Migrant koji je preživio brodolom: "Nisam imao izbora"

Svijet 21. tra 201507:21 > 07:22
EPA/Opielok Offshore Carriers

Strahuje se da je samo ove godine na putu prema boljem životu u EU poginulo najmanje 1500 ljudi. Posljednji događaji izazvali su zgražanje cijelog svijeta, pa i samih europskih čelnika koje mnogi smatraju krivcima za smrt tisuće ljudi koji bježe s ratom zahvaćenih područja.

Čak je i UN Europsku uniju proglasio ksenofobičnom ustvrdivši kako će europska useljenička politika Mediteran pretvoriti u grobnicu. U Ujedinjenim narodima smatraju da je Europska unija bešćutna prema ranjivim migrantima.

Julija Kranjec iz Centra za mirovne studije komentirala je kako je politika EU vrlo restriktivna te da se ljudi okreću krijumčarima zbog sužene mogućnosti legalnog ulaska u EU. “Odlaze u crnu sferu, plaćaju krijumčarima ogromne svote novaca koji njihove obitelji otplaćuju godinama poslije i kreću u neizvjestan put gdje znaju da ih vrlo vjerojatno čeka smrt”, komentira Kranjec i dodaje kako je EU licemjerna jer se s jedne strane  zgraža nad ovim tragičnim događajem, a s druge strane politika prema azilantima i migrantima je sve restriktivnija.

“Nisam imao izbora”

BBC donosi priču jednog od preživjelih brodolomaca koji je pobjegao iz Sirije u potrazi za boljim životom. Cilj mu je bio Velika Britanija. Uspio je.

“Slušali smo zvuk bombi kako padaju oko nas. Ja nisam to želio slušati i nisam imao drugog izbora. Želio sam doći u Europu. Ostavio sam ženu i djecu s roditeljima i otišao…

Krenuli smo u noći. Nas 400 do 415 naguranih na tom brodiću, dugačkom samo 12 metara. Kad sam to vidio želio sam odmah umrijeti.

Govorim čovjeku koji nas vodi – molim te pusti me. Ne želim ići. Evo ti, uzmi moj novac, ne želim  tim brodom.

On me gleda, situacija je postala vrlo opasna. Vrlo je nervozan, kaže mi: ubit ću te odmah ako odbiješ ići.

Odjednom, brod se razbio.

Svi su na brodu plakali. Muškarci, djeca. Sjećam se jednog, previše je plakao. Ridao je i govorio – zašto sam ovdje doveo svoju obitelj.”, ispričao je novinaru BBC-a.

“Ne mogu objasniti kako sam se osjećao kad sam vidio da ćemo biti spašeni, ne mogu opisati taj osjećaj, samo sam mislio na svoju obitelj. Svi smo smo plakali i zahvaljivali bogu”, dodao je.

Zatim je preko Milana i Calaisa došao do Dovera. Sakrio se u kamionu i prešao kanal. Zatražio je azil u Velikoj Britaniji i dobio ga je pa je svoju obitelj, suprugu i dvoje djece legalno doveo u London.

“Samo sam želio doći do Engleske, vjerovao sam da je to najbolje za mene. Reći ću vam zašto, znao sam engleski, učimo ga u Siriji, drugi razlog je posao, mi želimo raditi i u Engleskom se može lako naći posao.”, govori.

Novinar BBC-a pita ga zatim je li sve što je preživio bilo vrijedno ovoga što ima danas.

“Da, bila je to dobra odluka, ne toliko zbog mene nego zbog moje djece, u Siriji nema ni liječnika ni škola, svaki dan ljudi umiru, u Siriji je prije živjelo 22 milijuna ljudi, sad ih je samo 10”, zaključuje ovaj Sirijac, prenosi Index.