Što vidjeti u Istri

Dio gostiju prvi dan provede na plažama zapadne obale, dio odmah krene u unutrašnjost. Ondje se kriju gradići koji hrvatskom turizmu daju specifičan karakter, dok obala čuva odredišta u koja se generacije putnika vraćaju otkad postoji organizirano ljetovanje na Jadranu.

Obalni biseri koji ostavljaju trag

Rovinj privlači posjetitelje pastelnim pročeljima koja silaze do mora i zvonikom crkve svete Eufemije na najvišoj točki starog grada. Crkva je podignuta između 1725. i 1736. godine u baroknom stilu, a njezin šezdesetmetarski zvonik rađen je prema uzoru na onaj svetog Marka u Veneciji. S platoa ispod zvonika za iznimno vedrih dana razabiru se obrisi Alpa na sjeverozapadu. Arheološki nalazi pokazuju da je područje grada bilo naseljeno u prapovijesti, a gradska jezgra formira se od trećeg stoljeća naovamo.

Pula, najveći grad poluotoka, prepoznatljiva je po Areni iz prvog stoljeća, šestoj po veličini sačuvanoj rimskoj arenaskoj građevini u svijetu. U njoj se ljeti održavaju Pula Film Festival i koncertni program. Turisti se po gradu najlakše snalaze panoramskim autobusom koji polazi ispred Arene i obilazi Mornaričko groblje na Stoji, galeriju Sveta srca i podzemne tunele Zerostrasse. Grad istodobno nosi tragove rimske, mletačke i habsburške vlasti, što objašnjava zašto se u samo nekoliko ulica mogu vidjeti Augustov hram, venecijanska kastelska tvrđava i austrougarske vojne građevine.

Fažana leži između Pule i Nacionalnog parka Brijuni, a vezu s rimskim razdobljem čuva kroz ostatke antičke radionice amfora na lokalitetu Valbandon. Župna crkva svetih Kuzme i Damjana gradila se u petnaestom stoljeću. Krajem kolovoza u luci se održava Fešta od srdela s domaćom glazbom i ribom s roštilja. Na istočnoj obali poluotoka, nasuprot Cresu, smjestio se Rabac. Nekadašnje ribarsko naselje prerasta u turističko mjesto već pedesetih godina prošlog stoljeća, a zaleđe presijecaju šumske staze prema Labinu i Skitači.

Vrsar ima posebnu umjetničku biografiju. Slikar Edo Murtić sa suprugom Gorankom Vrus kupio je i obnovio staru kamenu kuću u starom dijelu grada te u njoj proveo najveći dio svake godine sve do smrti 2005. godine. Za Murtića je važan bio i obližnji kamenolom Montraker po kojem je naslovio jedan od svojih poznatijih slikarskih ciklusa. Uz Murtića, Vrsar je drugi dom našao i kipar Dušan Džamonja, čiji Park skulptura na tridesetak tisuća kvadrata danas stoji u blizini obale.

Srednjovjekovni gradići na brdima

Motovun najviše pažnje dobiva od kraja srpnja do početka kolovoza, dok traje Motovun Film Festival pokrenut 1999. godine. Gradić se smjestio na brežuljku iznad doline Mirne, a zidine su građene u mletačkom razdoblju. Okolnu Motovunsku šumu vinogradari i tartufari obrađuju stoljećima, pa se s gradskih bedema pruža pogled na vinograde, hrastike i polja iz kojih potječu poznati istarski bijeli i crni tartufi.

Grožnjan je od Motovuna udaljen tridesetak minuta vožnje. Status grada umjetnika dobio je 1965. godine, kada su jugoslavenske vlasti tada poluprazno mjesto dodijelile Hrvatskome društvu likovnih umjetnika. Jeunesses Musicales Croatia u njemu od 1969. organizira međunarodno ljeto mladih glazbenika, tako da tijekom srpnja i kolovoza u gradu gotovo neprekidno zvuče instrumenti. Unutar kamenih zidina promet je sveden na minimum, a ateljei i galerije zauzimaju veći dio prizemlja.

Bale leže na brežuljku Mon Perin, između Rovinja i Vodnjana. Kaštel Soardo-Bembo iz šesnaestog stoljeća čuva uspomenu na Giacoma Casanovu, koji je mjesto posjetio 1743. i 1744. godine kako bi vidio damu iz obitelji Soardo. Stara jezgra uz kaštel pod zaštitom je kulturne baštine, a maslinici i vinogradi okružuju grad sa svih strana.

Hum u dolini Mirne drži titulu najmanjeg grada na svijetu. Prema posljednjim popisima u njemu živi dvadesetak stanovnika, a nekadašnji ceremonijal izbora župana na godinu dana očuvan je do danas. Gradić je krajnja točka Aleje glagoljaša, sedam kilometara duge ceste od Roča do Huma s jedanaest kamenih spomenika postavljanih od 1977. godine. U Humskoj konobi toči se biska, rakija od imele čiji se recept vezuje uz humskog travara Josipa Vidaua.

Pazin, Vodnjan i Buje

Pazin je administrativno središte Istarske županije i prometno čvorište središnjeg dijela poluotoka, no turisti ga često preskaču u korist obale. Pazinski kaštel prvi put se spominje 7. lipnja 983. godine u darovnici cara Otona II., kojom je predan porečkome biskupu. Od dvanaestog stoljeća njime upravljaju Gorički grofovi, a od 1374. Habsburgovci, koji iz njega nadziru Pazinsku knežiju. Danas je to najveća i najbolje sačuvana srednjovjekovna utvrda u Istri, a unutar zidina nalaze se Etnografski muzej Istre i Muzej grada Pazina. Pod njim se otvara Pazinska jama, ponor koji je Julesa Vernea nadahnuo na radnju romana Mathias Sandorf. Pazinjani svakog prvog utorka u mjesecu drže tradicionalnu tržnicu koja u grad privlači kupce iz cijele središnje Istre.

Vodnjan na petnaestak kilometara sjeverno od Pule ima jedan od najbogatijih sakralnih fundusa u regiji. U crkvi svetog Blaža čuvaju se cjelovito sačuvana tijela blaženika poznata kao vodnjanske mumije i zbirka sakralne umjetnosti s oko sedamsto predmeta. Uz crkvu stoji zvonik visok 62 metra, najviši na području Istre. Stara gradska jezgra godinama je platno Boscarini Street Art Festivala, pa se između gotičkih, renesansnih i baroknih pročelja prepliću murali suvremenih autora iz Hrvatske i inozemstva.

Buje čuvaju status najvažnijeg mjesta Bujštine još od vremena Mletačke Republike. Župna crkva svetog Servula iz druge polovice osamnaestog stoljeća smatra se jednim od glavnih kasnobaroknih spomenika u Istri, a njezin samostojeći zvonik od 48 metara drugi je najviši na poluotoku. Tu je i crkva Majke Milosrđa te kula svetog Martina, ostatak nekadašnjih mletačkih zidina. Svakog svibnja grad je polazište manifestacije Istria Wine and Walk, trinaest kilometara duge pješačke rute kroz vinograde lokaliteta Santa Lucia, Kaštanjari, Školjka i Kontarini, uz okrepne stanice s vinarima i lokalnim proizvođačima raspoređene svakih 1,5 kilometara.

Voda, staze i prirodne atrakcije

Staza sedam slapova prati tok rijeke Mirne i njezinih pritoka u okolici Buzeta. Kružna je, oko petnaest kilometara duga, i vodi kroz neke od najslikovitijih dijelova istarske unutrašnjosti. Tko procijeni da je petnaest kilometara previše, može krenuti jednom stranom rijeke i vratiti se kad se umori. Priroda duž staze mijenja ritam hoda, a šum vode pretvara kilometre u minute.

Slap Sopot, visok dvadeset pet metara, najviši je u Istri. Nalazi se u blizini Pazina, a dio je staze svetog Šimuna koja započinje u Gračišću. Staza je kružna, duga 8,9 kilometara i idealna za obitelji s djecom. Uz slap posjetitelji nailaze na vidikovce i male crkvice.

Biciklistička staza Parenzana spada u najpoznatije rute na poluotoku. Sto dvadeset tri kilometra nekadašnje uskotračne pruge koja je prometovala od 1902. do 1935. godine danas povezuju Poreč i Trst, prolaze kroz trideset i tri mjesta te tri države. Tuneli i vijadukti duž staze pravi su dragulji infrastrukturne arhitekture s početka dvadesetog stoljeća.

Nacionalni park Brijuni jedini je nacionalni park u Istri, a privlači tisuće gostiju svake sezone. Posjetitelji se mogu odlučiti za jednodnevni izlet ili višednevni boravak. Park nudi fotogeničan drvored borova, Mediteranski vrt i podmorsku stazu. Ljubitelji prirode u njemu pronalaze mir, dok se zaljubljenici u povijest prepuštaju zgodama iz davne prošlosti ovog najrazvedenijeg istarskog otočja.

Mjesta koja obalni vodiči preskaču

Završje leži nekoliko kilometara od Grožnjana i broji tek četrdesetak stanovnika. Uz crkvu Blažene Djevice Marije Svete Krunice stoji romanički zvonik visok 22 metra, nagnut 40 centimetara prema sjeveru. Umjesto piramidalnog krova završava ravnim pokrovom s prsobranima, iza kojih su stražari nadzirali okolicu. Mjesto je 2017. godine poslužilo kao kulisa za film Robin Hood redatelja Otta Bathursta i iste godine na Berlinaleu osvojilo drugo mjesto u izboru za nagradu Location Award.

Kotli se smjestili u dolini rijeke Mirne između Huma i Roča. Ime duguju prirodnim udubinama koje je voda izdubila u stijeni uz rijeku. Selo je zaštićena ruralna cjelina s kamenim kućama i obnovljenim starim mlinom koji i danas radi kao demonstracijski objekt.

Ponor i slap Butori nalaze se na potoku Bračani između Buja i Oprtlja. Staza od parkirališta do vidikovca duga je nekoliko stotina metara i opremljena ogradama, pa je pristupačna obiteljima s malom djecom i starijim posjetiteljima.

Pijana pruga dionica je između Lupoglava i Štalija, duga 52,7 kilometara. Građena je od 1948. do 1951. godine radnim akcijama na kojima su, zbog manjka dobrovoljaca, radnici dovoženi iz cijele tadašnje Jugoslavije. Nadimak "istarski Sibir" zaradila je zbog bure i studeni na gradilištu. Ugljen iz raških rudnika prugom se prevozio do luke Bršica, a posljednji vlak njome je prošao u prosincu 2009. godine. Ispod Učke, u blizini Kožljaka, tračnice su se nakon urušavanja podloge iskrivile u dionici od oko pola kilometra i dobile valovit oblik po kojem je pruga i prozvana. U pozadini se otvara pogled na Čepićko polje, isušeno jezero iz 1932. godine.