Sporazum vrijedan više milijardi dolara kojim Rusija pumpa plin kroz Ukrajinu u Europsku uniju bliži se isteku na kraju godine te će EU tražiti plin negdje drugdje.
Ipak, za nekoliko zemalja – prije svega Austriju, Slovačku i Mađarsku – ova mogućnost predstavlja veliku dilemu, piše Politico.
Za razliku od velikog dijela EU-a, njih tri se još nisu odvikle od ruskog plina. Iz političkih i pragmatičnih razloga, svaka je zemlja ostala povezana s energijom iz Moskve. Ukrajinski plinovod osigurao im je ključnu vezu. Ta je karika sada na udaru, a ove tri zemlje bi uskoro mogle tražiti alternative. Opcije postoje, ali svaka promjena statusa quo izazvat će troškove.
98 posto ovisni o ruskom plinu
Nakon sveobuhvatnog ruskog napada na Ukrajinu početkom 2022., veliko oslanjanje Europe na agresorov plin postalo je neposredan problem jer je Moskva prekinula dotok preko plinovoda Sjeverni tok i Jamal-Europa — dvije ključne energetske veze s EU-om, navodi Politico.
Europa je brzo uspostavila ravnotežu. Obalne zemlje izgradile su kapacitete za dovod ukapljenog prirodnog plina (LNG) iz Sjedinjenih Država, te su potpisani novi ugovori. Do 2023. ruski plin iz plinovoda činio je samo 8 posto uvoza energije u EU, što je pad s preko 40 posto 2021. godine.
Ipak, nekoliko cjevovoda je nastavilo pumpati plin, uključujući jedan koji je išao kroz Ukrajinu i radio prema predratnom ugovoru. Za EU u cjelini, ruta je bila uglavnom zastarjela – samo oko 5 posto uvoza plina u 2023. stiglo je ukrajinskom rutom.
Ali za srednju i istočnu Europu put je ključan. Uvučene s mora, zemlje se nisu tako lako okrenule uvozu LNG-a i nastavile su crpiti ruski plin. “To nije veliki dio ukupne europske opskrbe plinom, ali je zaista važan izvor opskrbe tamo gdje ide”, rekla je Samantha Gross, direktorica Inicijative za energetsku sigurnost i klimu na Institutu Brookings.
Na dvogodišnju obljetnicu rata, Austrija je objavila vijest da je još uvijek 98 posto ovisna o ruskom plinu, a većina toga dolazi preko Ukrajine. Slovačka je također dobila nekoliko milijardi kubičnih metara plina kroz plinovod, dok Mađarska uzima manje ruskog plina preko Ukrajine, ali se duboko oslanja na energiju Moskve u cjelini.
Međunarodna agencija za energetiku upozorila je prošli tjedan da potencijalni zastoj ukrajinskog plinovoda predstavlja “ključnu neizvjesnost” za Europu ove zime.
“Dok je ruski plin koji je tranzitirao preko Ukrajine zadovoljio samo mali udio ukupne potražnje za plinom u EU-u 2023., zaustavljanje tih tranzitnih tokova značajno bi utjecalo na neka tržišta srednje i istočne Europe i Moldaviju”, navodi se.
“Ostaju na repu”
Trenutačno zemlje EU-a koje se oslanjaju na ukrajinski plinovod u biti dobivaju ruski plin što jeftinije mogu bez ovisnosti o posrednicima koji ga preprodaju po višim cijenama.
“Ako se taj plin prekine, oni su povezani s ostatkom Europe, pa će biti moguće da dođu do opskrbe”, rekla je Gross. “Ali umjesto da budu na prednjem kraju cijevi… oni će biti na repu.”
Naletjeti na stražnji dio cijevovoda bila bi velika neugodnost. Bili bi potrebni novi ugovori, dizajnirane nove rute — bilo za LNG koji vijuga svojim putem od obale ili za plin iz plinovoda iz drugih zemalja koji bi zamijenio izgubljene ruske ulaze. U svakom slučaju, troškovi bi bili znatni.
“Ako taj plin dolazi u Europu kao LNG, gotovo je sigurno da će biti skuplji nego što je bio ruski plin iz plinovoda”, rekla je Gross. “Važan razlog zašto se Europa u početku toliko oslanjala na ruski plin iz plinovoda je taj što je bio jeftin.”
U konačnici, to je “više pitanje cijene, manje količine”, rekao je Christoph Halser, analitičar za plin i LNG za RystadEnergy.
Slovačka i Austrija već su pronašle alternativne izvore plina kroz dogovore s obližnjim zemljama poput Turske. Mađarska bi, u međuvremenu, mogla odbaciti prijedlog i nastaviti se oslanjati na ruski plin preko Srbije.
Sve te alternative imaju svoju cijenu, bilo da se radi o skupljem LNG-u ili, u slučaju Mađarske, o oslanjanju na jedan cjevovod. U svakom slučaju, plin će nastaviti teći.
Dok bi se zatvaranje najakutnije osjetilo u srednjoj i istočnoj Europi, cijela bi EU mogla osjetiti “učinke valova”, rekla je Gross. Kako se postojećom plinskom infrastrukturom sve teže upravlja, tržišta će postati tješnja, s manje prostora za pogreške ako postoje problemi s opskrbom.
Ukrajinski plinovod bi također mogao nastaviti pumpati plin. Dok je Kijev odbio pregovarati o obnovi izravno s Moskvom, u tijeku su pregovori s Azerbajdžanom bogatim fosilnim gorivom o preuzimanju ugovora.
Međutim, ostaju pitanja može li Azerbajdžan proizvesti dovoljno plina da zamijeni sav nekadašnji ruski izvoz – ili bi samo služio kao posrednik, mijenjajući “ruski plin” u “azerski plin” prije nego što ga pošalje dalje ukrajinskim plinovodom.
“Vrlo je malo vjerojatno da će bilo koji plin koji se prodaje kao plin podrijetlom iz Azerbajdžana zapravo biti azerbejdžanskog podrijetla”, rekla je Aura Săbăduș, stručnjakinja za tržišta plina u robno-obavještajnom divu ICIS. “Azerbajdžan nema proizvodni kapacitet da zadovolji potražnju u južnoj, srednjoj i istočnoj Europi i malo je vjerojatno da će mu Rusija dopustiti da koristi svoju mrežu plinovoda za tranzit plina.”
Čak i u tom scenariju, cijene bi vjerojatno malo porasle. I, naravno, Rusija bi profitirala.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!