Kako u tjedan dana smanjiti vrijeme provedeno pred ekranom bez stresa?

Podatci pokazuju da prosječan korisnik provjerava svoj uređaj iznimno često tijekom dana. Kada se tomu pribroje i sati provedeni ispred računala, televizije i ostalih zaslona, ukupno vrijeme gledanja u zaslone kod odraslih osoba obuhvaća i do deset sati svakodnevno, što čini gotovo polovicu budnoga vremena. Iako se taj broj na prvi pogled može činiti nevažnim, stvarne su posljedice itekako opipljive, a ogledaju se u lošemu snu, slabijoj sabranosti te stalnome osjećaju da dan prolazi bez stvarnih postignuća.

Stoga ne čudi što se sve više ljudi pita kako smanjiti vrijeme provedeno uz zaslone. Razlog tomu nije nikakav načelni otpor prema suvremenim pomagalima, nego unutarnja spoznaja da takav način svakodnevice dugoročno nije održiv.

Zašto mozak ne surađuje

Stručnjaci koji se godinama bave istraživanjem ovisničkih ponašanja uspoređuju učestalo korištenje pametnih mobitela s obrascima dobro poznatima kod štetnih tvari. Suvremeni računalni programi nude poticaje na vrlo sličan način, no ono što ih čini posebno snažnima jest nepredvidivost nagrade. Zanimljiv kratki videoisječak, označno odobravanje drugih ili poruka koja pristiže drže mozak u stalnome stanju iščekivanja, uvijek spremnim na sljedeći poticaj bez ikakve svjesne odluke.

Psihoterapeuti u radu s ljudima uočavaju zanimljiv pojava: rijetko tko korištenje mobitela opisuje kao ugodan doživljaj. Češće ga prikazuju kao osjećaj mutnoga raspoloženja i bezrazložna nemira. Poteškoća koju se htjelo privremeno izbjeći neprestanim pregledavanjem sadržaja i dalje ostaje prisutna, a njoj se na kraju pridružuje i osjećaj krivnje zbog uzalud utrošena vremena.

Glavni je cilj u takvim situacijama građenje jasne svijesti o vlastitim postupcima. Umjesto nepromišljena lutanja po društvenim mrežama, iznimno je važno unaprijed svjesno odabrati što se radi i s kojim razlogom, jer je razlika između ta dva stanja za opće dobrostanje iznimno velika.

Tjedan dana bez drame

Bit promjene ne leži u naglome odricanju ili potpunome uklanjanju uređaja, nego u postupnome prepoznavanju i prekidanju nepotrebnih navika. Na samome početku dovoljno je nekoliko dana samo promatrati vlastite postupke s pomoću ugrađenih brojača vremena. U kojim se trenutcima najčešće poseže za zaslonom, radi li se o jutarnjemu buđenju, boravku u čekaonici ili trenutcima osame, jer tek kada obrasci ponašanja postanu potpuno jasni, moguće ih je svjesno promijeniti.

Sljedeći je korak uređivanje obavijesti i uvođenje kratkih razdoblja bez ikakvih zaslona. Isključivanje nebitnih poruka izravno smanjuje potrebu za neprestanim provjeravanjem uređaja, dok kratka šetnja, vožnja ili ispijanje napitka bez zaslona pomažu u jačanju strpljenja i postupnome širenju slobodnoga vremena.

Jednako je važno prilagoditi okruženje i zamijeniti loše navike korisnijim sadržajima. Drženje uređaja podalje od kreveta osigurava mirniji san jer stalna razmjena poruka i očekivanje odgovora drže mozak u stanju pripravnosti. Umjesto nepromišljena pregledavanja mrežnih stranica, bolje je odabrati čitanje knjige, razgovor ili pripremu obroka. Naposljetku, usporedba početnih i novih podataka na kraju tjedna ne služi kao procjena uspjeha, nego kao korisna smjernica za daljnji napredak.

Zaslon u sivom tonu

Jedan od postupaka koji ne zahtijeva promjenu svakodnevnih navika, nego tek prilagodbu u postavkama, jest prebacivanje prikaza na zaslonu u crno-bijele tonove. Jarke boje, upečatljive sličice i crvene oznake s brojem nepročitanih poruka osmišljeni su s namjerom privlačenja pogleda i zadržavanja pozornosti. Uklanjanje boja ne ukida te sadržaje, ali ih čini znatno manje privlačnima, što već u prvim danima učinkovito smanjuje naglu potrebu za otvaranjem uređaja.

Slično djeluje i postavljanje tjelesne prepreke izvan samoga uređaja. Korištenjem maloga dodatka ili spremnika koji se odlaže na udaljeno mjesto u domu, pojedini računalni programi i mrežne stranice mogu se zaključati. Smisao takva postupka leži u stvaranju namjernoga pomaka: pristupati sadržajima i dalje je moguće, ali je prethodno potrebno ustati i fizički otključati pristup. Upravo je ta sitna prepreka i kratka stanka između prve zamisli i samoga čina sasvim dovoljna da se velika većina bespotrebnoga pregledavanja sadržaja uopće ne dogodi.

Privremeni povratak na stariji telefon

Zamisao o zamjeni pametnog uređaja jednostavnim mobilnim telefonom bez pristupa mreži privlači mnoge koji osjećaju potpun gubitak nadzora nad vlastitim vremenom. Ipak, stručnjaci upozoravaju na iznimno važnu razliku između izbjegavanja poticaja i stvarne samokontrole. Kod blažih oblika ovisnosti, potpuno uklanjanje izazova može oslabiti samopouzdanje i stvoriti osjećaj nesposobnosti upravljanja vlastitim postupcima, pa je takav postupak koristan samo onima koji su iznimno opterećeni i kojima je kratak odmak nužan kao početna točka.

Dodatno, suvremena svakodnevica uvelike pretpostavlja upotrebu naprednih zaslona zbog raznih elektroničkih propusnica, mrežnih ulaznica i skupnih razgovora. Zbog toga zamjena uređaja bez jasna plana kako ostati u doticaju s okolinom može donijeti znatno više poteškoća i zamršera nego stvarnoga olakšanja.

Nije cilj manje ekrana, nego bolji ekran

Ovo je razlika koja se vrlo lako zanemari pri razgovoru o smanjenju vremena provedenog uz zaslone. Glavni cilj nije postati osoba koja se u potpunosti odriče suvremenih pomagala i neprestano mjeri svaku minutu, nego svjesno odabrati sadržaj umjesto nagonskoga prepuštanja. Sat vremena proveden u čitanju vrijednoga štiva znatno se razlikuje od tri sata bespotrebna pregledavanja tuđih objava, i to ne samo u trajanju nego i u konačnome učinku na ljudski um.

Nakon nekoliko dana redovita praćenja i uvođenja manjih promjena malo tko doživi naglu preobrazbu, no mnogi počnu primjećivati stvarne i važne sitnice. Jutarnje buđenje poprima sasvim drugačiji ugođaj kada uređaj nije prva stvar za kojom se posegne, dok razgovori uz obrok postaju znatno opušteniji kada zasloni nisu na stolu. Isto tako, san na oči pada znatno lakše kada posljednja večernja radnja ne uključuje provjeravanje društvenih mreža.

Pritom se ne radi o nekakvu strogom odricanju, nego o jednostavnome vraćanju pozornosti onamo gdje je čovjek doista želi usmjeriti.