Učinak zapadnih sankcija protiv Vladimira Putina slabi. Iako se Europska unija ističe svojim najstrožim mjerama dosad protiv ruskog ratnog stroja - uključujući djelomičnu zabranu uvoza nafte - sve je više raznih ustupaka, od izuzeća nafte iz naftovoda od sankcija do uklanjanja Putinovog omiljenog svećenika s popisa sankcioniranih.
Mađarski lider Viktor Orban, Putinov obožavatelj, očito igra veliku ulogu u razbijanju ujedinjene fronte. Međutim, rizik od zamora i opadanja morala ide i dalje od Budimpešte. Cijena udaranja Putina tamo gdje boli – energija – zaokuplja umove mnogih nacionalnih lidera u vrijeme visoke inflacije i gospodarskog usporavanja, kao i sumorni prizor ruskog napredovanja koji ponovno dobiva zamah nakon 100 dana borbe, piše Bloomberg.
Uz razlike u mišljenjima koje se šire unutar i izvan EU o tome kako bi kraj krize mogao izgledati, ovo ne sluti dobro za kratkoročnu perspektivu. Estonska premijerka Kaja Kallas, koja sada mora ponovno sastaviti svoju vladajuću koaliciju nakon raspada prošlog tjedna, želi nastaviti pritisak prema Moskvi. Ali priznaje da će odsad to biti sve teže, s malim izgledima za embargo na plin u sljedećem nizu restrikcija.
Drugačiji pristup
Vrijeme je za drugačiji pristup ili pauzu, kako kaže belgijski kolega estonske premijerke Alexander De Croo.
VEZANE VIJESTI
Ne postoji jednostavno rješenje za zamor od sankcija. Financijsko oružje je nesavršen alat koji je sklon neujednačenoj provedbi i neželjenim posljedicama. Opseg sankcija protiv Putinovog užeg kruga bez presedana, kao i ruskog financijskog sustava, zračnih prijevoznika i trgovine, pridonijet će padu ruskog bruto domaćeg proizvoda od 10% ove godine.
Ali to nije odvratilo ili zbacilo Putina.
Što je još gore, bilo je i nekih kontraproduktivnih učinaka. Rastuća cijena energije napunila je Putinove džepove dok je istodobno osiromašila uvoznike. Ruski prihod od nafte i plina ove će godine biti oko 285 milijardi dolara, prema procjenama Bloomberg Economicsa. Kad se tome pridoda i druga roba, brojka premašuje 300 milijardi dolara u ruskim deviznim rezervama zamrznutim zbog sankcija.
I dok zapljena jahti i vila bogatih oligarha daje dobar osjećaj, neugodno je vidjeti kako zapadne kompanije koje napuštaju Rusiju prodaju imovinu onim milijarderima koji su zapravo preveliki da bi bili sankcionirani.
Dugoročni odgovor
Čak i ako je dugoročni odgovor u tome da se protiv Rusije krene snažnijim i bržim mjerama, bit će od vitalnog značaja prvo ojačati ekonomsku obranu kod kuće. Barclays procjenjuje da bi potpuni embargo na ruski prirodni plin mogao smanjiti BDP eurozone za 4% u usporedbi s temeljnim scenarijem. Bez dodatne ekonomske potpore kućanstvima, proširit će se Orbanova retorika, koji neukusno uspoređuje energetske sankcije s ekonomskom “nuklearnom bombom”.
Već je istraživanje YouGova iz travnja pokazalo da je europsko javno mnijenje donekle proturječno: više od 30% ispitanika u sedam zemalja, uključujući Španjolsku i Italiju, zagovaralo je ulaganje u trgovinu i diplomaciju s Rusijom, a ne u obranu i sigurnost.
VEZANE VIJESTI
Bez svjetla na kraju ekonomskog tunela, raspoloženje javnosti moglo bi se potpuno promijeniti. Ako se ovaj rat razvuče i postane test morala, Zapad i EU imaju prednost u smislu resursa i ljudskog kapitala, kako je primijetio Miguel Otero Iglesias s Elcano Royal Instituta. Ali to dolazi s potrebom da se zaštite najranjiviji u društvu i fiskalna podrška bit će neizbježna, piše Bloomberg.
Zamor od sankcija
Mjere potpore u pandemijskom stilu trebale bi potaknuti sljedeće europske političke korake, bilo putem zajedničke strukture zaduživanja EU-ovog fonda za oporavak ili SURE zajmova ponuđenih članicama radi zaštite zapošljavanja. Jedinstvo će doista biti snaga u vrijeme rastućih kamatnih stopa i krhkih javnih financija, pogotovo kada Putin počne ograničavati opskrbu plinom zemljama koje ne igraju po njegovim pravilima.
Lako je pretpostaviti, kao što su to neki činili, da je linija podjele u ovom sukobu između onih koji žele popustiti Putinu i onih koji su na strani Ukrajine. Ovo nije ni točno, ni od pomoći. Talijanski primjer posebno je poučan. Prije Putinove invazije, Mario Draghi razmišljao je o dubljim plinskim vezama s Rusijom. Od tada podržava zabranu uvoza ruske nafte i podržava slanje teškog naoružanja u Ukrajinu unatoč domaćem političkom otporu.
Ipak, također je pozvao na zajednički odgovor na rastuće troškove energije i pozvao SAD da pažljivo razmisli o tome kako bi prekid vatre mogao izgledati. Budući da prijeti zamor od sankcija, Draghijev pristup, a ne Orbanov, trebao bi odrediti sljedeće korake Zapada, zaključuje Bloomberg, prenosi Index.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!