Zabrinjavajuća priča stiže iz Rijeke. Ivan Milatić zbog novog će Zakona o osobnoj asistenciji ostati bez prava na pomoć u kući, što mu je kao osobi sa stopostotnim invaliditetom prijeko potrebna usluga.
I, naravno, u toj situaciji nije jedini jer novi zakon čak ni najtežim invalidima ne omogućuje pravo na obje usluge istovremeno.
Živi sam, a za svakodnevne aktivnosti, koji mnogi uzimaju zdravo za gotovo, njemu treba – pomoć. Doveden je pred zid jer prema članku 13. stavak 1. Zakona o osobnoj asistenciji mora izabrati. Ili usluga pomoći u kući ili osobni asistent.
“Prijeti mi eutanazija, znači sigurno ubrzana smrt na način na koji to Zakonodavac sada vidi. Nisam birao biti osoba s invaliditetom pa tako isto mislim da ne trebam birati između dvije usluge koje jedna s drugom imaju doirnih točaka, ali se nikako ne pobijaju”, kaže Milatić.
Morao je, kaže, odustati ili od društvenog života ili od higijene, čišćenja i kuhanog obroka.
“Kako zamišlja taj isti ministar da ću ja sebi presvlačiti posteljinu svaki tjedan ili kako zamišlja da ću ja sa svojom pokretljivošću moći nositi robu u mašinu i stavljati prati i sušiti kasnije itd. Dakle, ja sam morao odustati od usuluge koja mi je moj životni prostor činila urednim i barem pristojnim mjestom za život”, naglasio je Milatić.
S njegova 364 eura mjesečno trebao bi pokrivati troškove hrane te pomoći u kući. Ni maksimalni iznos po Zakonu o inkluzivnom dodatku, koji bi mu mogao pripasti za to, ne bi bio dostatan.
“Dva sata pomoći u kući, plus obroke, 28 eura dnevno puta broj dana, znači šest dana u tjednu, to vam dođe 728 eura. Dakle, ako i dobijem 732 eura inkluzivnog, ostat će mi četiri eura za život”, ipričao je Milatić.
No, nije mukama po Ivanu ovdje kraj. Njegova je osobna asistentica od 31. prosinca bez ugovora o radu!
“Ne znam kada ću dobiti ugovor, sve stoji na tome, sačekaj, strpi se mala, bit će sve kako treba. Tako da, trenutno radim, rekli bi u našem narodu, na crno”, prepričala nam je osobna asistentica Tanja Šimanić.
Tragom toga nazvali smo njenog poslodavca koji nam je rekao da je sve u redu te da je Ugovor produžen. Samo deset minuta nakon našeg poziva, gospođi Šimanić stiže poruka u kojoj se poziva na potpis ugovora.
Ugovor vrijedi do 29. veljače, a što će biti nakon toga, iako je taj dan iza ugla, u Udruzi ne znaju.
“Ne odlučujem ja o tome, nego Ministarstvo… Oni nikad ne kažu, samo par dana jave, produže ili daju novi ugovor”, objasnio je Miljenko Mišljenović, predsjednik Udruge Cerebralne i dječje paralize Rijeka.
Sva smo pitanja koja muče Ivana i njegovu asistenticu uputili i u Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, međutim dnismo dobili odgovor niti na jedno pitanje.
N1 pratite putem aplikacija za Android | iPhone/iPad i mreža Twitter | Facebook | Instagram | TikTok.
Kakvo je tvoje mišljenje o ovome?
Budi prvi koji će ostaviti komentar!