Stiže li "spermagedon"? Zašto ljudi diljem svijeta imaju sve manje djece

Val sve manjeg broja rođene djece zahvatio je velik dio svijeta. U Velikoj Britaniji stopa fertiliteta 2025. pala je na rekordno niskih 1,39 djece po ženi, a sličan trend bilježi se diljem razvijenog svijeta. Camilla Cavendish, autorica knjige "Generation Maybe", smatra da je riječ o dubokoj demografskoj promjeni iza koje ne stoji jedan, nego čitav niz društvenih, ekonomskih i bioloških razloga.

Među njima su sve teže pronalaženje partnera, širenje neobaveznih odnosa, aplikacije za upoznavanje, nesigurni i zahtjevni poslovi, nedostatak pristupačnih stanova te odgađanje roditeljstva. Cavendish spominje i strah od poroda, sve zahtjevnija očekivanja od roditelja, nestanak podrške zajednice te zabrinutost zbog budućnosti i klimatske krize.

"Spermagedon"

Tu je i ono što naziva "spermagedonom" – zabrinutost zbog pada broja spermija kod muškaraca. Cavendish naglašava da istraživanja o tome još nisu konačna, ali navodi studiju koja je izazvala veliku pozornost tvrdnjom da bi, nastavi li se trend zabilježen 2017., do 2045. prosječan muškarac na Zapadu mogao imati gotovo nultu koncentraciju spermija, zbog čega bi većini parova za začeće mogla biti potrebna medicinski potpomognuta oplodnja.

Ulogu ima i biološki sat. Cavendish kaže da ju je iznenadio broj žena koje su joj rekle da nisu shvatile da su predugo čekale s djecom. Istodobno upozorava da problemi s neplodnošću pogađaju i muškarce i žene.

Mladi sve nesigurniji

Cavendish u intervjuu za The Guardian ističje da je očekivala kako će klimatska anksioznost biti jedan od glavnih razloga zbog kojih ljudi odustaju od djece. No kao još važniji problem nametnula se nesigurnost. Velik broj mladih i dalje živi s roditeljima, teško dolazi do vlastitog stana i nema osjećaj ekonomske stabilnosti potreban za osnivanje obitelji.

Uz to se širi pesimizam prema budućnosti. Neki ekonomisti i demografi smatraju da na odluku o djeci utječe i to vjeruju li ljudi da će budućnost biti bolja od sadašnjosti. Cavendish kaže da među mnogim mladima s kojima razgovara prevladava upravo suprotan osjećaj.

Zanimljivo je i koliko se ljudi brzo prilagođavaju demografskim obrascima zemlje u kojoj žive. Cavendish navodi da druga generacija Somalaca u Norveškoj prosječno ima dvoje djece, dok je u Somaliji prosjek sedmero. Fertilitet turskih useljenika u Nizozemskoj, tvrdi, izjednačio se s domaćim stanovništvom, dok su Poljakinje nakon preseljenja u Englesku imale više djece od svojih vršnjakinja koje su ostale u Poljskoj.

Što pad nataliteta znači za društvo?

Dugotrajan pad broja rođenih znači starenje stanovništva i sve veći pritisak na mirovinske i socijalne sustave. Cavendish smatra da postojeći modeli nisu dugoročno održivi te da male promjene neće biti dovoljne.

Jedno od mogućih rješenja mogla bi biti migracija. Dok Europa ubrzano stari, zemlje poput Nigerije nastavljaju snažno rasti. Cavendish navodi procjene pojedinih akademika prema kojima bi se države uskoro mogle početi intenzivno natjecati za useljenike jer njihovi socijalni sustavi neće moći podnijeti sadašnju demografsku strukturu.

Cavendish zaključuje da globalni pad nataliteta nije samo demografsko ili ekonomsko pitanje.

"To je priča o ljubavi. Priča je to o okruženju, klimi, stanovanju, nejednakosti i starosti", kaže, dodajući da se u pozadini svega nalazi i dubok pesimizam prema budućnosti.