Je li čudovište iz Loch Nessa zapravo bila ogromna jegulja?

Andy Buchanan / AFP

Divovsko stvorenje za koje se smatra da nastanjuje vode škotskog jezera Loch Ness i dalje je tema koja ne gubi na popularnosti, unatoč brojnim opovrgavanjima postojanja takvog "čudovišta".

Jedno od posljednjih uvjerljivih objašnjenja za takvu zvijer sada se također odbacuje. Nakon pomne istrage, znanstvenica Floe Foxon iz Pinney Associates i Folk Zoology Society utvrdila je da nije vjerojatno da su navodna viđenja Nessie zapravo bili susreti s ogromnom jeguljom.

“Suprotno popularnom shvaćanju, raskrižje između folklora i zoologije podložno je znanstvenoj analizi i ima potencijal pružiti vrijedne uvide u antrozoološke fenomene. Ovaj rad također zagovara znanost s otvorenim pristupom i netradicionalno izdavaštvo – budućnost znanstvenog objavljivanja”,  kaže Foxon.

Čudovište iz Loch Nessa prvi put se pojavilo u škotskoj mitologiji 1930-ih, kada su posjetitelji slatkovodnog jezera počeli prijavljivati ​​da su vidjeli nešto neobično. Nessie, ime pod kojim je čudovište postalo poznato, činilo se da je slična plesiosauru ili morskoj zmiji.

Poznata fotografija o kojoj se mnogo raspravljalo, koju je 1934. prodao Daily Mailu liječnik Robert Kenneth Wilson, prikazuje stvorenje s dugim, gracioznim vratom poput labuda, vrlo sličnim plesiosauru. Smatra se da je ta fotografija prijevara koju je orkestrirao glumac Marmaduke Wetherell.

Genetičar Neil Gemmell sa Sveučilišta Otago na Novom Zelandu predvodio je međunarodni pokušaj da se otkrije istina jednom zauvijek 2018. On i njegov tim opsežno su uzimali uzorke vode jezera Loch Ness i izdvojili DNK iz okoliša kako bi stvorili bazu podataka svih vrsta koje žive u njemu.

Nisu pronašli nikakve dokaze o DNK morske zmije ili plesiosaura. Međutim, pronašli su puno DNK europskih jegulja (Anguilla anguilla), što nije iznenađujuće, budući da su jegulje poznati stanovnici jezera.

Gemmell i njegov tim zaključili su da ako je netko ugledao nešto dugačko i vijugavo u jezeru, možda je to jednostavno bila velika jegulja.

Tu je ideju Foxon krenula istraživati. Provela je analizu podataka o ulovu jegulja u Loch Nessu i drugim vodenim tijelima u Europi kako bi procijenila vjerojatnost uočavanja posebno velike jegulje.

Da bi bila u skladu s veličinom Nessie, jegulja bi doista morala biti vrlo velika.

Foxon je provela analizu koja je uključivala preko 20 tisuća jegulja, a najveća zabilježena duljina europske jegulje bila je 0,932 metra. Fiziološki najveća moguća duljina europske jegulje procijenjena je na 1,3 metra.

Gornja procjena veličine za Nessie snimljenu na fotografiji iz 1934. je 2,4 metra, a procjena veličine za Nessie općenito je oko 6,1 metar. To znači, otkrila je Foxon, da ako vidite jegulju u Loch Nessu, to vjerojatno neće biti velika čudovišna jegulja.

“Šanse za pronalaženje velike jegulje u Loch Nessu su oko jedan prema 50 tisuća za primjerak od jednog metra, što je razumno s obzirom na riblji fond jezera i sugerira da se neka viđenja manjih nepoznatih životinja mogu pripisati velikim jeguljama”, piše u njenom radu.

“Međutim, vjerojatnost pronalaska primjerka iznad 6 metara je u biti jednaka nuli”, poručuje Foxon.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.