Sarkozy je već napisao memoare o svojih 20 dana u zatvoru. Evo što u njima piše

“Dnevnik zatvorenika” bivšeg francuskog predsjednika stiže u sve dobre zatvorske knjižnice i knjižare 10. prosinca, ali POLITICO je dobio primjerak unaprijed i pročitao ga.

Za podsjetnik, Sarkozy proveo je 20 dana u zatvoru, a njegova knjiga ima 216 stranica — što je nešto manje od 11 stranica po danu boravka iza rešetaka.

Sarkozy, 70, završio je u zatvoru nakon što je proglašen krivim za to što je dopustio “bliskim suradnicima” i “neslužbenim posrednicima” da pokušaju pribaviti financiranje njegove predsjedničke kampanje 2007. od režima Moammara Gaddafija u Libiji. Time je postao prvi bivši francuski šef države koji je završio iza rešetaka još od nacističkog suradnika Philippa Pétaina.

“Hotel niske kategorije”

“Želim jasno reći da ovo nije roman,” piše Sarkozy u uvodu, čime ruši i posljednju nadu da bi knjiga mogla imati zanimljiv narativni luk, a ne biti tek prikaz boravka jednoga čovjeka u zatvoru kraćeg od tri tjedna, uz dvojicu tjelohranitelja u susjednoj ćeliji.

Što se tiče napetosti, nema je mnogo, jer Sarkozy svoju zatvorsku ćeliju opisuje kao “hotel niske kategorije.” I to, naravno, podrazumijeva da čitatelj povjeruje kako je Sarkozy ikada odsjeo u Ibis budget hotelu (doručak nije uključen, pogled na parkiralište).

Sarkozyjevo privikavanje na život iza rešetaka daje zanimljiv uvid u čovjeka koji je uživao u bogatstvu i čarima slave. Na početku pokušava otvoriti prozor i “odmah je požalio” zbog buke koju je time izazvao. “Jedan zatvorenik neumorno je udarao rešetke svoje ćelije metalnim predmetom. Ta je buka trajala nekoliko minuta. Meni se činilo beskonačno. Atmosfera je bila prijeteća. Dobrodošli u pakao!”

Nije jasno je li taj zatvorenik koji je udarao rešetke bio isti onaj “susjedni zatvorenik [koji] je dio vremena pjevao ‘Kralja lavova’, a drugi dio lupao žlicom po rešetkama ćelije.” Nadajmo se da nije bila jušna žlica, jer bi to bio ogroman gaf, piše Paul Dallison za POLITICO.

"Nikad nisam osjetio tvrđi madrac"

Srećom, unatoč buci i neadekvatnom krevetu — “Nikad nisam osjetio tvrđi madrac, čak ni tijekom vojnog roka” dok su “jastuci bili od nekog čudnog materijala, možda plastike, a pokrivači su bili pokrivači samo po imenu” — Sarkozy je prve noći uspio spavati do 7 ujutro. I to unatoč tome što je znao da će “moji budući susjedi biti, ovisno o slučaju, islamski teroristi, silovatelji, ubojice ili dileri droge. Divna perspektiva!”

U knjizi ima i lijepih detalja, uključujući to da je njegova ćelija bila prilagođena “zatvorenicima smanjene pokretljivosti, na primjer osobama u invalidskim kolicima.” Kao rezultat toga, “zrcalo je bilo čvrsto pričvršćeno na zid na visini koja mi je omogućavala da jasno vidim sve detalje remena svojih hlača. S druge strane, morao sam se potpuno sagnuti da očešljam kosu ili podrežem bradu.” Srećom, Sarkozy je visok samo 1,65 metara (ili 5 stopa i 5 inča, ako vam je draže), dosta ispod francuskog prosjeka.

Detalji dnevne rutine

Dobivamo i detalje dnevne rutine. “Rano ustajanje. Odmah namjestiti krevet. Oprati se, obrijati, uredno se odjenuti. Bez pidžame, bez nemara.” To bi bio sjajan moto obitelji Sarkozy: Sine pyjamatibus, sine negligentia.

Ručak donose skandalozno rano, u 11:30, “a ja zaista nisam imao apetita. Ne mislim da sam puno propustio odbivši obrok u malim plastičnim pladnjevima, koji, bez namjere da uvrijedim onoga tko ih je pripremio, nisu izgledali osobito primamljivo.” Kasnije kaže da mu je miris tih pladnjeva “izazvao mučninu” i žali se na “razmočenu baguette” ponuđenu za ručak. Da budemo pošteni, to stvarno zvuči grozno.

Dan provodi čitajući. Prije odlaska u zatvor Sarkozy je za Le Figaro rekao da će ponijeti primjerak Dumasova “Grof Monte Cristo” — priču o čovjeku koji pobjegne iz zatvora nakon što je lažno optužen za izdaju i zatvoren bez suđenja — kao i biografiju Isusa Krista Jean-Christiana Petitfilsa (koja priča priču o, pa, vjerojatno znate kako ta završava).

Tu je i uobičajena pauza za tjelovježbu. “Šetnje u dvorištu bile su nadrealne,” piše Sarkozy. “Razmijenilo se malo riječi. Svaki čovjek ostao je zaključan u svojim mislima, svojoj priči. Bol ljude čini šutljivima. Patnja rijetko voli buku.” Osim ako ne lupate žlicom po rešetkama dok pjevate “Circle of Life.”

Svaki dan koristi sprave u teretani, zamišljajući da trči kroz šumu Saint-Léger-en-Yvelines ili uz obalu Cap Nègre.

Nažalost, tuširanje nakon vježbanja bilo je izazov. “Vjerojatno iz straha da se zatvorenik ne bi objesio, nije bilo tuša s glavom, samo tanki mlaz vode.”

Dodaje: “Najgore je bilo to što bi se taj tanki mlaz vrlo brzo zaustavio, kao da je na tajmer. Stalno ste morali tražiti gumb i pritiskati ga” — što zvuči kao tuševi u bilo kojem javnom bazenu.

“Kakva noćna mora! Što smo učinili da zaslužimo sav ovaj užas?”

Prije samog zatvora ima i dragocjenih trenutaka iz predzatvorskog života. Prve riječi njegove supruge Carle Bruni nakon buđenja bile su: “Kakva noćna mora! Što smo učinili da zaslužimo sav ovaj užas?” — što je definitivno način na koji govore obični ljudi.

Sarkozy piše i o susretu s aktualnim predsjednikom Emmanuelom Macronom u Elizejskoj palači, nekoliko dana prije odlaska u zatvor. “Nisam mu imao što reći i nisam imao velikog interesa za prijateljski razgovor.” Macron je ipak rekao Sarkozyju da će ga prebaciti u drugi, navodno sigurniji, zatvor. Sarkozy nije htio ni čuti i odbio je “povlašteni tretman” — osim tjelohranitelja u susjednoj ćeliji.

Spominje brojne političke figure

Bruni ga, naravno, redovito posjećuje, ali Sarkozy otkriva da je posjet zatražio i bivši premijer Michel Barnier. Nakon što je bio EU-ov glavni pregovarač za Brexit, Barnier je navikao na nemoguće sumorne uvjete.

Spominje i mnoge druge političke figure. Sarkozy zahvaljuje čelnici krajnje desnice Marine Le Pen na podršci, a čelniku krajnje ljevice Jean-Lucu Mélenchonu na tome što nije rekao ništa. No napada svoju izbornu suparnicu Ségolène Royal jer je “bez trunke ironije tvrdila da je izgubila izbore 2007. zbog Gaddafijeva novca!” te kaže da je bivši ministar unutarnjih poslova Bruno Retailleau “redovito zvao, ali ništa više nije javno učinio.”

Srećom, nakon tih 20 dana “pakla”, održava se žalbena rasprava i Sarkozy je pušten iz zatvora te može početi pisati svoje zatvorske dnevnike — baš na vrijeme da postanu božićni bestseler (možda).