Uslijed promjena klime, griju se oceani i mora pa tako i naše Jadransko. Jadran se posljednjih godina i zakiseljava, izraženije su horizontalne i vertikalne migracije ribe, tu je i tropikalizacija s kojom ide i pojava invazivnih ribljih vrsta.

Naša meteorologinja i urednica emisije Klimatska budućnost Tea Blažević upravo na tu temu razgovrala je s više znanstvenika.

Voditelj Laboratorija za ihtiologiju i priobalni ribolov Institua za oceanografiju i ribarstvo Jakov Dulčić rekao je da je utjecaj klimatskih promjena na Jadran velik.

“Mislim da se kroz javnost nastoji dostaviti informacija, ali i kroz projekte koje radimo za potrebe Hrvatske zaklade za znanost. Nastojimo informirati javnost da se promjene događaju i to promjene prije svega i u sastavu i u bioraznolikosti živoga svijeta. Uključivo tu i svijet u smislu algi, u smislu riba, rakova i svih ostalih drugih organizama. Svi ti organizmi su u ovisnosti direktnoj jer ovise o temperaturi mora. Svaka promjena u temperaturi mora se direktno reflektira na životne cikluse tih organizama”, rekao je Dulčić.

Jadransko more relativno je zatvoreno i nije toliko veliko te brzo reagira na klimatske pormjene.

“Točno. To je poluzatvoreno more. Sva sreća da je takav položaj i da imamo neke olakotne okolnosti, a to je da imamo ipak uzlazne struje koje idu uz istočnu obalu, znači našu uglavnom. Onda imate dva vrtloga koja se gore pojavljuju u području ispred Istarskog poluotoka. Jedan je u jabučkoj kotlini, a izlazne struje su uz talijansku obalu. To dosta pogoduje svim tim promjenama. Najgore je recimo Crno more koje je potpuno zatvoreni sustav i u kojem kada recimo naiđe ili putem balastnih voda bude unesen nekakav strani organizam može doći i do težih posljedica koje se mogu direktno odraziti i na ekonomiju pojedinih država, a tu mislim na ribarsku industriju”, kaže Dulčić.

Tu je spomenuo primjer jednog malog organizma koji je stigao u Crno more.

“To je jedan rebraš koji je dospio putem balastnih voda u Crno more i direktno je utjecao na godišnju obnovu inćuna, vrste koja ima još uvijek veoma važan gospodarski značaj u tim zemljama koje oplakuje Crno more. Došlo je do kolapsa”, objašnjava Dulčić.

Isti taj rebraš, međutim, živi i u Jadranu.

“Ta strujanja i poluzatvorenost doprinosi da se nije još toliko razmnožio da može ugrožavati organizme koji imaju gospodarski značaj”, ističe Dulčić.

Ono što je zabrinjavajuće, u Jadranu se pojavljuju organizmi odnosno vrste riba koje mogu direktno ugroziti pa i ljudski život, govori.

“Imamo vrste koje mogu utjecati i na gospodarsku situaciju. Pošto je Jadransko more jedno od rijetkih lokacija gdje se obavlja mrijest papline. Ukoliko ovaj trend bude porasta temperature, a ona je vrsta koja je borealnog karaktera, znači živi u sjevernijim dijelovima našeg Jadranskog mora – to su obično centri oko kvarnerskog otočja. Ukoliko temperatura bude sve viša i viša u prosjeku, a bit će, može doći do poremećaja u mriještenju te vrste i to u konačnici znači manje ribe”, detaljno objašnjava Dulčić.

Komentirao je i novopridošle vrste, od kojih je jedna riba papigača.

“Cijelo područje Molunta i cijelo područje otoka Mljeta je krcato mlađi upravo papigače. Naš Jadran, kao i cjelokupni Sredozemno more izloženo je procesima meridionalizacije i tropikalizacije. Tropikalizacija – samo ime govori, sve su nazočniji elementi iz tropskih voda koji dospijevaju u Jadran uslijed klimatskih promjena. To nije ni čudno jer živimo u razdoblju antropocena.

Antroponcen je geološka epoha pod stalnim utjecajem Homo sapiensa. Dakle, čovjek. Sve su promjene uvjetovane djelatnošću čovjeka. Jedan od vektora kroz koji ulaze te vrste zbog gubitka stanšta u Crvenom moru, dakle zbog bleachinga – gubljena koraljnih naselja i samim time staništa tih vrsta, otvoren je Sueski kanal. Sad je otvoren novi Sueski kanal. Sad imamo dva Sueska kanala, a oanj stari je još i proširen”, pojašnjava on.

Upozorio je i na ribu lava, koja je jako prisutna u istočnom Sredozemlju i vrlo opasna.

“Jako se brzo razmnožava. Jako puno jajašaca ženska izbacuje, gotovo do milijun jajašaca godišnje. Ima bodlje, krcata je bodljama. Ima čak i slučajeva gdje su organizmi sa slabijim imunitetom podlegli nakon uboda na neke od tih bodlji. Pošto je okupirala već cijelo Istočno Sredozemlje, ima je toliko da na kraju jednog kongresa zaključak je bio da se gotovo ta vrsta neće moći ukloniti iz ekosustava ukoliko dođe do uspostave populacije.

Bile su dvije jedinke na talijanskoj obali i jedno kod Albanaca. Naznake su tu. Imamo sukob komercijalnog interesa. Ribari je žele što prije izloviti. S druge strane imamo šefove nacionalnih parkova koji ne daju na tu vrstu. Pošto je ta vrsta jako atraktivna, lovci kada je ulove naplaćuju fotografija. Vrsta se može ukloniti ako imate rendžere koji će stalno biti pod vodom i uklanjate”, objasnio je Dulčić.

Upitan koje su to invazivne morske vrste u Jadranu, Dulčić odgovara: “Imamo jedno 5-6 što se tiče ribljih vrsta. No, ne znači da svaki nalaz bilo koje nove vrste ne znači i uspostavu populacije. Sva ta nazočnost, znak poremećaja hranidbenog lanca. Nemamo više dovoljno grabežljivaca. Više nema morskih pasa i lampugi koje bi mogli bez problema konzumirati te vrste”.

Koliko klimatske promjene utječu na koralje?

O utjecaju klimatskih promjena na koralje razgovarali smo s profesorom Petrom Kružićem s Biološkog odsjeka Prirodslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu koji na Mljetu istražuje upravo taj utjecaj.

Tvrdi da je situacija trenutno u redu, ali kako kaže najveće se promjene događaju u 9. i 10. mjesecu kad prođe veći dio vremena pod visokom temperaturom.

“Sad u biti najviše radimo na tome da se postavljaju mjerni uređaji i očitavaju podaci od prošle godine”, kaže Kružić.

Važno je reći, objašnjava on, da se pomakla i granica termokline u moru, odnosno granica toplog i hladnog mora.

“Prije recimo 25-30 godina, termoklina (granica toplog i hladnog mora) je bila uvijek na 25 metara. To je gornja granica toplija koja se zagrijava tijekom ljeta pojačanim suncem i temperatura mora raste i taj utjecaj se negdje u 25 metara osjećao. Nyakon 25 metara je nagli pad temperatura. Danas se ta granica pomaknula na gotovo 40 metara dubine. Veliki tih dio organizama ugiba zbog visokih temperatura”, kazao je Kružić.

Pojasnio je i što se događa kod koralja.

“Kamenih koralja imamo tri vrste koje su najpoznatije u Mediteranu koje žive u simbiozi. Ono što se događa u tropima, događa se i kod nas u Jadranu. Dolazi do bleachinga ili izbjeljivanja, odnosno vidi se bijeli skelet”, rekao je.

Crveni koralj predmet je i izlova kako bi se od njega radio nakit.

“Uglavnom su to samo crveni koralji, iako se i druge vrste vade. Dosta se crveni koralj vadio. On je osim klimatskim promjenama ugrožen vađenjem za izradu nakita”, kazao je Kružić.

Upitan koliko je zaštićeno područje Mljeta, s obzirom na to da je jedan dio otoka nacionalni park, odgovara:

“Sjeverni dio Mljeta je Nacionalni park. Mi još uvijek nemamo pravu obalnu stražu i mi još uvijek nemamo dovoljno rendžera da bi se more štitilo. To je više problem kanalizacija i u novije vrijeme što smo vidjeli nasipavanje obale i plaža gdje se more nasipava neadekvatnim materijalom. Danas je nažalost zbog urbanizacije i velike količine kanalizacije se cvjetanje mora pojavljuje duž cijele obale”.

Koliki je ljudski utjecaj na promjene u moru, a posebno betonizacijom obale?

Na temu ljudskog utjecaja govorio je profesor Alen Soldo sa Sveučilišta za studije mora.

Osvrnuo se na nedavni slučaj naspivanja plaže u Podgori kojom je ugrožen ekosustav.

“Nažalost, to nije ništa novo. Sigurno je desetak takvih slučajeva diljem Jadrana. Nažalost, političare more na neki način ne zanima. More im je nekakva čudna biljka. Oni se morem bave isključivo ljeti kad raspravljaju koju ribu treba pojesti”, kaže Soldo.

Iznio je i nevjerojatan podatak.

“U zadnjih 10-ak godina, kad gledate što se radilo od 1960 do 2000. je 5 puta više obale betonizirano nego od povijesti čovječanstva do te godine. Pretpostavljam da je taj omjer sada još i veći, ali nažalost podataka o tome zasad nemamo”, ističe Soldo.

Prilikom nasipavanja obale ne konzultira se struka koja, kaže Soldo, zna sve u tom smislu.

“Ako već dohranjujete, onda bi trebalo raditi s materijalom koji je autohton. Treba izvaditi materijal koji je maknut s plaže i vratiti ga nazad i to bi bio najučinkovitiji način”, tvrdi.

Ističe da u većini slučajeva građevinski elaborati pokažu da nisu potrebne studije utjecaja na okoliš.

“Studija košta puno više od elaborata. To tako konstantno funkcionira. Morao bi postojati nekakav viši mehanizam i državne službe koje će pročitati što piše u elaboratu”, kaže Soldo.

Problem krivolova u Jadranskom moru

O velikom broju krivolovaca u Jadranu govorio je bivši pripadnik pomorske policije i podvodni istraživač Velimir Vrzić.

On kaže da je situacija zapravo beskrajno jednostavna.

“Sve državne institucije jako dobro rade svoj posao. Međutim, hrvatska obala je jako raširena i ne postoji dovoljno veliki broj pripadnika koji to mogu kontrolirati. Kad počne zarada, imate po 5 hobotnica u jednoj vrši pa ako dođete do 40 vrša, onda je to ogromna zarada”, rekao je Vrzić.

Istina je, kaže, da u sklopu MUP-a postoje ronioci, ali radi se o specijalnim jedinicama.

“Oni se bave izvlačenjem utopljenika ili deaktiviranjem nekih eksplozivnih naprava. Jadranska obala ima 1000 luka i lučica”, kazao je.

Nije sve stvarno tako crno, tvrdi on.

“Građani Hrvatske su svaki danom sve više osviješteni. Na stranicama Ministarstva poljoprivrede postoji mogućnost online prijave krivolova. Sigurno će netko od inspekcija izaći na teren nakon prijave i utvrditi o čemu se radi. Prijava krivolova funkcionira jako dobro. Građani su prvi ukoliko primijete u svom mjestu da to prijave. Policija i državne službe nisu vidovite. Ako imate čovjeka koji se utapa, ukoliko imate ozlijeđenog ronioca, naravno da je to u tom trenutku prioritet”, objasnio je Vrzić.

Kakva je briga za morski ekosustav u Danskoj?

Kako o moru i morskom ekosustavu brine Danska, koja izuzetno ovisi u gospodarskom smislu o moru, pojasnio nam je morski biolog i doktorand Nikola Medić koji se nalazi na doktoratu u Kopenhagenu.

Situacija je u Danskoj ipak bolja, kaže.

“Država se skupa sa Sveučilištima jako radi na stanju praćenja mora. Njima je jako bitno da more bude čisto, da funkcionira ekosustav i oni dosta ovise o ribarstvu. Oni ovise o morskim plodovima i prehrani. Luka u Kopenhagenu nekad je bila jako zagađena, ali danas se ljudi mogu kupati u samom centru grada”, istaknuo je.

Medić misli da se o utjecaju klimatskih promjena na Jadran premalo priča.

“Mislim da se jako malo priča o tome i javnost je malo osviještena koliko je morski ekosustav najbitniji ekosustav na zemlji, zato što more proizvodi više od polovice kisika na zemlji. U školama se uči da je Amazona, što nije istina, to je fitoplankton odnosno more”, rekao je.

Na pitanje zašto misli da ljudi to tako teško shvaćaju, odgovara:

“Po meni ljudi teško shvaćaju zato što to nije zastupljeno u medijima. Trenutno se odvija istraživanje oceana od strane UN-a. Mi do 2030. želimo pratiti agendu održivog razvoja, za pratiti takvu agendu potrebno je istraživati more. Ljudi općenito na more gledaju samo kao rekreaciju i zabavu”, objašnjava Medić.

Hrvatska, smatra on, zaostaje u brizi za more.

“Mi uporno čekamo da neke upute dođu iz EK, umjesto da mi sami preuzmemo inicijativu i program praćenja mora. Postoje razni projekti koji su štetni za morski ekosustav, a jedan od njih je i LNG terminal”, rekao je Medić.

N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i društvenih mreža Twitter | Facebook | Instagram.