Božićnica svakome... ili nikome

Više od 250 ovdašnjih jedinica lokalne samouprave i ove je godine uoči Božića isplatilo jednokratnu pomoć umirovljenicima s malim mirovinama, neke i korisnicima drugih socijalnih naknada, a sve više gradova i općina isplaćuje tu jednokratnu pomoć i roditeljima njegovateljima.

Pritom velika većina tih gradova i općina radi selekciju, isplatu određuje i uvjetuje mirovinskim cenzusima. Neki tako dobiju više, neki manje, a neki ništa.

Ta jednokratna pomoć u ovo doba godine nigdje se izvan službenih akata o njenoj isplati ne naziva tako, nego jednostavno, razumljivo i sveprihvaćeno - božićnica. Kao i uskrsnica u onom drugom slučaju.

Neproglašeno nadmetanje gradova i općina

Praksa je to započeta još ranih dvijetisućitih. Navodno je ondašnji premijer Ivo Sanader naložio lokalnim vlastima koje su činili njegovi hadezeovci, da umirovljenicima pred Božić isplate božićnice iz svojih proračuna.

A običaj k'o običaj, jednom kad krene prihvate ga i oni isprva suzdržani da ne ispadnu lošijima, da im se pred izbore ne spočitava da ne daju, da su socijalno neosjetljivi ili, ako su neki lijevi, da su - bezbožnici.

Pa se nepisani institut božićnice proširio dotle da danas na prste brojimo gradove koji je ne isplaćuju. A onda stigma postaje veća jer sugerira da ili je vlast škrta ili joj je proračun prazan. Ako je jedinica lokalne samouprave siromašna, teret biva još veći.

Tako je vremenom isplata tzv. božićnice postala svojevrsno neproglašeno nadmetanje gradova i općina tko će svojim umirovljenicima, toj najugroženijoj društvenoj skupini, dati više. Pa se oni koji to mogu isprse s troznamenkastim iznosima, poput Umaga recimo, koji već godinama prednjači najvećim iznosima, čak i do 600 eura. Doduše, to ide onima s daleko najnižim mirovinama do 200 eura kojih, za pretpostaviti je, ondje ipak nema mnogo.

Tko je široke ruke, a tko greca s dna vreće?

S druge strane, ima gradova koji daju simbolički po dvadesetak, tridesetak eura pa se opet, premda se to ne želi, ističu razlike: tko ima veći budžet, a tko za tu prigodu 'greca' s dna proračunske vreće.

Važna stavka u toj nepisanoj igri su i dohodnovni cenzusi pa se gradske i općinske vlasti trse da ih uoči Božića podignu kako bi što više umirovljenika dobilo božićnice. Uoči ovih blagdana Bakar je podigao najviši cenzus na rekordnih 1200 eura praktički ne ostavljajući ijednog umirovljenika bez božićnice. Ti s najvišim mirovinama ondje će dobiti 35 eura koliki je, pak, u nekim gradovima najveći iznos za one s najmanjim mirovinama.

Koliko god u tom činu bilo ljudskog i kršćanskog milosrđa, udio onog pragmatičnog političkog ipak je najveći. Daje se jer se vlast tako prikazuje boljom. A i da se zna ili podsjeti na to kad dođu lokalni izbori.

Isus nije tako nahranio puk

No u duhu Božića, zajedništva i darivanja, božićnica bi trebala biti dar za sve bez obzira na imanja i primanja i socijalni status. A pojedini gradovi čak ne isplaćuju božićnice umirovljenicima koji rade na pola radnog vremena. Ta blagdanska gesta em naglašava socijalne razlike između samih gradova i općina em ističe razlike među samim umirovljenicima. I to baš "u sve vrijeme godišta" kada se takvo što ne bi trebalo isticati.

Jako malo je gradova koji tu razliku ne ističu i svima daju jednako ne vodeći se birokratskim kriterijima. U Crikvenici, Čakovcu, Prelogu i Zaprešiću božićnice daju svima i to svima jednako. I u Kaštelima, ali u obliku bona. U Cresu, Novom Vinodolskom i Vrgorcu također ih daju baš svim umirovljenicima, ali ne svima jednako, nego prema cenzusima.

A i cenzusi, ma koliko smatrani neminovnima, bivaju apsurdnima. Pa će, primjerice, negdje netko s mirovinom do 250 eura dobiti 70 eura, dok će onaj čija je mirovina veća za dva, tri eura dobiti dvadesetak eura manje.

Isus nije tako nahranio puk s pet kruhova i dvije ribe.

Socijalna pomoć zvana 'božićnica'

Usprkos poslovičnom argumentu po kojemu treba čak i ovako pomoći siromašnima da si priušte koliko-toliko dostojanstven Božić, kupe ribu ili komad mesa, ipak bi u ovo doba trebalo vrijediti: daj svima ili nikome. Socijalna pomoć, jednokratna ili višekratna, uz kakve god dohodovne cenzuse ili bez njih, može se isplatiti bilo kad u godini.

Ovako, ovo nije božićnica, nego upravo socijalna pomoć. Ali kao božićnica bolje zvuči.

A kao populistička gesta nedomišljeno je puštena u politički opticaj i vremenom prihvaćena kao nepisano i nepropisano pravilo, nešto što se radi, a ne mora se. Otprilike kao raskititi božićno drvce prije 7. siječnja.