Najbolje destinacije za vikend

Hrvatska u tom smislu ima jednu rijetku prednost. Na relativno malom području nude se gorski kanjoni, otočne šetnice, povijesne jezgre na obali i močvarna područja istoka, sve na manje od tri sata vožnje od najvećih gradova. Zbog toga odabir odredišta rijetko ovisi o udaljenosti, nego o raspoloženju. Jedni žele tišinu i šumu, drugi obalu i ribu s roštilja, treći kulturni program i šetnju starom jezgrom. Razina pripreme uglavnom je skromna, dovoljno je znati što se traži tog vikenda i rezervirati prenoćište na vrijeme.

Trakošćan i tišina stoljetne šume

Dvorac Trakošćan nalazi se u Hrvatskom zagorju, tridesetak kilometara od Varaždina, na brežuljku iznad umjetnog jezera. Zaštićen je kao spomenik kulture i prirode najviše kategorije, pa se na istom mjestu mogu obići i unutrašnjost dvorca s muzejskim postavom i okolno šumsko područje. Poučna staza oko jezera duga je pet kilometara i prohodna je za oko dva sata laganog hoda.

Uz stazu je postavljeno dvadesetak informativnih točaka s podacima o flori, fauni i prošlosti kraja, a na sredini rute stoji ribarska kućica uz vodu koja služi kao mjesto za kraći predah. Dvorac je stoljećima bio u vlasništvu obitelji Drašković, čiji se portreti, namještaj i osobni predmeti danas mogu vidjeti u muzejskom postavu, što posjet pretvara u kombinaciju šetnje i manje povijesne lekcije primjerene i djeci.

Kamačnik kod Vrbovskog

Ulaz u kanjon Kamačnik nalazi se na samo nekoliko minuta vožnje od izlaza s autoceste A6 kod Vrbovskog, što ga čini lako dostupnim putnicima koji putuju prema Rijeci, iako mnogi za njega nikada ne čuju. Potok Kamačnik ulijeva se u rijeku Dobru, a voda je u ljetnim mjesecima toliko bistra da se dno vidi i u dubljim dijelovima. Boja varira od smaragdne do svijetloplave, ovisno o količini svjetla koje prodire između visokih stijena kanjona.

Planinarska staza prati tok potoka u duljini od oko tri kilometra u jednom smjeru i uglavnom je ravna, s nekoliko drvenih mostića preko vode. Zbog male nadmorske razlike prohodna je i za djecu predškolske dobi, pa se često uvrštava u popise prijedloga za obiteljske izlete u Gorskom kotaru. Staza završava kod izvora Kamačnika, gdje se nalazi planinarski dom s jednostavnom ponudom hrane i pića, što posjet zaokružuje toplim obrokom prije povratka istim putem.

Sedam slapova u unutrašnjosti Istre

Kružna staza Sedam slapova nalazi se u unutrašnjosti Istre, u brdovitom kraju nedaleko od Buzeta, i prati manje vodotoke koji se niz stijene spuštaju prema dolini. Cijela ruta duga je oko petnaest kilometara i uglavnom se prelazi za četiri do pet sati hoda, ovisno o tempu i broju zastajkivanja kod pojedinih slapova. Slapovi se međusobno razlikuju po visini i obliku, od kratkih kaskada preko širih stjenovitih pragova do uskih mlazova koji padaju s nekoliko metara visine.

Staza je najatraktivnija u proljeće i nakon dužih kišnih razdoblja, kada slapovi imaju najveći protok, dok su za vrijeme ljetnih suša neki od njih gotovo presušili. Smjer kretanja označen je markacijama, a početak rute obično se postavlja kod sela Kotli, poznatog po kamenim kućama i starim mlinicama uz vodu. Prije polaska preporučuje se obuti čvrstu planinarsku obuću s dobrim potplatom jer staza na dijelovima prelazi preko vlažnog kamenja i korijenja.

Kopački rit u punom rasponu godišnjih doba

Park prirode Kopački rit proteže se na oko 177 četvornih kilometara između Osijeka i ušća Drave u Dunav, u Baranji. Područje je od 1993. godine uvršteno na Ramsarski popis močvarnih staništa od međunarodnog značaja, a istodobno je i dio UNESCO-ova rezervata biosfere Mura-Drava-Dunav. Fauna parka obuhvaća orla štekavca, crnu rodu, jelena običnog, divlju svinju te više od tristo vrsta ptica koje se ondje gnijezde ili zaustavljaju tijekom seobe.

Park se najčešće obilazi brodom po Sakadaškom jezeru i prirodnim kanalima, a postoji i mreža pješačkih te biciklističkih staza s drvenim osmatračnicama. U blizini glavnog ulaza nalazi se i lovački dvorac Tikveš, nekada korišten kao rezidencija, koji se može razgledati uz prethodnu najavu. Razdoblje od ožujka do svibnja pogodno je za promatranje ptica u seobi, dok jesen donosi bojanu vegetaciju i rike jelena u ritu, što je jedan od rijetkih prirodnih prizora te vrste u Hrvatskoj.

Plitvice u manje poznatim mjesecima

Nacionalni park Plitvička jezera obuhvaća šesnaest jezera povezanih kaskadama sedrenih barijera i više od devedeset slapova, a na popis UNESCO-ove svjetske baštine upisan je 1979. godine. Park se prostire na gotovo 300 četvornih kilometara, od čega oko 80 posto zauzimaju šume, pretežno bukve, jele i smreke. Većina posjetitelja dolazi u srpnju i kolovozu, kada se na glavnim stazama redovito stvaraju gužve i pokreće se dnevno ograničenje ulazaka.

Svibanj, lipanj i druga polovica rujna donose blaže temperature i znatno manje posjetitelja, što olakšava kretanje uskim drvenim stazama koje prolaze uz rub vode. U proljeće su slapovi najsnažniji zbog otapanja snijega i pojačanih oborina, dok rujan i listopad donose obojene krošnje oko jezera. Zimi se dio slapova zaledi, pa se otvara samo ograničen broj staza, ali posjet je moguć uz odgovarajuću obuću i odjeću. Detaljne informacije o radnom vremenu, cijenama ulaznica i aktualnim stazama objavljene su na službenim stranicama parka i mijenjaju se ovisno o sezoni.

Brijuni nadomak Pule

Nacionalni park Brijuni čini četrnaest otoka i otočića u Fažanskom kanalu, nasuprot Fažani i nedaleko od Pule. Status nacionalnog parka dobili su 1983. godine, a u redovitom režimu posjeta obilazi se samo Veliki Brijun, do kojeg se dolazi brodom iz Fažane u vožnji od oko petnaest minuta. Otok se razgleda turističkim vlakićem, biciklom ili električnim vozilom koje se unajmljuje na licu mjesta, što pokriva većinu ključnih točaka tijekom poludnevnog ili cjelodnevnog posjeta.

Na Velikom Brijunu sačuvani su ostaci rimske vile rustike u uvali Verige iz 1. stoljeća, ranokršćanska bazilika svete Marije te bizantski kastrum. Safari park na sjevernom dijelu otoka dom je životinjama podrijetlom iz Afrike i Azije, od kojih su mnoge stigle kao darovi stranih državnika bivšem predsjedniku Titu, koji je ondje imao ljetnu rezidenciju. U istom kompleksu čuvaju se i otisci stopa dinosaura iz razdoblja krede, pronađeni na nekoliko lokaliteta uz obalu. Službena stranica parka objavljuje raspored brodskih polazaka, cijene i aktualna pravila posjeta.

Šibenik i dvije UNESCO-ove znamenitosti

Šibenik je prvi grad na hrvatskoj strani Jadrana koji su osnovali sami Hrvati, a prvi se put spominje 1066. godine u darovnici kralja Petra Krešimira IV., po kojemu nosi nadimak Krešimirov grad. U staroj jezgri nalaze se dva lokaliteta upisana na popis UNESCO-ove svjetske baštine, katedrala svetog Jakova i tvrđava svetog Nikole na ulazu u Kanal svetog Ante. Katedrala je građena od 1431. do 1535. godine u prijelazu iz gotike u renesansu, a poznata je po tome što je u cijelosti izgrađena od kamena s Brača, Korčule, Raba i iz Venecije, bez upotrebe veziva i drvenih elemenata u konstrukciji krova.

Iznad grada nalaze se četiri povijesne tvrđave, svetog Mihovila, svetog Ivana, Barone i Šubićevac, obnovljene u posljednjih petnaestak godina i prenamijenjene u prostore za koncerte, kazališne predstave i razgled. S platoa tvrđave svetog Mihovila, u ljetnim mjesecima domaćina glazbenih programa pod otvorenim nebom, otvara se pogled na cijelu šibensku luku i otoke ispred nje. Grad je rodno mjesto košarkaša Dražena Petrovića, a u jezgri se nalazi spomenik posvećen njegovoj karijeri. Gastronomska ponuda u konobama unutar zidina temelji se na dalmatinskoj kuhinji, a šibenska torta od badema tradicionalni je kolač koji se izvorno pripremao za blagdanske prilike.

Cetinski kanjon za aktivne duše

Rijeka Cetina izvire u podnožju Dinare, kod sela Cetina nedaleko od Vrlike, i teče u duljini od oko 105 kilometara do ušća u Omišu. Donji tok rijeke, između Zadvarja i Omiša, prolazi kroz kanjon dubok mjestimično i više od stotinu metara i od 1963. godine zaštićen je kao značajni krajobraz. Na tom dijelu koncesionari nude rafting u trajanju od oko tri sata, s blagim do srednje zahtjevnim brzacima koji su prohodni i za posjetitelje bez prethodnog iskustva, uz obaveznu opremu i pratnju vodiča.

Kanjoning se provodi uzvodnije, u užem dijelu kanjona kod Zadvarja, i uključuje skokove u prirodne bazene, spuštanje uz konop i plivanje kroz hladnu vodu, pa je namijenjen gostima u dobroj fizičkoj kondiciji. Zip line sustav iznad kanjona sastoji se od osam linija ukupne duljine oko dva kilometra, s najvišom točkom na oko 150 metara iznad tla. Radmanove mlinice, nekadašnji mlinski kompleks iz 18. stoljeća, danas su izletište s restoranom smještenim uz samu obalu rijeke, do kojeg se dolazi šetnicom iz Omiša. Iznad kanjona, na stijenama, vidljivi su ostaci utvrda Stari grad Omiš i Mirabela, koje su u srednjem vijeku kontrolirale ulaz u dolinu Cetine.

Parenzana kroz Istru i Sloveniju

Parenzana je nekadašnja uskotračna željeznica koja je od 1902. do 1935. godine povezivala Trst s Porečom preko unutrašnjosti Istre, u ukupnoj duljini od oko 123 kilometra. Nakon prestanka prometa tračnice su demontirane, a trasa je desetljećima bila zapuštena. Pedesetak godina kasnije pokrenut je prekogranični projekt obnove pod nazivom Parenzana, u sklopu kojega je staza pretvorena u biciklističku i pješačku rutu koja danas povezuje 33 naselja u Italiji, Sloveniji i Hrvatskoj.

Dionica koja prolazi kroz hrvatski dio Istre duga je oko 78 kilometara i vodi kroz Buje, Grožnjan, Motovun, Vižinadu i Višnjan, sve do Poreča. Uz samu stazu nalazi se oko dvadeset tunela i nekoliko očuvanih vijadukata, od kojih je najpoznatiji onaj kod Livada, dug oko 72 metra. Teren je većim dijelom blag jer je izvorna pruga imala najveći nagib od svega dva posto, pa je ruta prohodna i za rekreativne bicikliste, uz napomenu da su pojedini dijelovi prekriveni makadamom i zahtijevaju bicikl s gume širine od najmanje 35 milimetara. U Motovunu i Grožnjanu ponuda restorana i konoba oslanja se na istarske tartufe, pršut i maslinovo ulje, a u pojedinim mjestima postoje i punktovi za iznajmljivanje bicikala te prijevoz prtljage između etapa.