Nakon Islanda još jedna europska zemlja razmatra ulazak u EU: "Moramo biti spremni"

U restoranu u predgrađu norveške prijestolnice skupina proeuropskih aktivista pokušava učiniti nešto što desetljećima nije uspjelo – ponovno otvoriti raspravu o ulasku Norveške u EU.

Sada bi napokon mogli dobiti priliku. No poticaj za to ne dolazi iz Osla, nego iz Reykjavika.

Island će u kolovozu održati referendum o pokretanju novih pregovora za pristupanje EU-u, što bi Norveškoj moglo dati priliku da pitanje članstva ponovno vrati u fokus politike.

„Ovog ljeta moramo dosegnuti kritičnu masu kada je riječ o pitanju EU-a”, rekla je Trine Lise Sundnes, zastupnica Laburističke stranke i predsjednica proeuropskog Europskog pokreta, organizacije koja već 80 godina zagovara ulazak Norveške u Uniju. Pogledavši okupljene u restoranu dodala je: „Ako to želimo postići, potreban nam je svaki od vas.”

Norveška i Island imaju sličan odnos s Europskom unijom – duboko su integrirani u jedinstveno tržište, ali nisu punopravne članice, što mnogim građanima odgovara. No ako bi Reykjavik krenuo prema Bruxellesu, to bi moglo ozbiljno promijeniti postojeće trgovinske i institucionalne odnose te dodatno izolirati Oslo u njegovu sadašnjem položaju. Norveški zagovornici ulaska u EU smatraju da je to rijetka prilika.

„Ako Island glasa za, i u Norveškoj će se otvoriti rasprava o tome trebamo li se pridružiti EU-u”, rekla je Sundnes u intervjuu za WELT, koji je, kao i POLITICO, dio mreže Axel Springer Global Reporters Networka. „Moramo biti spremni.”

Drugačija Unija

Norvežani su o članstvu u EU-u glasali dvaput, a oba puta tijesna većina bila je protiv. No mnogo se toga promijenilo od posljednjeg referenduma prije više od 30 godina.

„EU o kojem smo raspravljali 1994. više ne postoji”, rekla je Sundnes.

Norveška je članica Europskog gospodarskog prostora (EEA), šengenskog prostora i ima više od stotinu bilateralnih sporazuma s EU-om, zbog čega je već snažno povezana s Unijom u gospodarskom smislu. Svake godine plaća stotine milijuna eura doprinosa i naknada.

Posljednjih godina EU je postao važan akter i u drugim područjima politika, osobito kao odgovor na krize poput pandemije koronavirusa i ruskog rata protiv Ukrajine.

No status zemlje koja nije članica ima i nedostatke. Norveška nije automatski uključena u europske sporazume, nego mora zasebno pregovarati o pristupu svakom od njih. Također, izostavljena je iz carinskih pitanja, što je stvaralo probleme, primjerice u trgovinskim sporovima sa SAD-om.

„Više od 30 godina dobro živimo s EEA sporazumom”, rekla je Sundnes. „Ali prerastamo ga. Više nije dovoljan za svijet u kojem danas živimo.”

Podijeljena Norveška

Alexander Fossen Lange na stvari gleda potpuno drukčije. Sjedi u uredu udruge „Ne EU-u” u središtu Osla, gdje golema slika prikazuje idilični fjord dok se političari EU-a goste za stolom prekrivenim norveškom zastavom.

Kada je 1994. održan referendum, udruga je imala više od 100 tisuća članova, uglavnom iz sindikata i lijevih stranaka.

„Vjerujem da je to imalo ključnu ulogu u tome što je Norveška tada rekla ‘ne’. To je naša ponosna povijest”, rekao je Lange.

Protivnici članstva dolaze i s lijeve i s desne strane političkog spektra, premda iz različitih razloga.

Ljevica strahuje za snažna radnička prava te zaštitu domaće poljoprivrede i ribarstva, koji nisu obuhvaćeni europskim pravilima i opstaju zahvaljujući velikim državnim subvencijama.

„Naša poljoprivreda organizirana je vrlo decentralizirano, a sustav pregovaranja o plaćama potpuno je drukčiji nego u EU-u”, rekao je Lange. „Mnoge stvari jednostavno se ne uklapaju.”

No zagovornici članstva smatraju da su ti argumenti zastarjeli.

„Zadaća političara trebala bi biti sagledati društvo u cjelini i procijeniti kakve koristi možemo imati”, rekao je Mihajlo Samardžić, član mladih Europskog pokreta i aktivist Konzervativne stranke.

Dodaje kako je važnost poljoprivrede ionako oslabila te da bi norveški poljoprivrednici i ribari dobili veće tržište za izvoz.

Posebno ističe činjenicu da se više od 90 posto europskih zakona već primjenjuje u Norveškoj, iako zemlja nema utjecaj na njihovo donošenje.

„Kad direktive preko EEA sporazuma stignu u Norvešku, sve je već odlučeno. Nemamo više o čemu pregovarati”, rekao je Samardžić. „Da imamo predstavnike u institucijama EU-a, mogli bismo sudjelovati u oblikovanju pravila koja snažno utječu na naše živote.”

"Dovoljno dobro"

S druge strane političkog spektra, važnu ulogu imaju pitanja suvereniteta i nacionalnog identiteta. Desna Progresivna stranka, koja vodi u anketama i snažno se protivi članstvu, kritizira i sve širu regulaciju iz Bruxellesa.

„Želimo blizak odnos s EU-om”, rekao je Himanshu Gulati iz Progresivne stranke. „Ali smatramo da bi se EU trebao više baviti temeljnim pitanjima poput trgovine i konkurentnosti, a manje stvarima koje države mogu same uređivati.”

Dodao je kako za uspješnu suradnju s europskim zemljama nije potrebno punopravno članstvo.

„Naš sadašnji aranžman dovoljno je dobar.”

No zbog rastućih geopolitičkih napetosti i sve većih sumnji u američku podršku unutar NATO-a, EU postaje važniji sigurnosni faktor, smatra Fredrik Carstens, glavni tajnik Liberalne stranke.

„Više ne možemo računati na SAD, možda nikada više”, rekao je. „U ovakvoj geopolitičkoj situaciji vrlo je opasno ostati sam. Norveška je danas vjerojatno jedna od najranjivijih država Europe.”

S njim se slaže i čelnica Konzervativne stranke Ine Eriksen Søreide.

„Po mom mišljenju, i mišljenju moje stranke, Norveška bi najbolje prošla kao punopravna članica EU-a”, rekla je za POLITICO u ožujku.

Hoće li treći put biti sreća?

Ipak, većina Norvežana zasad ne pokazuje velik interes za ovu raspravu. Prema anketama, podrška članstvu raste tek blago, ali raste broj neodlučnih, osobito među mladima.

„Rođeni smo nakon posljednje velike rasprave o EU-u. U školama gotovo ništa ne učimo o Europskoj uniji”, rekao je 22-godišnji Samardžić.

Europski pokret zato želi promijeniti ton rasprave – od emocionalne prema racionalnoj.

Jedan od ključnih ciljeva ovog ljeta jest objasniti građanima što bi islandski ulazak u EU značio za Norvešku.

„Ljudi su zadovoljni EEA sporazumom”, rekla je Sundnes. „Ali ako Island izađe iz tog okvira, ostali bi samo Norveška i Lihtenštajn. To bi potpuno promijenilo situaciju.”

No vladajuća Laburistička stranka i dalje je oprezna. Strahuju da bi nova rasprava mogla ponovno duboko podijeliti društvo, kao 1994.

„Tada su podjele bile vrlo oštre”, rekla je Sundnes. „Ali ne možemo izbjegavati raspravu samo zato što je teška.”

Istaknula je i kako treba pažljivo odabrati trenutak jer bi treći neuspjeh mogao zatvoriti vrata za nova desetljeća.

Upravo zato islandski model vidi kao mogući putokaz – građani ondje prvo glasaju o nastavku pregovora, a tek kasnije o samom članstvu.

„Predugo smo dopuštali protivnicima EU-a da određuju narativ”, zaključila je Sundnes na kraju okupljanja u predgrađu Osla. „Vrijeme je da se to promijeni.”