"Gospodar žohara" — mladi znanstvenik imenuje nove vrste po likovima iz Tolkiena i Pokémonima

Kada Cristian Lucañas ljudima kaže čime se bavi, reakcije su obično mješavina šoka i zbunjenosti, piše The Guardian.

„Većina me odmah pita – zašto?“ kaže 32-godišnji Lucañas, jedini entomolog na Filipinima specijaliziran za proučavanje žohara, zbog čega je stekao nadimak „Gospodar žohara“.

Prisjeća se da ga je jednom jedna osoba, očito zbunjena samim postojanjem tih kukaca, upitala:

„Je li Bog stvorio žohare?“

Drugi ga, pak, najčešće traže savjete kako ih što učinkovitije ubiti.

Nezasluženo loš ugled

Žohari imaju ozbiljan problem s ugledom.

Više su puta proglašavani među najomraženijim kukcima na svijetu – čak omraženijima od komaraca, jednih od najsmrtonosnijih životinja na planetu.

Odbojnost prema njima seže tisućama godina unatrag. Stari Egipćani koristili su čarolije kako bi otjerali „odvratne“ žohare, a postoji čak i poseban naziv za strah od njih – katsaridafobija.

Lucañas smatra da su žohari potpuno pogrešno shvaćeni.

„Naravno da su kućni žohari neugodni za vidjeti“, kaže, ali objašnjava da su štetnici koji trče po kuhinjama ili izlijeću iz odvoda uglavnom njemački ili američki žohari, koji predstavljaju tek mali dio od nekoliko tisuća vrsta žohara koje postoje u svijetu.

„Oni nisu dobar predstavnik svih ostalih žohara“, dodaje.

Većina žohara nikada ne dolazi u kontakt s ljudima

Većina vrsta žohara uopće ne živi u blizini ljudi.

Na Filipinima ih se može pronaći duboko u špiljama i prašumama, gdje Lucañas, istraživač sa Sveučilišta Filipini Los Baños, provodi velik dio vremena promatrajući njihovo ponašanje i tražeći još neopisane vrste.

Žohari imaju ključnu ulogu u ekosustavima. Razgrađuju organski otpad i pretvaraju ga u hranjive tvari, služe kao plijen gušterima i pticama, a neke vrste čak raspršuju sjeme ili oprašuju biljke.

Od riba do žohara

Lucañas u početku nije planirao proučavati žohare.

Želio je istraživati ribe, no profesor ga je potaknuo da se posveti kukcima.

Godine 2013., kao student preddiplomskog studija, sudjelovao je u istraživanju špilja na otoku Polillo, gdje je otkrio dotad nepoznatu vrstu zlatno obojenog žohara Nocticola gonzalezi.

Znanstveno ime dobio je u čast profesora Juana Carlosa T. Gonzaleza s Instituta za biološke znanosti Sveučilišta Filipini Los Baños.

Neslužbeno je, međutim, prozvan „zlatnim žoharom“, prema filipinskoj legendi da su japanski vojnici tijekom Drugoga svjetskog rata na Filipinima zakopali golema blaga opljačkanog zlata.

Žohari mogu biti plavi, zeleni ili nalik kornjašima

Od tada je Lucañas opisao još osam novih filipinskih vrsta žohara te sudjelovao u opisu još šest vrsta iz drugih zemalja.

Neke je nazvao prema likovima iz Tolkienovih djela i Pokémona. Žohari su, kaže, nevjerojatno raznoliki. Postoje vrste gotovo svih boja – od jarko plave i svijetlozelene do metalnih nijansi. Njihovo ponašanje također može iznenaditi.

„Postoje žohari koji izgledaju poput kornjaša, neki se mogu sklupčati u kuglu, a neki skaču poput zrikavaca“, kaže Lucañas.

Termiti su zapravo društveni žohari

Termiti, koji su evolucijski gledano eusocijalna skupina žohara, također su nepravedno podcijenjeni.

Jednako su marljivi i organizirani kao mravi te žive u složenim društvenim zajednicama. Ljudi ih uglavnom smatraju štetnicima koji uništavaju kuće. No u šumama imaju nezamjenjivu ulogu u razgradnji drva.

„Da se hranjive tvari pohranjene u drvu ne vrate u tlo, ostale bi zarobljene u deblu. Ekosustav ih tada ne bi mogao ponovno iskoristiti za druge organizme i biljke“, objašnjava.

Među najugroženijim skupinama životinja

Na globalnoj razini beskralježnjaci, osobito kukci, nestaju alarmantnom brzinom, premda najveći dio sredstava za zaštitu prirode i dalje odlazi na karizmatičnije životinje.

Godine 2019. dvije filipinske špiljske vrste – slijepi špiljski žohar iz Antipola (Nocticola caeca) i Simonov špiljski žohar (Nocticola simoni) – uvrštene su među ugrožene vrste, dok je još pet vrsta žohara proglašeno ranjivima.

Bila je to prva godina u kojoj su žohari uopće uvršteni na nacionalni popis ugroženih vrsta, jer dotad nije bilo dovoljno znanstvenih podataka o njima.