Tadić: "Postoji tehnologija s kojom bi se sav otpad u Gospiću spalio za samo 110 dana. No jedno pitanje je ključno"

Za to vrijeme građani su, ne samo u Gospiću, opravdano zabrinuti i silno nepovjerljivi spram zasad donesenih interventnih odluka poput one o spaljivanju dijela neopasnog otpada iz Gospića u cementarama u Našicama i Koromačnom.

Neki, pak, stručnjaci u medijima i na društvenim mrežama predlažu moguća rješenja.

Jedno takvo dao je i nuklearni fizičar Tonči Tadić u objavi na Facebooku. Riječ je o plazma-rasplinjavanju otpada (Plasma-gasification of Waste) a Tadić ga je ponudio na primjeru postrojenja koje je 2002. godine izgrađeno u gradu Utashinai na Hokkaidu, najsjevernijem otoku Japana.

"Rasplinuli bi i sve ostale grozomorne deponije"

"Postrojenje kakvo je na Hokkaidu napravio Westinghouse košta 94 milijuna eura, a ovo u Gospiću (otpad) bi rasplinulo za 110 dana. Nakon toga bi rasplinulo sve ostale grozomorne deponije opasnog otpada u Hrvatskoj. Uključujući i one po samom Zagrebu", napisao je Tadić u objavi na Facebooku.

Ukratko, plazma-rasplinjavanje je termodinamički proces u kojemu se organska tvar (otpad) na temperaturama višima od 1.200 stupnjeva Celzijevih pretvara u sintetički plin.

"Naglasak je na sagorijevanju na vrlo visokim temperaturama prilikom čega se razgrađuju organske molekule te separaciji ispušnih plinova koji ne odlaze u atmosferu niti se filtriraju, nego se doslovce vode na frakcijsku destilaciju, kao da je riječ o rafineriji. I onda se tamo izdvaja sve što se može: sumporna kiselina, klorovodična kiselina i razni drugi spojevi pa na kraju ostaje sintetski plin pogodan za plinsku turbinu. Taj se proces odvija bez kisika. Otpad se pretvara u sintetički plin, a ono što se ne da rasplinuti i separirati teče s donje strane reaktora kao lava. Ne stvara se nikakav opasni pepeo. Ekstremna toplina pretvara sve anorganske tvari u kemijski inertnu, staklastu trosku. Ova troska kapsulira teške metale, ne može ispuštati toksine i sigurno se prodaje kao agregat za izgradnju cesta ili betonske blokove", pojasnio nam je Tadić.

Može se obraditi 300 tona otpada dnevno

Da bi sve to radilo, dodaje, potrebne su tri dijamantne mlaznice koje sagorijevaju zemni plin i zapravo su jezgra reaktora. A čitav proces ekološki je održiv.

Takvo postrojenje može obraditi i do 300 tona otpada dnevno pa otuda Tadićev izračun da bi sav otpad u Gospiću u punom pogonu takvog postrojenja mogao biti spaljen za otprilike 110 dana.

Postrojenje u Utashinaiju, dovršeno 2002. godine, a otvoreno 2003. s tehnologijom američkog Westinghousea, jedne od vodećih svjetskih kompanija za nuklearnu tehnologiju i energetsku opremu, zatvorena je 2013. godine. No razlog nije bio u neuspjeloj tehnologiji. Tvrtka koja je upravljala postrojenjem, Hitachi Metals, takvu je odluku donijela zbog operativnih teškoća i nedostatka komunalnog otpada kao sirovine. U Japanu, gdje je kultura recikliranja otpada vrlo visoka, nije se moglo osigurati dovoljno dnevnih količina otpada da bi postrojenje opstalo kao ekonomski isplativo. No tehnologija plazma-rasplinjavanja otpada, razvijena još 1960-ih godina, funkcionira drugdje.

Uništavanje najopasnijeg otpada

Prema podacima iz infografike dostupne OVDJE u svijetu je 2020. godine bilo dvadesetak postrojenja za plazma-rasplinjavanje otpada. A prema podacima sa stranice ce.eco slično postrojenje postoji u Brașovu u Rumunjskoj s kapacitetom obrade 100 tisuća tona otpada godišnje. Najveće takvo postrojenje u svijetu izgrađeno je 2008. u Puneu, osmom najmnogoljudnijem gradu u Indiji. Pored Bordeauxa u Francuskoj također postoji pogon u kojemu se plazma-rasplinjavanjem uništava i azbest te proizvodi energija.

"Nije poanta u proizvodnji energije, nego u uništavanju otpada koji inače ne možemo zbrinuti na bilo koji drugi način. U klasičnim spalionicama otpada ostaje 30 posto nesagorenog pepela, a ovom bi se tehnologijom riješilo i to", ističe Tadić.

"Dugoročno bi riješili akutni problem"

Radi se o postrojenju veličine jedne tvorničke hale koje je, kada je 2002. godine izgrađeno u Utashinaiju, koštalo je 54 milijuna dolara.

"Uračunamo li inflaciju, danas bi to bilo oko 94 milijuna dolara", kaže Tadić.

Napominje kako problem opasnog otpada u Hrvatskoj treba riješiti sustavno, a ne ad hoc. Otuda, kaže, njegov prijedlog za tehnologiju plazma-rasplinjavanja otpada.

"Nabava takve opreme ne bi služila samo za rješavanje problema u Gospiću, nego za dugoročni akutni problem Hrvatske. Trenutno nemamo nikakvo rješenje za zbrinjavanje opasnog otpada - od medicinskog otpada uključujući stare lijekove, preko opasnih otpadnih kemikalija iz tvornica do mulja iz kolektora kanalizacija. U cementarama se može spaliti neopasni otpad. Nastoji se reciklirati što više, ali nešto se naprosto ne može reciklirati, uključujući famozni PFAS i ostale plastike."

"U ovoj histeriji nitko ne bi želio takvo postrojenje"

Na pitanje koliko bi bilo potrebno za izgradnju i puštanje u pogon postrojenja za plazma-rasplinjavanje otpada, Tadić nije želio upuštati se u procjene.

"Ja sam samo dao prijedlog rješenja. Nisam investitor i ne sudjelujem ni u kakvoj radnoj skupini niti imam pojma kako bi Vlada reagirala na taj prijedlog."

A kada bi prijedlog i bio prihvaćen, ostalo bi, kaže, najvažnije pitanje: Gdje izgraditi takvo postrojenje?

"U ovoj potpuno histeriziranoj situaciji nitko ne želi takvo postrojenje kod sebe. Vidite samo kakva se pobuna digla zbog toga što se u cementarama treba spaliti neopasni dio otpada iz Gospića, iako cementare to inače uredno rade", kazao je.