Hoće li se zatvarati ljekarne u malim mjestima? "Mnoge već rade u jednoj smjeni. Postojeći model je neodrživ"

U svom izlaganju pod egidom "Nijedan pacijent predaleko" Soldo je iznijela neke alarmantne podatke: do 2050. godine 29,4 posto Europljana bit će starije od 65 godina, a 44 posto starijih od 65 već sada boluje od najmanje dvije kronične bolesti.

Ruralna područja sve su pustija, a za one koji ondje žive udaljenost od najbližih bolnica, domova zdravlja i ljekarni postaje sve veći zdravstveni rizik. Skoro svaka peta ljekarna u Europi nalazi se u općini s manje od 5.000 stanovnika, a u većini takvih zajednica ljekarna je - kako ističe Soldo u svome izlaganju - postala posljednja stalna i vidljiva zdravstvena služba.

Hrvatska na pragu problema koji u Europi već traje

Ako nema nekog oblika pomoći države ili lokalne uprave, mnoge ljekarne u takvim područjima zatvaraju se pod teretom financijske neodrživosti. Primjerice, prošle godine u Njemačkoj su stalno zatvorene čak 502 ljekarne, dok su istodobno otvorene tek 62 nove. Hrvatska se još nije suočila s takvim razmjerima problema, ali je na njihovom pragu.

Prema Registru ljekarni u Hrvatskoj je danas 1.180 javnih ljekarni i ljekarničkih depoa.

(Ljekarnički depo je manja ljekarnička jedinica u općinama ili gradovima na ekonomski i demografski ugroženim područjima.)

Čak 598 ljekarni ili 43 posto nalaze se u naseljima s manje od 5.000 stanovnika, a u 420 naselja postoji samo jedna ljekarna.

Ako bi bila zatvorena jedina ljekarna u mjestu, Soldo navodi podatke da bi tada 227 mjesta bilo udaljeno najmanje pet kilometara do najbliže druge ljekarne, a 49 mjesta više od 10 kilometara. Neka od tih mjesta su Korenica, Dvor, Vrlika, Lastovo, Brinje i Gračac.

Umjesto zatvaranja - rad u jednoj smjeni

"U Hrvatskoj još nema izraženog trenda zatvaranja ljekarni, ali postoji trend prelaska rada u samo jednu smjenu", kaže Ana Soldo za naš portal.

Pa pojašnjava: "Tim ljekarnama teško je isfinancirati zaposlenike za dvije smjene pa je postalo pravilo da u ruralnim sredinama ljekarne rade samo jednu smjenu. A one pokrivaju velika područja i stoga to postaje velik problem."

Soldo napominje kako je trenutni model financiranja ljekarni neodrživ.

"Ljekarne se financiraju po broju recepata za lijekove, a ne po tome koliko im pacijenata gravitira. Pa ljekarna kojoj gravitira pet stotina ljudi ima iste troškove kao i ona kojoj gravitira 15 tisuća ljudi. To je suštinski problem. Trenutni način financiranja ljekarni onemogućava njihov opstanak u ruralnim sredinama", upozorava predsjednica HLJK-a.

Prihod dovoljan tek za hladni pogon

Prema njenom izračunu, ljekarna u selu s nekoliko stotina stanovnika trebala bi svakoga dana imati 186 recepata za lijekove samo da bi mogla pokriti svoj hladni pogon. Uz nešto manje od 20 izdanih recepata godišnje po stanovniku, koliki je hrvatski prosjek, ljekarna u naselju s oko 500 stanovnika imala bi 9.800 recepata godišnje, što je prihod od 14.500 eura jer HZZO za ljekarničku uslugu isplaćuje 1.48 eura po receptu

"Neke europske zemlje nude različite modele rješavanja tog problema: od subvencija za troškove hladnog pogona do drugačijeg načina plaćanja usluga ili sufinanciranja plaća. U Španjolskoj su, recimo, takve ljekarne dobile nove uloge i nove usluge koje se plaćaju tamo gdje nema druge zdravstvene ustanove osim ljekarne pa su, zapravo, proširene kompetencije ljekarnika u njima", kaže Soldo.

"Dovoljno kadrova ima samo u velikim gradovima"

U Hrvatskoj je problem prisutan u svim regijama podjednako, a usto je velik i kadrovski problem, odnosno manjak magistara farmacije i farmaceutskih tehničara.

"Dovoljno ili relativno dovoljno kadrova ima samo u velikim gradovima, dok sve ruralne sredine imaju puno poteškoća s tim. Nude se i veće plaće i plaćanje stana i slične beneficije kako bi se privuklo li zadržalo zaposlenike, ali to onda dodatno opterećuje psolovanje", objašnjava naša sugovornica.

"Mobilne ljekarne opcija su za budućnost"

Problem je unatrag dvije godine donekle ublažen mobilnim ljekarnama, projektom Ministarstva zdravstva koji se provodi u naseljima u ruralnim i otočnim područjima koja nemaju stalnu ljekarnu. Riječ je o šest mobilnih autokampera i dvije brodice

"U pravilu, mobilne ljekarne dolaze u ta naselja dvaput tjedno. Ovisno o tome kada liječnici, odnosno mobilne ambulante dolaze ondje, nastoji se osigurati da s njima dođe i mobilna ljekarna kako bi pacijent dobio lijek čim mu bude prepisan", kaže Soldo napominjući kako će mobilne ljekarne sigurno biti opcija u budućnosti ako dio postojećih ljekarni prestane s radom.

"Na tim područjima najveći je problem sa starijim ljudima koji žive sami, a nisu mobilni da bi otišli dvadesetak ili više kilometara do prve ljekarne. Obično im pomažu susjedi ili neke udruge, ali dosta nestručno, pa je država odlučila organizirati mobilne ljekarne da im se lijekovi dostave kući ili što bliže njima", dodala je.