Najdublja točka svjetskih oceana surovija je za život od svemira, ali ondje ipak opstaju ova bića

Zamislite mjesto gdje sunčeva svjetlost nikada nije prodrla. Mjesto gdje je temperatura vode tik iznad točke smrzavanja, a tlak toliki da bi vas u sekundi smrskao poput prazne limenke, piše Nova.rs.

To mjesto postoji, nalazi se na zapadu Sjevernog Tihog oceana, istočno i južno od Marijanskih otoka, blizu Guama, i zove se Marijanska brazda.

To je najdublja točka svjetskih oceana i najdublje mjesto na površini Zemljine kore, čije dno, poznato kao Challenger Deep, doseže gotovo 11.000 metara ispod površine mora. Kad bi se tamo spustio Mount Everest, njegov bi vrh i dalje bio više od dva kilometra ispod površine.

Dugo se vjerovalo da je ova zona vječnog mraka potpuno pusta. Međutim, suvremene ekspedicije i robotske podmornice otkrile su nevjerojatan ekosustav pun stvorenja koja prkose zakonima biologije.

Život pod pritiskom od 1.000 atmosfera

Najveći neprijatelj života u ponoru nije mrak, nego hidrostatski tlak. Na dnu Marijanske brazde on iznosi više od 1.000 bara. To je ekvivalent situaciji u kojoj bi nekome na glavu naslagali 50 putničkih zrakoplova.

Obične ribe ne mogu preživjeti na tim dubinama jer bi im se membrane stanica raspale, a kosti doslovno rastvorile pod kemijskim utjecajem ekstremnog tlaka i hladnoće.

Na dnu oceana uvjeti za život mnogo su gori nego u svemiru

Dok u svemirskom vakuumu letjelica mora izdržati razliku od samo jedne atmosfere, podmornica na dnu Marijanske brazde trpi zastrašujući vanjski tlak od čak 1.100 atmosfera.

Također, za razliku od beskonačne vidljivosti i brzih radio-veza u svemiru, u ponoru oceana vlada potpuni mrak, dok voda blokira radiovalove i komunikaciju svodi na spori sonar.

I konstruktorski je neusporedivo lakše napraviti strukturu koja zadržava zrak unutar vakuuma nego vozilo koje se brani od brutalne težine oceana koja ga pokušava zdrobiti.

Koliko je i dalje teško istraživati duboko more najbolje pokazuje podatak da se na dno Challenger Deepa spustilo manje od 30 ljudi, što je znatno manje u usporedbi s brojem astronauta koji su putovali u svemir.

Pa ipak, evolucija je pronašla rješenje. Živa bića s dna oceana koriste posebne spojeve koji im stabiliziraju proteine i sprječavaju da budu zgnječeni.

Bića koja žive na najdubljoj točki oceana

Neki možda zamišljaju da u Marijanskoj brazdi žive morske nemani s golemim zubima iz holivudskih filmova, no ondje zapravo obitavaju mnogo suptilnija, prozirnija i neobičnija stvorenja.

Marijanska puž-riba (Pseudoliparis swirei)

To je službeni rekorder — najdublje zabilježena živa riba, uočena na dubinama većim od 8.000 metara. Izgleda potpuno bezopasno, blijedoružičaste je boje, nema ljuske, a koža joj je toliko prozirna da joj se vide unutarnji organi. Umjesto čvrstih kostiju, njezino se tijelo oslanja na elastičnu hrskavicu koja savršeno podnosi tlak.

Divovski amfipodi (račići-monstrumi)

Dok su amfipodi koji žive blizu površine dugi svega nekoliko milimetara, u dubinama Marijanske brazde vlada fenomen poznat kao dubokomorski gigantizam. Tamošnji amfipodi, nalik izduženim škampima, mogu narasti i do 30 centimetara.

Hrane se organskim otpadom koji tone s površine, uključujući drvo i plastiku, a u njihovim crijevima žive posebne bakterije koje im pomažu probaviti ono što je drugim bićima neupotrebljivo.

Ksenofiofore (divovske jednostanične amebe)

Zamislite jednu jedinu stanicu koja može narasti do 10 centimetara u promjeru. Ksenofiofore su zapravo divovske amebe koje prekrivaju dno Marijanske brazde. One funkcioniraju poput spužvi koje skupljaju sediment s morskog dna i iz njega izvlače hranjive tvari. Izuzetno su otporne na visoke koncentracije teških metala, poput žive i olova, koje bi ubile bilo koje drugo biće.

Crvi i mekušci

Znanstvene ekspedicije otkrile su čitave kolonije dubokomorskih cjevastih crva (tubeworms) i školjkaša koji žive na dubinama većim od 9.000 metara. Oni ne ovise o sunčevoj svjetlosti. Umjesto fotosinteze, njihova osnova života je hemosinteza — proces u kojem mikrobi pretvaraju toksične kemikalije i metan, koji izbijaju iz podvodnih vulkana i pukotina, u čistu energiju i hranu.

Utjecaj čovjeka stigao je i do dna oceana — nažalost

Iako djeluje kao svijet tišine, Marijanska brazda zapravo je vrlo bučna. Posebni hidrofoni spušteni na dno zabilježili su stalnu jeku — od zvukova kitova koji odjekuju odozgo, preko tutnjave podmorskih potresa, pa sve do brodskih propelera koji prolaze kilometrima iznad.

I čak su na toj najdubljoj točki planeta pronađene plastične vrećice i omoti od slatkiša. Mikroplastika je već uvelike pronađena u tijelima malih stvorenja koja žive na dnu.

Najnovija genetska istraživanja tisuća novih mikrobioloških vrsta otkrivenih u Marijanskoj brazdi pokazuju da te bakterije kriju tajne koje bi mogle pomoći u stvaranju novih lijekova protiv upala i raka ili pomoći u razvoju tehnologija za svemirska putovanja jer nam pokazuju kako stanice mogu funkcionirati u najekstremnijim mogućim uvjetima.