Dužu s mlijekom po sidrenoj, molim

Sjednete u kafić i čekajući konobara dohvatite cjenik sa stola (Opa, nov novcat, friško plastificiran. Drži lokal do sebe.) sve gledajući bi li kapučino ili makijato. Kad dođe konobar vi mu kuckajući prstom po cjeniku kažete da ćete ipak dužu s mlijekom ovu... ovu... jeftiniju, pokazujući mu okvir u kojemu je lijepo otisnuto 2,00 eura.

On vam preokrećući očima kaže kako nema kave po toj cijeni. Samo po 2,10 eura.

"Kako nema? Evo tu piše."

"To vam je sidrena cijena. Ova je prava, dva i deset."

"Po sidrenoj nemate?"

"Ne. To je stara cijena."

"Pa zašto vam je u cjeniku?"

"E, to morate pitati gazdu."

Zbunjeni spoznajom da u cjeniku postoje i cijene po kojima nije moguće dobiti ono pored čega stoje, srknete dužu s mlijekom po nesidrenoj cijeni i žurite natrag u svoju blaženu izolaciju od stvarnosti.

Nigdje nema takve mjere

Teško je uopće objasniti drugačije nego takvim hiperbolama ono što je Vlada strpala u jedanaesti antiinflacijski paket mjera. Nakon što je prošle godine trgovcima nametnula obvezu isticanja sidrenih cijena na artikle koje drže na policama, sada je isto nametnula i obrtnicima, tvrtkama, samostalnim djelatnostima i OPG-ovima koji kupcima prodaju robu i usluge.

"Vlada je donijela Odluku o isticanju dodatne cijene kao mjera izravne kontrole cijena i Odluku o objavi cjenika proizvoda i usluga kao mjera izravne kontrole cijena.", piše nekim umjetnointeligentnim hrvatskim jezikom na stranicama Ministarstva gospodarstva nadležnog za ovu mjeru.

Ono što se u nezgrapnoj rečenici naziva "dodatnom" u stvari je sidrena cijena. A sidrena cijena kao takva mjera ne postoji nigdje drugdje. Priznao je to sam ravnatelj Uprave za energetiku Ministarstva gospodarstva Željko Krevzelj.

Zemlja plavog mora i birokratskog terora

Na upit novinarke RTL-a ima li još neka zemlja u Europskoj uniji sidrene cijene, on nije odgovorio jasnim i glasnim "ne" - što je točan odgovor - nego hrpom birokratskih rečenica: "Prema ovome što mi trenutačno imamo, riječ je o specifičnom modelu, jednom od specifičnih modela u zemljama Europske unije. On je usmjeren na transparentnost prema potrošačima. Na taj se način cijeli koncept trenutačne cijene, cijene koja je već postojala, približava potrošačima, odnosno kupcima, i želi ih se zaštititi. To je ideja cijelog koncepta."

Koncept se može objasniti i puno kraćom parolaškom rečenicom: Hrvatska je zemlja plavog mora i birokratskog terora.

Svugdje inače sidrenje cijena (anchor pricing) označava psihološku strategiju trgovaca kojom se, stavljanjem neke stare, obično više cijene uz sadašnju nižu kupci navlače na kupovinu proizvoda.

Sidrenje cijena u Hrvatskoj, onako kako ga je Vlada osmislila, tempirana je bomba u antiinflacijskom paketu koja će po svemu sudeći izazvati eksploziju cijena tamo gdje je sada bačeno sidro.

Nadrealni šou Big Birokrat

Svaki će mali poduzetnik, bio to ugostitelj, automehaničar, frizerka ili kozmetičarka, morati izraditi nove cjenike, fizičke ili digitalne, naći nekoga da im to napravi, nabaviti odgovarajuće računalne programe i štošta drugog te sve to platiti. Pa ako će mali obveznik isticanja sidrenih cijena imati zbog toga veće troškove, a izvjesno je da hoće, negdje će ih morati poravnati. A kako drugačije nego dižući cijene?

Povrh toga tim je ljudima koji od ranoga jutra imaju prečeg posla nametnuta obveza da svakodnevno prije 8 sati iznova ažuriraju cjenike u xlm i csv formatu na svojim mrežnim stranicama odakle ih državni softveri mogu povlačiti i nadzirati bilježeći svaki eurocent gore ili dolje naspram sidrene cijene. A onda, valjda, shodno tomu vrednovati tko je zločest, a tko dobar poduzetnik, tko potpaljuje, a tko gasi inflaciju i kome će inspektori banuti u nenajavljene posjete.

K tomu im je ostavljen kratak rok da se tomu prilagode, a kazne su, naravno, drakonske. Drugim riječima, dobrodošli u nadrealni šou Big Birokrat.

Ne obuzdavaju inflaciju, nego poduzetnike

Kao u rigidnim socijalističkim vremenima, mali privatni poduzetnik sumnjivo je lice pa ga država stalno maltretira novim propisima, pravilima i procedurama, dodatnim obvezama koje nose i dodatne troškove. A sve zbog zbunjujuće gomile brojki koje na koncu ne služe deklariranoj svrsi - zaštiti kupaca od divljanja cijena.

Čini se da "ideja cijelog koncepta" nije obuzdati inflaciju, nego poduzetnika u njegovom poslu, ubijati mu volju za rad i iz nekog nejasnog razloga hraniti antipoduzetničku klimu. Ovi će, pak, trošiti vrijeme, živce i strpljenje koje bi trebali čuvati za kupce i klijente, sve radi sidrene cijene koja će stajati kao spomen-etiketa nečijeg hira i nesposobnosti.

Jedine sidrene cijene su one od 31.12.2022.

Ako je inflacija izmakla kontroli, to nije razlog za horizontalno nametanje bizarnih propisa malim poduzetnicima koji su većinom one man business bez administracije, IT-ja i svega što imaju veliki sustavi da im odradi sve te poslove.

A sidrene cijene na cjenicima neće čitati ni ekipa u kafiću, ni bakica u kvartovskom dućanu ni susjeda koja se kod iste frizerke šiša već dvadeset godina.

Jedine sidrene cijene zapravo su one od 31. prosinca 2022. godine. Dotad su nas iz Vlade i HNB-a uvjeravali da će nakon uvođenja eura sve biti kao dotad, možda cent-dva skuplje, ali da nema razloga za brigu.