Među mnogim problemima koji pritišću kinesku vojnu modernizaciju, možda nijedan nije bio dramatičniji od njezinog programa nuklearnog oružja. Desetljećima je kineska vlada bila zadovoljna održavanjem statusa relativno male nuklearne sile. Sve do 2020. godine.
Do te 2020. godine kineski nuklearni arsenal neznatno se povećao u odnosu na prethodna desetljeća i brojao je oko 220 komada oružja, što je tek pet do šest posto američkih ili ruskih zaliha raspoređenih i pričuvnih bojevih glava, piše Foreign Affairs.
No, od 2020. Kina je počela ubrzano širiti i modernizirati svoj nuklearni arsenal započevši izgradnju silosa za smještaj više od 300 interkontinentalnih balističkih projektila. Godinu dana kasnije, uspješno je testirala hipersonično klizno vozilo koje može nositi nuklearno oružje u Zemljinu orbitu. Istodobno, kineska vlada je ubrzala nastojanja za potpunom nuklearnom trijadom – nuklearno oružje koje se lansira s kopna, mora i iz zraka — uključujući razvoj novih balističkih projektila koji se lansiraju iz podmornica i iz zraka. Do 2030. godine, prema procjenama američkog Ministarstva obrane, Kina će vjerojatno imati više od tisuću operativnih nuklearnih bojevih glava – čak četiri puta više u odnosu na samo desetljeće ranije.
Umjesto zadržavanja nuklearnih snaga samo u okviru potrebnom da može uzvratiti ako bude napadnuta – što je desetljećima bila politika Kine – sada se na Zapadu strahuje od kineskih ofenzivnih nuklearnih mogućnosti.
Prvim napadom uništi protivnički arsenal
Kako bi se razumjeli razlozi ove transformacije, neki u Washingtonu su sagledali specifičnu narav ovakve izgranje nuklearnog arsenala. Primjerice, tajnik američkih zračnih snaga Frank Kendall smatra da razmještaj stotina interkontinentalnih balističkih projektila u silose znači razvoj sposobnosti za izvođenje tzv. prvog napada: imati dovoljno oružja da se prvim napadom uništi protivnički nuklearni arsenal. No, donošenje zaključaka samo na temelju toga može dovesti analitičare u zamku.
Zapravo, analize kineskih nuklearnih stratega i stručnjaka daju drugačiji pogled. Oni još od 2015. sugeriraju da kineska nuklearna ekspanzija ne znači toliko promjenu kineskih namjera, koliko odgovor na ono što Peking doživljava kao prijeteće promjene u američkoj nuklearnoj strategiji. Kineski analitičari smatraju da američka vojska stječe nove sposobnosti koje bi se mogle koristiti za uništavanje ili značajno onesposobljavanje kineskih nuklearnih snaga. Stoga su mnogi kineski stručnjaci zaključili da Kini treba robusniji arsenal.
Otprilike od 2018. godine kineski stručnjaci zaključili su da nuklearna pozicija Washingtona predstavlja sve veći izazov kineskom odvraćanju, a osobito su bili zabrinuti zbog promjena u američkoj strategiji koje je Pentagon objavio te gdine. Mnogi kineski stručnjaci primijetili su da je Pentagon istaknuo Kinu kao strateškog konkurenta i da se zalagao za snižavanje praga uporabe nuklearnog oružja, uključujući i nuklearni odgovor na određene vrste nenuklearnih napada. Citirajući stajališta analitičara poput Elbridgea Colbyja, koji je bio zamjenik pomoćnika ministra obrane za strategiju i razvoj u Trumpovoj administraciji, kineski stručnjaci zaključili su da je novi američki stav osmišljen kako bi djelomično kompenzirao činjenicu da se konvencionalna vojna ravnoteža na Dalekom istoku promijenila u korist Kine.
To je povećalo kineske strahove da bi se SAD mogle uključiti u ograničenu prvu nuklearnu uporabu tijekom konvencionalnog sukoba s Kinom, najvjerojatnije oko Tajvana. Prema kineskom stručnjaku za kontrolu naoružanja Liju Binu, dokument sugerira da će “SAD koristiti nuklearno oružje da odgovori na kineske nenuklearne napade”.
Strah od američkog konvencionalnog napada
Oštrija je bila analiza Luo Xija, stručnjaka s Akademije vojnih znanosti Narodne oslobodilačke vojske, koja je izravno odgovorna Središnjem vojnom povjerenstvu Komunističke partije Kine: “Kina je zabrinuta zbog mogućnosti prve uporabe američkog nuklearnog oružja u regionalnoj krizi.” Umirovljeni kineski general, Peng Zhenqiang, bio je još otvoreniji kada je 2018. izjavio: “Kina mora razmotriti ratni scenarij u kojem bi SAD mogao pokrenuti nuklearni napad, možda u sukobu oko Tajvanskog tjesnaca.” Još jedan kineski stručnjak s Akademije vojnih znanosti naglasio je da bi snižavanjem nuklearnog praga Washington mogao “promicati eskalaciju sukoba niskog intenziteta u nuklearni rat”.
Peking je također zabrinut i zbog američkog razvoja ofenzivnih i obrambenih sustava oružja koji bi mogli poništiti kinesko nuklearno odvraćanje. Prijetnja od konvencionalnog napada na kineski arsenal dodatno je povećana nizom sustava koji bi se mogli koristiti, posebno dalekometnim preciznim udarnim oružjem, ali i oblicima kibernetičkog i elektroničkog ratovanja.
U isto vrijeme, kineski stručnjaci također su zabrinuti da bi poboljšana američka proturaketna obrana mogla potkopati kinesku dugogodišnju strategiju “zajamčene odmazde” – sposobnost pokretanja nuklearnog protunapada nakon prvog napada neprijatelja. Iako kineski stručnjaci smatraju trenutnu američku raketnu obranu ograničenom, njihova dugogodišnja zabrinutost oko ovih sustava pojačala se u godinama prije nego što je Peking počeo graditi nove silose za nuklearne projektile. Kako bi umirile Kinu (i Rusiju), SAD su dugo opravdavale raketnu obranu usmjerenu isključivo na prijetnje odmetničkih država poput Sjeverne Koreje ili Irana. Ali dokument o raketnoj obrani američkog ministarstva obrane za 2019. poziva na sveobuhvatan pristup regionalnim raketnim prijetnjama, uključujući i one iz Kine te navodeći da će se američki obrambeni sustavi koristiti (nuklearnim) projektilima za suzbijanje svakog raketnog napada na SAD, uključujući vjerojatno i svaki kineski protunapad. Prema Luo Xiju, SAD bi mogle upotrijebiti proturaketnu obranu kako bi “uništile kinesku sposobnost drugog napada”.
Je li koguća azijska ‘Kubanska kriza’?
U biti, SAD bi mogle upotrijebiti konvencionalne sustave naoružanja (ili one nuklearne) kako bi uništile većinu kineskog manjeg nuklearnog arsenala, a zatim upotrijebile svoju proturaketnu obranu kako bi ograničile sposobnost Kine da uzvrati preostalim projektilima. U međuvremenu, zabrinutost Kine pogoršana je propašću američko-sovjetskog sporazuma o ograničenju nuklearnog oružja srednjeg dometa iz 1987. godine. Stoga su stručnjaci iz Kineskog instituta za suvremene međunarodne odnose upozorili da bi američko raspoređivanje projektila srednjeg dometa moglo izazvati velike napetosti s Kinom, možda čak i potaknuti azijsku “kubansku raketnu krizu”.
Međutim, piše Foreign Affairs, Kina nije bila transparentna kada su u pitanju svrha i ciljevi njenog širenja nuklearnog arsenala. Svoju posljednju “bijelu knjigu” o tome Kina je objavila 2019., prije početka izgradnje novih silosa. Unatoč tome, naznake iz Kine značajno se razlikuju od najdramtičnijih američkih tumačenja. Američki vojni čelnici tvrdili su da Kini jačanje pruža ofenzivne mogućnosti koje je čine daleko većom prijetnjom i postavljaju nove izazove pred američku nuklearnu strategiju. Ali tekstovi kineskih analitičara, kao i izjave dužnosnika Komunističke partije, uključujući Xi Jinpinga, sugeriraju da se kineska rasprava do sada vrtila oko toga kako bolje implementirati postojeću kinesku strategiju zajamčene odmazde – osiguravajući Kini da ima dovoljno nuklearnih snaga da odgovori na nuklearni napad. Ako je to točno, onda sugerira da kineska ekspanzija ipak nije tolika neposredna prijetnja i da bi snažan američki odgovor samo pogoršao nepotrebnu dinamiku utrke u naoružanju.
Prije nego što je Kina započela s izgradnjom novih silosa, kineski su stratezi također naglasili potrebu poboljšanja sposobnosti nuklearnog odvraćanja, napominjući da je veličina njezinih snaga uvijek bila temeljena na onome što je potrebno za siguran drugi udar. Mnoge od novih nuklearnih sposobnosti koje Kina razvija imaju za cilj povećati sposobnost njezinih nuklearnih snaga da izdrže prvi udar i budu u stanju uzvratiti napad. Američko ministarstvo obrane priznalo je, na primjer, da je ključna svrha kineskog orbitalnog sustava bombardiranja izbjegavanje radara američke proturaketne obrane, vjerojatno za korištenje u potencijalnom uzvratnom udaru.
Ispaliti projektile prije nego što padnu američki
Slično tome, od 2018. kineski su znanstvenici počeli objavljivati članke koji su razmatrali mogućnost bolje zaštitite projektila na zemlji, koji čine okosnicu kineskog odvraćanja. Također su raspravljali o drugim načinima jačanja kineskog nuklearnog odvraćanja, što uključuje smanjenje vremena reakcije – vremena koje bi kineskim nuklearnim snagama trebalo da odgovore na napad. Kineski stratezi raspravljali su o prednostima i nedostacima sustava djelomičnog ili potpunog “lansiranja na upozorenje”, prema kojem bi Peking ispalio svoje projektile nakon što protivnički projektili budu lansirani, ali prije njihovog udara i detonacije. Još jedan potencijalni korak uključuje postavljanje obrane od projektila za zaštitu kineske nuklearne infrastrukture. Kineski stručnjaci također su raspravljali o tome treba li razmotriti napade na sustave koji podržavaju američki proturaketni obrambeni program, poput američkih satelita za rano upozoravanje.
Naravno, moguće je da je svrha kineske nuklearne ekspanzije i modernizacije stvaranje “nuklearnog štita” koji bi omogućio konvencionalne ofenzivne operacije protiv Tajvana. S tog gledišta, posjedovanjem snažnog sredstva odvraćanja Kina može pokrenuti ili eskalirati konvencionalni sukob protiv Tajvana, istovremeno odvraćajući američku nuklearnu prisilu ili ograničene nuklearne udare, povećavajući tako izglede za pobjedu. Ali dostupni kineski izvori napisani prije početka ekspanzije ne sadrže izravnu raspravu o takvom cilju.
U Kini je također bilo poziva na razvoj taktičkog nuklearnog oružja. Raskinuvši s tabuom iz prošlosti, neki su istaknuti stručnjaci javno sugerirali da bi Kina svom arsenalu možda trebala dodati taktičko nuklearno oružje kako bi odvratila SAD od prve upotrebe ograničenog nuklearnog oružja. Ako kineska zabrinutost oko američke nuklearne strategije nastavi rasti, Peking bi mogao prihvatiti ovo stajalište, s vrlo preciznim projektilom DF-26. No čini se da većina kineskih nuklearnih stručnjaka nije sklona razvoju tog oružja, a nema ni dokaza da postoje planovi za takvo što.
Kako usporiti novu utrku u naoružanju?
Kineska nuklearna ekspanzija očito je vođena njezinim rastućim osjećajem ranjivosti i nesigurnosti u suočavanju s rastućim američkim sposobnostima. Ali veći i raznovrsniji kineski arsenal također će Pekingu ponuditi više opcija osim osvetničkog udara. Pretpostavimo da Kina razvije nuklearno oružje male snage kako bi spriječila ograničenu upotrebu SAD-a, na primjer. Kineski čelnici tada bi mogli doći u iskušenje upotrijebiti takvo oružje za prisilu u tajvanskoj krizi. Buduća putanja kineske nuklearne strategije neizvjesna je i mogla bi se pomaknuti u ofenzivnijem smjeru. Štoviše, čak i ako se kineska sveukupna strategija nastavi fokusirati na odvraćanje od prvog napada umjesto na prijetnju, nekoliko njenih novih sustava narušit će geopolitičku stabilnost. I možda najvažnije – ako Kina usvoji stav lansiranja na upozorenje, rizici tijekom krize značajno bi porasli. Ograničeno iskustvo Kine u upravljanju nuklearnim snagama koje su u stanju pripravnosti povećava mogućnost nesreća ili pogrešnih procjena.
Iako je napredak u kontroli naoružanja između Washingtona i Pekinga malo vjerojatan, postoje koraci koje bi obje strane mogle poduzeti kako bi spriječile eskalaciju. Za Kinu bi veća transparentnost o njezinom nuklearnom statusu i razlozima za njegovo jačanje mogla pomoći ublažiti neke od najgorih pretpostavki američkih stratega. Za obrambene stratege u Washingtonu, razumijevanje toga kako nuklearna pozicija SAD-a oblikuje kinesku percepciju prijetnje, može pomoći u izradi nuklearne politike koju bi Peking smatrao manje provokativnom i stoga manje vjerojatno da će zahtijevati odgovor. Nažalost, sveukupno američko-kinesko rivalstvo i rastuće napetosti oko Tajvana sugeriraju da će ove ciljeve biti teško postići. Veća je vjerojatnost da će kineska nuklearna ekspanzija potaknuti te napetosti, nego dovesti do popuštanja napetosti.
Imajući Kinu u vidu, u listopadu je američko Povjerenstvo za strateško stajalište preporučilo različite promjene američkih nuklearnih snaga, preporučivši da SAD “planiraju i pripreme se za postavljanje dodatnih bojevih glava i bombi”. Takvi će koraci gotovo sigurno samo ojačati nastojanje Kine da proširi svoj nuklearni arsenal. Peking bi mogao dodatno povećati svoje zalihe nuklearnog oružja, razmjestiti nove sustave dostave i razviti nuklearnu bojevu glavu male snage – što su sve koraci koje bi SAD smatrale prijetećima. Stoga bi, piše u analizi Foreign Affairsa, američki odgovor na nuklearne planove Kine, koji su i sami pod jakim utjecajem promjena u američkoj nuklearnoj strategiji, mogao ubrzati ono što je postalo opasni ciklus akcija-reakcija i potencijalno pokrenuti veliku utrku u nuklearnom naoružanju.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!