Kako je otkriven osmi kontinent? Zealandija im je cijelo vrijeme bila pod nosom

Iako se u svakodnevnom govoru kontinent smatra velikim kopnenim područjem, geološka definicija je drukčija. Da bi neko područje bilo proglašeno kontinentom, mora biti izdignuto u odnosu na okolno morsko dno, imati raznolike stijene karakteristične za kontinentalnu koru, znatno deblju koru od oceanske te biti jasno odvojeno od susjednih kontinenata. Zealandija ispunjava sve te uvjete.

Većina kontinenta nalazi se na dubini između jednog i dva kilometra, zbog čega je desetljećima smatran tek nizom otoka usred Tihog oceana, piše N1 BiH.

Što su pronašli?

Ključni dokazi prikupljeni su nakon gotovo 20 godina istraživanja koje je vodio geolog Nick Mortimer iz novozelandskog instituta GNS Science. Znanstvenici su s morskog dna prikupljali uzorke stijena, među kojima su pronašli pješčenjak, vapnenac, muljevac i granit – stijene karakteristične za kontinentalnu, a ne oceansku koru. Neki uzorci stari su više od 130 milijuna godina.

Istraživački tim je 2023. dovršio i prvu cjelovitu geološku kartu Zealandije. Tom prilikom otkriven je drevni vulkanski pojas površine oko 250.000 četvornih kilometara te granitni pojas dug oko 4.000 kilometara koji prolazi središtem kontinenta.

Najviša točka kontinenta je na Novom Zelandu

Zealandija se odvojila od superkontinenta Gondvane prije približno 80 milijuna godina, zajedno s Australijom i Antarktikom. Za razliku od njih, njezina se kora tijekom razdvajanja znatno stanjila, zbog čega je postupno potonula ispod razine mora. Danas je debela između 10 i 30 kilometara, dok kontinentalna kora na većini drugih kontinenata doseže oko 40 kilometara.

Najviša točka Zealandije je Aoraki, odnosno Mount Cook na Novom Zelandu, vrh planinskog lanca koji je najvećim dijelom skriven ispod površine oceana.