Njemačka se nakon dugo vremena ponovno nalazi pred izborima čiji je ishod potpuno neizvjestan: u nedjelju se očekuje tijesna borba za prvo mjesto između kršćanskih demokrata i socijaldemokrata, a potom i još neizvjesnije formiranje vladajuće koalicije nakon izbora.

Dok je sve od dolaska na vlast Angele Merkel 2005. na svim kasnijim izborima bilo jasno da će demokršćanska Unija CDU/CSU izići na njima kao pobjednik, ovogodišnji izbori su, dva dana prije izlaska građana na birališta, u pogledu rezultata potpuna nepoznanica.

Usprkos tomu što već nekoliko tjedana Socijaldemokratska stranka Njemačke (SPD) s kancelarskim kandidatom Olafom Scholzom u svim ispitivanjima javnog mnijenja vodi pred demokršćanskom Unijom CDU/CSU i njezinim kandidatom Arminom Laschetom, već je sad sigurno da niti jedna stranka koja osvoji najviše glasova neće imati dovoljno jaku većinu za sastavljanje vlade sa samo jednim partnerom.

Komplicirano formiranje mogućih koalicija

To se jedino ne odnosi na slučaj da Unija i SPD odluče i nakon osam godina nastaviti vladati tzv. velikom koalicijom.

Tijekom predizborne kampanje obje su stranke davale do znanja kako ne streme nastavku velike koalicije, ali isto je tako bilo i prije četiri godine kada su socijaldemokrati i demokršćani, nakon propalih pregovora između demokršćana, liberala i zelenih, ipak odlučili ponovno ući u koaliciju.

Ponovni ulazak u koaliciju s Unijom SPD je tada doveo do raskola unutar stranke, koja se na izvanrednom stranačkom kongresu tek tijesnom većinom odlučila za ponovni ulazak u vladu Angele Merkel, treću takve vrste od dolaska Merkel na vlast 2005.

Što se tiče treće najjače stranke, glavna kandidatkinja Zelenih na ovim izborima, Annalena Baerbock, gotovo da više i nema nikakvih izgleda postati kancelarkom, dok Zeleni trenutno uživaju podršku između 14 i 17 posto glasova. No njezina stranka će po svoj prilici igrati odlučujuću ulogu u formiranju sljedeće njemačke vlade.
Ako SPD u nedjelju osvoji najviše glasova Zeleni bi mogli ući u vladu sa socijaldemokratima i u kombinaciji sa strankom Ljevica ili liberalima.

U slučaju da kao pobjednik iziđe Unija CDU/CSU, Zeleni bi ovdje također u tročlanoj koaliciji s demokršćanima i liberalima odigrati presudnu ulogu.

Problematični partneri Ljevica i AfD

Protiv koalicije socijaldemokrata, zelenih i liberala (zbog stranačkih boja nazvana i Semafor-koalicija) govori činjenica da je šef liberala Christian Lindner u više navrata, pa tako i u četvrtak navečer, u posljednjem sučeljavanju stranaka,  ponavljao da je liberalima Unija svakako draži koalicijski partner od SPD-a, a Armin Laschet poželjniji kancelar od Olafa Scholza.

I koalicija SPD-a, Zelenih i Ljevice ima malo izgleda za realizaciju prije svega zbog nekih radikalnih stajališta unutar stranke Ljevica, posebice na vanjskopolitičkom planu. Ljevica u svom programu teži konačnom cilju ukidanja NATO-a i protivi se svim vojnim akcijama Njemačke u inozemstvu.

Osim toga dijelovi SPD-a s Ljevicom još uvijek imaju otvorene račune iz prošlosti. Ljevica je  nastala spajanjem stranke PDS (nasljednice DDR-ove režimske stranke SED) i pokreta WASG, dijela SPD-a koji se od matice stranke odvojio zbog nezadovoljstva neoliberalnom politikom tadašnjeg socijaldemokratskog kancelara Gerharda Schrödera.

Neki analitičari govore o mogućnosti formiranja manjinske vlade između SPD-a i Zelenih uz podršku Ljevice. No protiv te teorije govori činjenica da građani Njemačke ne vole političke eksperimente i do sada nikada zemljom nije vladala neka manjinska vlada.

U svemu tome jedno je sigurno: s desno-populističkom Alternativom za Njemačku (AfD) ne želi koalirati niti jedna druga stranka tako da je njihova oporbena uloga zajamčena i u sljedećem, 20. po redu sazivu Bundestaga.

Izbori koji donose mnogo novosti

Osim potpune neizvjesnosti do samoga kraja ovi izbori su još po nečemu novina: po prvi put u poslijeratnoj povijesti Njemačke aktualni kancelar, odnosno kancelarka, više se ne kandidira. Angela Merkel se nakon 16 godina na čelu zemlje povlači s političke scene, što je najavila još prije gotovo dvije godine.

Ovaj potez koji je, prema mišljenju mnogih, povezan s migrantskom krizom 2015/2016 i porastom popularnosti desno-populističke Alternative za Njemačku (AfD), bacio je Uniju u krizu iz koje se do sada nije oporavila.

To je posebno vidljivo u odabiru kandidata za kancelara. Izbor je u konačnici pao na predsjednika CDU-a Armina Lascheta iako su simpatije birača Unija bile na strani predsjednika CSU-a Markusa Södera.

Još je nešto novo na ovim izborima: zbog rekordno velikog broja birača koji su glasali pismenim putem, prve procjene na temelju izlaznih anketa, koje su proteklih godina vrlo precizno predvidjele izborne rezultate, ove godine možda neće biti tako precizne kako su najavili predstavnici instituta za  ispitivanje javnog mnijenja.

Posljednje ankete od četvrtka navečer dodatno pojačavaju neizvjesnost oko ishoda: prema ispitivanju “Politbarometer”, javnog servisa ZDF, Unija je smanjila prednost SPD-a na samo dva postotna boda pa bi 25 posto ispitanih biralo SPD, a 23 posto Uniju.

No kada je u pitanju pozicija kancelara, tu je socijaldemokrat Olaf Scholz, kao što je to bio slučaj i posljednjih tjedana, jasno ispred Unijinog Armina Lascheta. Scholza na poziciji kancelara želi vidjeti 47 posto ispitanih, a Lascheta samo njih 20 posto.

Još jedan aspekt ove izbore čini dodatno napetim i neizvjesnim do samoga kraja: prema gotovo svim ispitivanjima čak 35 posto onih koji su dali odgovor za koga će glasati izjavilo je kako još nisu u potpunosti sigurni hoće li u nedjelju zaista zaokružiti stranku za koju su se izjasnili u ispitivanju.