Adel Zaanoun: Novinari u Gazi su Hamasovi teroristi? Pa Izrael nam je dao dozvolu za rad!

Zaanoun, čuli smo kako je to biti novinar u Pojasu Gaze, ali možete li nam reći nešto više o tome? Kako je izgledao početak rata? Kako sada izgleda život u Gazi? Kako preživljavate?

"Ako ste novinar bilo gdje u svijetu, izloženi ste riziku. U Palestini, izloženi ste još većem riziku. U Gazi, u središtu ste vatre, pod vatrom. Možete poginuti u bilo kojem trenutku. Možete izgubiti obitelj, kolege, kuću, kao što se događa nama. Govorimo o 264 novinara koje je ubila izraelska vojska, neke od njih izravno, neke neizravno, neke u njihovim kućama, neke u uredima. Govorimo o stotinama kuća novinara, uključujući i moju. Kuća mi je potpuno uništena, baš kao i uredi. Ovaj rat je zaista vrlo poseban slučaj, vrlo različit, težak, rizičan, opasan rat. Nije kao prijašnji ratovi, mislim na četiri prethodna izraelska rata u Gazi. Ali u čemu je stvar? Najveći problem je u tome što kao lokalni novinari, palestinski novinari koji surađuju s međunarodnim ili lokalnim medijima, ne možemo zaštititi sebe, svoju obitelj i posao. Konstantno sve gubimo pod vatrom. Katkad je ta vatra usmjerena izravno na novinare jer Izrael ne želi vidjeti novinare."

Svaki put kad novinar bude ubijen u Pojasu Gaze ili većinom kada palestinski novinari budu ubijeni ili ranjeni u Pojasu Gaze, Izraelci obično kažu da su surađivali s Hamasom, da su teroristi i da rade za Hamas. Kako reagirate na to?

"Mislim da je vrlo jednostavno i lako optužiti bilo kojeg Palestinca u Gazi, na Zapadnoj obali, u Jeruzalemu, Izraelu ili Americi. Ako živi u Americi, vrlo ga je lako optužiti da radi za Hamas, bilo da je za Hamas ili protiv Hamasa, to je normalno. Mi kao Palestinci, ne možemo optuživati izraelske novinare, naše kolege novinare da sudjeluju u genocidu. Zašto? Zato što svi oni služe u vojsci u okviru nacionalne vojne obveze, kao Izraelci. Svi su oni bili vojnici od jedne do tri godine. Ali mi ih nismo optuživali. Možete vidjeti doseljenike... Neki novinari su doseljenici. To je suludo, zaista je suludo optuživati nas. Neki novinari poput mene odlaze u Izrael s izraelskom dozvolom. Kako možeš podržavati Hamas, a radiš u Izraelu?"

Imate izraelsku dozvolu za rad?

"Da! Dva dana prije rata bio sam u Izraelu. Pratio sam posljednje izbore prije rata, na kojima je Netanyahu pobijedio. Bio sam u Jeruzalemu i Tel Avivu. Pratio sam te izraelske izbore. To je suludo! To su gluposti!"

Održavate li kontakt s izraelskim kolegama?

"Da, naravno."

I što vam kažu?

"Većina njih nas podržava. Većina njih je protiv ubijanja novinara i protiv onoga što Izrael radi novinarima. Govorimo o našim kolegama, uključujući AFP. U našem uredu imamo izraelskog Židova i izraelskog Arapa. Izravno surađujem s njima u AFP-u. Reuters, AP, BBC... Oni su naši kolege. Možemo zajedno jesti... Ali ako govorimo o izraelskoj vojsci, vrlo radikalnoj izraelskoj vladi, to je sasvim drukčije. Imamo prijatelje Izraelce koji nisu novinari i koji podržavaju palestinsko pitanje i mir između Izraelaca i Palestinaca. Nisu svi Izraelci kao Ben-Gvir ili Smotrich. Nisu kao doseljenici koji ubijaju palestinske civile na Zapadnoj obali. Ondje nema Hamasa! Ali i dalje se događaju ubijanja i uhićenja. To je suludo!"

Očekujete li da će situacija uskoro postati bolja?

"Nadam se da će se pronaći rješenje. Ali mislim, ne želim govoriti kao političar, da će s Netanyahuom i ovom vladom vrlo teško doći do rješenja."

Sasvim mi je nezamislivo pokušati zamisliti kako izgleda vaš život u Gazi.

"Katastrofa! Naš život je katastrofa."

Kako izgleda vaš dan u Gazi?

"Kao novinar, čovjek, Palestinac i stanovnik Gaze, mislim da je budućnost vrlo mračna za nas, za nov naraštaj, za našu djecu. Vrlo mračna! U Gazi nema života. Ali ljudi iz Gaze, Palestinci, nemaju izbora. Kamo da odu, kako da žive? Izraelci su prije ovog rata zatvorili sve ceste. Mi ne podržavamo Hamas, ali u isti mah ne možemo prihvatiti, ne možemo se složiti s onim što Izrael radi novinarima, našim kolegama koji su ubijeni ili ranjeni i civilima u Gazi. Govorimo o 2,4 milijuna ljudi, većinom civila. Da, govorimo o Hamasu, Islamskom džihadu, borcima palestinskih frakcija. No to je sasvim druga priča! Ako se bore vojska i borci, to je normalno. Ali zašto su žrtve civili? Prema UN-u i međunarodnim organizacijama za ljudska prava, više od 80 % ubijenih u Gazi su civili. Što možemo učiniti?"

Što možete učiniti za svoju obitelj u Gazi? Kako možete ikomu pomoći? Kako ih možete zaštititi?

"To je vrlo teško. Moja majka, braća, od kojih su dvojica novinari, sestre, nećaci, rođaci - svi su u Gazi. Izgubio sam rođaka, brat moje majke je ubijen. Bio je civil. Sestra joj je također ubijena. Ubijena je i kći moje sestre, bila je mlada, imala je 20 godina. Izgubio sam rođakinju. Ubijena je sa svojim mužem i djecom. Veliko pitanje je zašto i kada će ova agresija, ovaj rat prestati? Dosta je! Zaista, dosta je!"

Kako ste uspjeli izaći iz Gaze i hoćete li se vratiti?

"Obitelji mi je otišla s obitelji kolege nakon šest mjeseci, ja sam otišao nakon 207 dana. Bilo je vrlo komplicirano. Naše obitelji je evakuirao AFP, Francuzi, ali evakuirane su u Katar, ne u Francusku. Bilo nam je veoma komplicirano napustiti Gazu. Ali mi patimo! Ovdje patimo! Jer naša obitelj je i dalje u Gazi, ne možemo im pomoći."

Mislite li da ćete se uskoro vratiti u Gazu?

"Naravno, želim se vratiti u Gazu. Ako Bog da, nadamo se da ćemo se vratiti."