek, koji upravlja lokalitetom, odbacio je tvrdnje da je selo izgubilo vrijednosti zbog kojih je uvršteno na UNESCO-ov popis.

„Ovo nije muzej na otvorenom. To je živo selo“, istaknuo je.

Isplata 'doprinosa za animaciju' od 400 eura

Dodao je kako ne postoji plan da se Vlkolinec briše s UNESCO-ove liste te da grad pokušava rješavati pritužbe stanovnika.

Mještanima se godišnje isplaćuje „doprinos za animaciju“ od 400 eura kako bi se ublažili poremećaji koje uzrokuje turizam.

U posljednjih 150 godina broj stanovnika Vlkolinca smanjio se za više od 300 ljudi. Ipak, u posljednjem desetljeću dvije su se obitelji odlučile doseliti u selo, unatoč velikom turističkom pritisku.

„Nije bilo važno. Bili smo očarani krajolikom, tišinom, planinama“, rekla je 42-godišnja stručnjakinja za naplatu Lucia Hudecova.

Mještanka: Živimo kao u kanalizaciji

Grad Ružomberok trenutačno traži međunarodna sredstva za obnovu crkve i drugih objekata te za unapređenje infrastrukture, uključujući i izgradnju dodatnih javnih toaleta.

Novac bi se mogao iskoristiti i za uređenje parkirališta izvan samog sela. Tijekom posjeta AFP-a, u selo su stigla dva autobusa turista – jedan s osnovnoškolcima, a drugi s poljskim posjetiteljima.

Peter Gries, čiji se staklenik nalazi preko puta Sabuchine kuće, također smatra da bi Vlkolinec trebao biti uklonjen s UNESCO-ove liste.

Šezdesetdvogodišnja umirovljenica opisala je život u selu kao život u „kanalizaciji“. Čak i dio turista priznaje da je gužva prevelika.

„Teško mi je jer ima previše turista“, rekla je 52-godišnja Kristina Ziahlhofstetter iz Njemačke, zamišljajući ljude koji neprestano prolaze oko njezine kuće i vrta.