Puhovski za N1: Govori se o komunističkim i fašističkim zločinima, ali ne i o ustaškima

Smatra da je Europski dan sjećanja na žrtve totalitarnih režima, koji je preuzet u domaće zakonodavstvo kao spomendan u hrvatskom službenom kalendaru, vrlo značajna odluka Europskog parlamenta, premda je donesena krivim povodom.

"Pakt Ribbentrop-Molotov nije nastao zbog sličnosti režima, koja je nedvojbena, budući su prije toga godinama Hitlerovi i Mussolinijevi diplomati odlično surađivali s liberalno-kapitalističkim državama zapadne Europe. Radilo se o geostrategiji, a ne o ideologiji pa je taj povod krivi, ali ostavimo povod po strani – važno je da se formuliralo da je žrtva žrtva, neovisno o tome tko su počinitelji. No, upravo to nailazi na prepreke u društvu kakvo je hrvatsko koje je ispremreženo nizom sukobljenih nostalgija", kazao je Žarko Puhovski.

Sukobljene nostalgije

Pojasnio je da su te sukobljene nostalgije nostalgija za NDH, za Jugoslavijom i za Austro-Ugarskom i napomenuo kako su mu barem dva austrijska veleposlanika s čuđenjem rekla da se na Kvarneru više slavi 'K und K' monarhija nego usred Beča.

"Imamo razne nostalgije i upravo je upozoravanje na koljačku narav tih režima nešto što neće ljude izliječiti od nostalgije, ali će barem upozriti da se tu radi o (osobnim) projekcijama, a ne o realnosti. No, prvi autoritarni režim se uopće ne spominje posljednjih desetljeća, Kraljevina SHS, odnosno Kraljevina Jugoslavija. Imala je neke kraće liberalne periode, ali u osnovi je bila tvrda, autoritarna država koja je, međutim, od svih koje su prošle u posljednjih 150 godina na ovom teritoriju, najmanje ubijala. Žrtve ubojstava u prvoj Jugoslaviji, poput Stjepana Radića i drugova ili sedam sekretara SKOJ-a ili 13 žrtava prosinačkog pokolja na Trgu bana Jelačića, gotovo znamo poimenice, a ta država koja je najmanje ubijala ujedno ima i najmanje nostalgije za sobom. To je paradoks", naglasio je istaknuti politički analitičar.

"Jandrokovićeve interpretacije povijesti su revanšističke"

Upozorava da se kod nas Europski dan sjećanja shvaća i obilježava "šepavo", to jest kao datum kad treba obilježavati žrtve komunizma. Ističe primjer predsjednika Sabora Gordana Jandrokovića, koji je išao u nedjelju na Goli otok i u Kampor na Rabu, obilježiti žrtve komunističkog i talijansko-fašističkog režima, ali ne i ustaški logor Slana na Pagu.

"To očito pokazuje jedan svjetonazorski kontekst. Općenito se govorilo o komunističkim i fašističkim zločinima, ali ne i ustaškima. Gospodin Jandroković se u posljednje vrijeme istaknuo kao čovjek koji pokazuje velike simpatije prema novoj interpretaciji relativno nedavne prošlosti - II. svjetskog rata. Te interpretacije nisu revizionističke nego revanšističke, orijentirane na to da poražene prikazuje kao pobjednike i to prvenstveno kao moralne pobjednike", ocijenio je Puhovski.

Šutnja SDP-a, Možemo i Milanovića i vladina delegacija na Tuđmanovu grobu

Dodao je i kako je Vlada RH na internetskim stranicama dala opću frazu o osudi svih zločina, bez spominjanja ustaških zlodjela, a indikativno mu je i da ni SDP ni Možemo na svojim stranicama nisu ništa rekli, kao ni predsjednik države Zoran Milanović. Uz to, vladina delegacija, predvođena ministrom pravosuđa, jučer je na Mirogoju obišla grobove obje strane – narodnih heroja i Zid hrvatske boli, ali i grob Franje Tuđmana.

"Franjo Tuđman je bio žrtva komunističkog režima, ali već u njegovoj, u punom smislu riječi, blagoj fazi, a on je bio aktivni sudionik tog režima u njegovoj najkrvoločnijoj fazi, kao jedan od ljudi koji su vodili Personalnu službu JNA u ljeto i jesen 1945., kad je ta JNA dosta masovno ubijala po Jugoslaviji. On je to u dvostrukoj ulozi pa bi bilo pametnije da su ga ispustili tom prilikom, ali su valjda smatrali da ne smiju ići na Mirogoj, a da ne posjete Tuđmanov grob ili takvo nešto. Istovremeno, išli su i na grob Bruna Bušića, ali nisu otišli na grob Stjepana Radića", naglasio je Puhovski.

Smatra kako je sve to "vanjski izraz zbrke koja vlada u društvu" i da naprosto nemamo ono što se u Europi htjelo postići inzistiranjem zajedničkom datumu.

Medved i "nastavak istog rata"

"Nemamo konsenzus o približno jednakom tretmanu svih žrtava jer imamo, još uvijek, dvije sukobljene pozicije koje psihološki legitimitet kod svojih pristaša izvode iz dvije pozicije sukobljene u 2. svjetskm ratu. I ona, kako imaju očeve na partizanskoj ili ustaškoj strani, teško prihvaćaju da im je svjetonazorska, ideološka i politička, obitelj ujedno bila i sudionikom teških zločina. To je psihološki veliki problem, ali ujedno je i prvorazredni problem koji se iskazuje tako da se govori o 500 kostura prekjučer službeno pokopanih ljudi koji su ubijeni 1945., a da to jedna strana u Hrvatskoj ne doživljava ni kao problem ni kao opomenu. Druga ga, pak, doživljava kao povod za dodatno zaoštravanje političke borbe", primijetio je Puhovski.

"Ta druga strana, na čelu s potpredsjednikom vlade, Tomom Medvedom, neprestance inzistira na povezanosti žrtvava iz 1945, i rata 1991-1995. Na koncu, time se bavi potpuno isto ministarstvo, a potpuno je nejasno zašto se Ministarstvo branitelja bavi žrtvama iz 1945. godine, ali to je smisleno po pretpostavkom da se zapravo radi o nastavku istoga rata. Pa se ide slijedom ako je Hrvatska izgubila '45, onda je ona pobijedila '95. Taj koncept kod nezanemarivog broja ljudi još uvijek funkcionira", istaknuo je politički filozof.

Neuspjeh koncepta pomirbe

Dodao je kako se druga, lijeva strana još uvijek smatra, na neki način, obvezana partizanskoj jugoslavenskoj tradicijji i da zato ima poteškoća s priznavanjem kako je izgledalo oslobođenje Zagreba i Hrvatske 1945..

"Bilo je to oslobođenje od najgoreg režima u povijesti - NDH, koji je trebalo dokrjačiti, ali bilo je to i krvoločno, koljačko oslobođenje. To je ono što se sad pojavljuje iznad svake pripovijesti o Europskom danu žrtava – sve se drugo zaboravlja i vraćamo se opet na naše i vaše žrtve. To je neuspjeh koncepta pomirdbe koji je i bio u pozadini ove nakane Europskog parlamenta", upozorio je.

Ljevica odana "boljem životu"

Smatra da je ljevica propustila obilježiti Europski dan sjećanja jer se SDP više ne usuđuje na tome inzistirati, a i imaju novu "domoljubnu koncepciju", pa smatraju da to ne bi bilo u skladu. Ali, "odani su i tzv. boljem životu koji podrazumijeva odsutnost bavljenja bilo čime ozbiljnome u kolovozu" pa su zato "kasnili s pripremama na izvanrednu sjednicu Sabora i nitko se nije usudio prigovoriti Milanoviću da mu je trebalo deset dana da sazove tu sjednicu".

"Puno važnije je od tog lutanja SDP-a i lijeve opozicije je da službeni hrvatski državni organi do danas nisu nikad priznali genocid nad srpskim stanovništvom u 2. svjetskom ratu, a priznali su ga Romima i Židovima. Hrvatska ima, nažalost, kao i dobar dio bivše Jugoslavije pojavu obrnute kronologije pa se čini da se sve više približavamo ratu nego se od njega odmičemo. Prije 10 godina taj je narativ bio puno manje prisutan nego danas", smatra Puhovski.

Još desetak godina istog tumačenja prošlosti

Kazao je i kako je Ivo Sanader HDZ smirio koupcijom, koja je zamijenila radikalni nacionalizam, a to je nastavio činiti i Andrej Plenković, s kojim su ipak shvatili da su izvitoperili izvornu orijentaciju HDZ-a, pa su pokušali to nadoknaditi tamo gdje je najjeftinije – na ideologijskom tumačenju prošlosti.

Puhovski smatra da ćemo se s ovim problemom suočavati još desetak godina, dok ne dođe generacja kojoj će to dosaditi i koja će to odbaciti i reći da je toga dosta.